Aktualno

Prodaje se većinski udio u Novom listu. Očekuje se da će riječki dnevnik u veljači imati novog vlasnika, najvjerojatnije Roberta Ježića, jednog od najbogatijih industrijalaca u Hrvatskoj, vlasnika Dioki grupe. Njemu je kao kupcu sklon Zdenko Mance, dioničar i predsjednik Nadzornog odbora Novog lista, a nije mu nesklon ni veliki doničar, američki fond MDLF.

Ta se vijest iz brojnih izvora poput bure pronijela kroz medijske i poslovne krugove nakon božićnog domjenka Hrvatske press grupe (HPG), čije su članice uz Novi list još i Glas Istre, Glas Slavonije i Zadarski list. Tomu je jedan visokopozicionirani izvor neslužbeno dodao da je Robert Ježić zahvaljujući svojoj poslovnoj povijesti u Švicarskoj u kontaktu s najvećim tamošnjim izdavačem Ringierom, pa nije nemoguće da Novi list dobije strateškog partnera iz branše. Ringier već posluje na susjednom tržištu Srbije, a Ježić je još u kolovozu Manceu poslao neobvezujuću ponudu za kupnju udjela u Novom listu.

Naravno, nitko od ključnih aktera nije htio tu priču službeno potvrditi, ali ni demantirati, pa se izjave Mancea, Ježića i glasnogovornika Ringiera Marca Castellanete mogu svesti na rečenicu ‘Spekulacije ne komentiramo’. Glasnogovornik MDLF-a Peter Whitehead iz ureda u Pragu kaže, pak, da je Fond trenutačno u kontaktu i razgovorima s mnogo kupaca koji su pokazali interes za kupnju njihova udjela u Novom listu od 30 posto. Mance svemu dodaje da ne želi razgovarati o prodaji Novog lista jer da će, kako je rekao, ‘ako i kada do toga dođe, javnost obavijestiti putem Novog lista’.

U međuvremenu je Franjo Butorac, direktor Novog lista, koji je upravljanje kompanijom preuzeo početkom godine, nakon lanjskih razmirica o prodaji i optužbi MDLF-a da Mance ne radi u interesu dioničara, najavio povlačenje s te funkcije uz obrazloženje da će ‘novi vlasnik birati svoju upravu’. Lideru je iz pouzdanih izvora ipak potvrdio dio priče, a to je da Novi list kupuje Robert Ježić. Pri tome su Styrija i EPH za sada, izgleda, po strani, ali nedvojbeno se trude osigurati da Ježić ne dobije MDLF-ov udio u riječkom dnevniku ili bar da ga ne dobije neki medijski igrač jači od Styrije i WAZ-a, što Ringier jest.

I dok su vijesti o prodavatelju, kupcu i udjelu koji će promijeniti vlasnika nepouzdane, legitimno je zapitati se što danas na medijskoj sceni predstavlja HPG i što ona donosi budućem kupcu Novog lista.

Tko god bio kupac, malo je vjerojatno da će htjeti ući u Novi list ne dobije li sa 75 posto vlasništva odriješene ruke da upravlja tvrtkom. O poslovnim odlukama Novog lista uvelike ovisi budućnost HPG-a. Ulazeći u većinsko vlasništvo Novog lista, budući kupac ulazi u neformalnu asocijaciju zanimljivog spleta odnosa za čiju će se budućnosti također morati pobrinuti jer su ostale tri članice ovisne o Novom listu.

Dok će neki za Hrvatsku press grupu reći da je tek labava asocijacija, činjenica je, ipak, da tiskanje Glas Istre donosi znatan prihod Novom listu. Te su dvije tvrtke lani ostvarile jednake prihode: 20 milijuna eura svaka, pri čemu je Novi list zabilježio dobit od 1,3 milijuna eura, a Glas Istre gubitak od 200 tisuća eura. Glas Istre objektivno nema bolje rješenje za tiskanje od Rijeke, ali ni Novom listu nije u interesu pogošati odnose s manjim partnerom iz Pule, pa se očekuje da se s vlasničkim promjenama u Rijeci poslovni odnosi neće ozbiljnije promijeniti.

Dobit od 20 tisuća eura iz prihoda od 6,1 milijuna eura lani je zabilježio i Glas Slavonije, a izdavač Zadarskog lista RTD d.o.o. ostvario je gubitak od 220 tisuća eura iz prihoda od 1,3 milijuna eura. Dublja financijska analiza vjerojatno bi pokazala da su među zaduženijim članicama HPS-a Glas Slavonije i Glas Istre, no izgleda da upravo lideri tih kompanija neće odustati od Hrvatske press grupe.

Zdenko Mance je o HPG-u za Lider rekao: ‘To je naziv za projekt od kojeg se praktički odustalo, pa se može govoriti jedino o ideji Hrvatske press grupe’, što je potpuno kontradiktorno priči o HPG-u kao trećoj medijskoj snazi koja se pojavljuje na svakom božićnom domjenku uz isticanje zajedničkih poslovnih rezultata i planova.

Direktor Glasa Istre Željko Žmak kaže da bi o budućnosti HPG-a mogao mnogo govoriti, ali da je za to sada prerano. Damir Maričić, direktor RTD-a, izdavača Zadarskog lista, kaže da nema razloga da se suradnja u okviru HPG-a s novim vlasnikom Novog lista ne nastavi. U ime Glasa Slavonije direktor Ivan Šimić kaže da prodaja Novog lista ne ugrožava budućnost HPG-a.

