Doigravanje

Mnogi od nas sjećaju se kako smo se u bivšoj Jugoslaviji bunili zbog prevelikog broja propisa. Danas, međutim, vidimo da je to bila prava šala prema papirlogiji u EU. Njena administracija normira takve detalje da to podsjeća na Parkinsonov zakon. Posljedica je preveliki broj normi i u nacionalnim zakonodavstvima, u kojima se čak i iskusni pravnici sve teže snalaze. To će se i nama dogoditi.

U EU se zakoni i drukčije tumače nego kod nas. Mi koristimo gramatičku metodu, što znači da se ponašamo prema onom pitijskom Ibis redibis nunquam morieris in bello. Odnosno, tumačimo zakon ovisno o tekstu i rečenicama u njemu, pa i o tome gdje je stavljen zarez. U Europskoj uniji se, nasuprot tome, traži smisao zakona. Polazi se od toga što se zakonom želi postići, a ne od konkretnog teksta. Za naše stručnjake to je revolucionarna promjena, koja će ih staviti na sto muka.

Novost je i djelomično uvođenje sustava sudskih presedana, jer odluke Europskog suda pravde dobivaju snagu zakona, pa mogu poništiti cijele nacionalne zakone. Posebno kad je riječ o odlukama kojima se čuvaju slobode na kojima počiva Europska unija. To znači da će pravnici morati provjeriti postoji li neka presuda tog suda koja je drukčija od nacionalnog zakonodavstva. Ima dosta slučajeva i u starim članicama Europske unije da presedani Europskog suda pravde ruše njihovo nacionalno zakonodavstvo.

Sve se to, naravno, neće morati primjenjivati već u sljedećoj godini. Ipak, kad se neki propis posve uskladi s europskim pravom, logično je da ga i primjenjujemo onako kako to radi EU.

Hoće li to za naše gospodarstvenike biti bolje ili lošije? Bit će bolje, ako zbog ni zbog čega drugoga onda zato što ćemo se morati držati reda, a ne malo poštovati zakon, a malo praviti izuzetke. Inače, mnogo ovisi o pravnoj struci. Ako se ona prilagodi promjenama, bit će to bolje i za gospodarstvo. U suprotnome, bit će lošije. Međutim, pravna će struka doživjeti veće promjene od svih drugih. Kad posve uskladimo zakonodavstvo, najviše će 20 posto propisa ostati izvorno naših. Svi ostali bit će u cijelosti preneseni ili napravljeni prema inozemnom uzoru ili smjernici. Treba računati i sa stalnim dinamičnim i brojnim promjenama propisa. Na primjer, mi smo uskladili Zakon o trgovačkim društvima, što je prošlog ljeta potvrdila i Europska komisija. U međuvremenu već je došla nova smjernica pa sada cijela Europa nije usklađena.

Veće tvrtke, koje imaju pravne službe, a neke od njih i cijele ekipne iskustvenih pravnika, lakše će se prilagoditi novim uvjetima. Ali mali gospodarstvenici mogli bi se naći u nevolji. Ne preostaje im drugo nego da se oslone na odvjetnike.

Držim da Opatija ove godine nije posvetila dovoljno pozornosti malom i srednjem poduzetništvu. Predizborna retorika zasjena je prave probleme. Jedan od razloga zašto je trebalo određenije govoriti o malom i srednjem poduzetništvu leži u činjenici da će monetarna politika imati određena kreditna ograničenja, koja se mogu nepovoljno odraziti upravo na taj dio gospodarskih subjekata. Velika poduzeća krenut će u inozemstvo po kreditu, poslovne banke poštujući će primarno zadržati dio većih klijenata i kreditiranje sektora domaćinstava, dok će se srednji i mali poduzetnici naći u vrlo nezahvalnom položaju, i to zbog pomanjkanja sredstava za razvoj, pa postoji realna opasnost da se zaustave pozitivni procesi i pokušaju da se poslovna aktivnost proširu.

Pritom ne smijemo zaboraviti da je malo gospodarstvo posljednjih godina u nas najdinamičniji sektor za novo zapošljavanje i otvaranje novih radnih mjesta. Postoji mogućnost da se iz navedenih razloga ta dinamika… Na svjetskom će tržištu vjerojatno doći do izvjesnog pada konjunkture. On ne mora biti dramatičan, a ovisiće o raspletu dvije krize s kojima se sada suočavamo. Prvu izaziva rast cijena energije, a druga se događa na financijskim tržištima. Nju su pokrenule američke banke sa svojim nesolidnim kreditima. Ne očekujem da će sve to imati dramatične posljedice po Hrvatsku, ali određeni utjecaj će sigurno imati. Mogao bi biti pogoden znatan dio našeg izvoza, a istovremeno bi se mogao smanjiti i priljev kapitala. Zato će se morati smanjivati razvojne i potrošačke ambicije.

Država će morati smanjiti investicije u klupne infrastrukturne objekte, ali smanjiti će se i osobna potrošnja. To nam je već najavila i Hrvatska narodna banka koja će zaoštravati uvjete kreditiranja. I jedno i drugo dovest će do jenjavanja potražnje na tržištu, koja se zasnivala na kreditima. To će se sasvim sigurno odraziti i na rast bruto domaćeg proizvoda. Moja je procjena da će on, ipak, u idućoj godini rasti 4,8 do pet posto. Naravno, ako ne bude još većih poremeća u svijetu.

Takav rast, sam po sebi, nije loš. Ali je loše što će taj rast ostvariti ista, nepovoljna struktura gospodarstva. Ona se ne može promijeniti u jednoj godini, bez obzira nastavlja li se ista ekonomska politika ili, ipak, dolazi do zaokreta prema proizvodnji, izvozu, obnovi industrije ili smanjivanju opterećenja privrede. Dakle, gledano u cjelini, ne bude li nepovoljnih vanjskih utjecaja, sljedeća će godina biti slična ovoj, ali uz niže stope rasta.

Kako će se u tome snaći gospodarstvo? Ne bih lučio malo od velikog, jer imamo samo 450 velikih poduzeća, točnije nazovi velikih, koja su prema svjetskim i europskim mjerilima također mala. Bojim se da bi, osim smanjivanja konjunkture, gospodarstvo moglo pogoditi i zaoštravanje uvjeta financiranja. Narodna banka je prisiljena kočiti kreditnu aktivnost, a mala poduzeća nemaju potrebne kvalifikacije i kapacitet, da uzimaju kredite u inozemstvu. Posljedica je neplaćanje računa i nelikvidnost, što se ne može suzbiti zakonima, iako EU i to od nas traži, već jedino uklanja izvora. Prvi od njih je država, koja još ne plaća sve svoje račune. Na papiru je smanjen proračunski deficit, ali ostali su dugovi zdravstva, bolnica i drugi.