Nastavit ćemo suradnju, možda će biti i bolja. Možda projekte koje smo zacrtali bolje realiziramo, iako smo zadovoljni razinom suradnje – kaže Šimić dodajući da zbrojeno sva izdanja HPG-a dostižu dnevnu nakladu od 120 tisuća primjeraka, što smatra prednošću grupacije.

Ipak, nije sve tako sjajno, a iduća godina možda donosi i velike promjene. Kad je prije četiri godine HPG izgubio Slobodnu Dalmaciju, koja je pripala EPH-u, izgradnja HPG-a je zamršila, pa je ta grupacija koja se sastoji od relativno profitabilnih subjekata posljednje četiri godine u stanju zadovoljavajuće stagnacije.

Prva veza među članicama je tiskara Novog lista, u kojoj se tiskaju Glas Istre, čija je suradnja s Novim listom duga 40 godina, te Zadarski list, gradski dnevnik koji izdaje tvrtku RTD, čiji je jedini vlasnik moćna zadruga kompanija Tankerska plovidba. Glas Slavonije ima svoju tiskaru, ali on je s Novim listom, za razliku od druga dva partnera, vlasnički povezan. Budući kupac tvrtke Riječki list, koja je većinski vlasnik Novog lista, automatski dobiva 25 posto Glasa Slavonije. Osim Zadarskog lista, čija je vlasnička struktura jednostavna, ostale tri tvrtke obiluju malim dioničarima, kojih je zajedno i do 200. Oni su vrlo informirani i aktivni suvlasnici jer su većinom zapošlenici tih medija, pa bi bilo kakav pokušaj vlasničkog preuzimanja Hrvatske press grupe bio jedan od mukotrpnih poslova.

U Riječkom listu, većinskom vlasniku Novog lista (50 posto plus jedna dionica), u kojem Mance ima 25 posto plus jedan udio, postoji udruga malih dioničara. Oni imaju oko 37 posto udjela i do sada su bili neskloni prodaji, a ostatak drže drugi malo dioničari koji bi sada mogli podržati Manceovu želju za prodajom. Novi list u svojoj vlasničkoj strukturi uz američki fond ima skrbički račun Hypo Alpe-Adria banke koji drži četiri posto. Čak 15 posto ponovno drže malo dioničari. U Glasu Istre situacija je vrlo slična. Direktor poduzeća Željko Žmak ima oko 23 posto udjela, kao i Boris Kristančić, bivši košarkaš i slovenski poduzetnik, a treći je veliki udjelica s 9,4 posto bivši glavni urednik lista Igor Brajković. Udruga malih dioničara, njih 60-ak, ima, pak, 28 posto Glasa Istre. Budući da je Žmakovo i Kristančićev opredjeljenje da svoje udjele neće prodavati, u vlasništvo istarskog dnevnika može se ući preko malih dioničara, sklonih prodaji.

Većinski su vlasnici Glasa Slavonije Riječki list i tvrtka Osječki list d.o.o., a svaka ima 25 posto plus jednu dionicu. Osječki list, čiji su vlasnici zapošlenici i menadžment Glasa Slavonije, nastao je po uzoru na Riječki list.

Prema nekim informacijama direktor i član Uprave Glasa Slavonije Ivan Šimić i Marijan Beljan imaju svaki 15-ak posto udjela u Osječkom listu, a glavni urednik Zoran Jačimović i pomoćnica glavnog urednika Sanja Marketić nešto više od osam posto. Ostatka drže mali dioničari, ostali zaposlenici čiji su udjeli od 0,6 do najviše četiri posto, upravo kao Riječkom listu i Glasu Istre. U Glasu Slavonije 25 posto dionica ima i Osječko-baranjska županija, a 14,8 posto dionica je pod skrbičkim računom Hypo Alpe-Adria banke.

Osječki i Riječki list kao suvlasnici Glasa Slavonije imaju ugovor prema kojem, ako se jedno poduzeće prodaje, drugo ima pravo prvokupa. Da bi se Riječki list mogao prodati ili da bi bilo koji udjelica, pa i Mance, mogao prodati svoj udio, tu prodaju treba odobriti skupština Riječkog lista sa 75 posto glasova. Nakon ovotjedne skupštine Novog lista, koja je trajala cijeli dan, prije Božića bi se trebala održati i skupština Riječkog lista, mnogo važnija za prodaju riječkog dnevnika.

Hrvatska press grupa povezana je i razmjenom sadržaja, odnosno svi novinarski fotografski materijali svakog od četiriju medija dostupni su za upotrebu svim ostalima bez dodatne naknade. To je, pak, važno s aspekta koncentracije na tržištu jer nije sasvim jasno kad bi se kao kupac udjela u Novom listu pojavili EPH ili Styrija, bi li to bilo onemogućeno jer tom akvizicijom kupac, zapravo, dobiva velik utjecaj na sadržaj četiriju medija. Budućnost Hrvatske press grupe i vlasničko prelagivanje u Novom listu, a možda i cijeloj grupi, mogli bi biti najzanimljivija priča s tržišta tiskanih medija u idućoj godini.