Piše: Vanja Figenwald

Sedam godina su Anne Mulcahy, izvršna direktorica Xeroxa, i njezina zamjenica Ursula Burns zajedno radile poput dviju vojnikinja u istom rovu pa nije bilo razloga očekivati da će ove godine biti drugačije. Od bile su bijesne kreditore u trenucima kad je Xeroxu opasno prijetio bankrot. Provele su kompaniju kroz minsko polje tehnoloških promjena, izdržale vladino sondiranje njihovih računovodstvenih knjiga i vodile bitku s rastućom vojskom konkurenata. Kroz sve to razvile su partnerstvo koje može nastati samo u vatrenu krštenju. Čitaju jedna drugoj misli, završavaju si rečenice, raspravljaju o budžetu za istraživanje i razvoj i potom se konzultiraju trebaju li kupiti svojoj djeci mobitel. Svoje razmirice mogle su rješavati bez obzira na žestinu, a znaju biti prilično žestoke. No, ove su godine ipak udarile u zid. Došlo je vrijeme da Anne Mulcahy proglasi svoga eventualnog nasljednika, pa su odnosi između dviju direktora naglo zahladili. Razlog nije bio izbor Mulcahyjeve, jer je to bilo već neko vrijeme bila dogovorena stvar – Burnsova bi postala broj dva i predsjednica Uprave, dobila mjesto u Odboru i s vremenom naslijedila Mulcahyjevu. Bilo bi to vjerojatno prvi put da žena CEO kompanije na Forbesovoj listi najboljih 500 preda uzde drugoj ženi. Nije bila stvar ni u visini plaće. Problem je nastao kad je došlo vrijeme da Mulcahyjeva imenuje Burnsovu i da potom podijele obaveze i dužnosti. Kako će dijeliti nači riješenje, to su postajale sve frustrirane.

Prije sedam godina, kad je Anne Mulcahy došla na čelo Xerox, kompanija je bila na koljenima pritisnuta konkurencijom i dugovima. Mulcahy je uspjela, uz izvrstan tim i zamjenicu Ursulu Burns, prepoloviti dug i vratiti Xerox na put rasta. Imenovala je Burnsov nasljednicom i pripalo joj je mjesto predsjednice Uprave, ali ona uz titulu želi i veće ovlasti, a Mulcahy još nema namjeru otići blisku budućnost, jer priča o Xeroxu nije još gotova, a nije ni Anne Mulcahy.

Iako je kompanija izvela malo čudo u proteklih pet godina prepolovivši dug na sedam milijardi dolara, podignuviši neto prihod 13 puta, na 1,2 milijarde dolara i proizvevši revolucionarne proizvode poput novog printera koji može izrađivati slike u boji po cijeni crno-bijelih – usprkos tome prihodi već pet godina ne rastu. Njihov nekoć prosperitetni crno-bijeli biznis polako nestaje, a sve ostalo suočeno je s jakom konkurencijom. Zapravo sudar između njih ima i dublje korijene, ono što Mulcahy naziva ‘trenutkom istine’ – fundamentalna osobna pitanja poput promjene, svrhe, što-ću-sasobom-dalje, stvari koje pogadaju gotovo svakog uspješnog menadžera.

• Teško je naučiti kako sljedećoj generaciji pružiti priliku da bude spremna kada dođe njezino vrijeme – izjavila je Mulcahy. Priznaje da je teško ne samo odreći se ‘kontrole’ već i ‘snažne privlačnosti činjenice da vas stalno trebaju’. Ono što je drugačije u našoj priči o nasljeđivanju jest činjenica da su šefica i njezina vjerojatna nasljednica toliko poštovane i imaju toliko povjerenje da im Odbor dopušta da stvar izglate same. Rijetko su kad veliki igrači tako iskreni, što je, obje priznaju, koliko vrlina, toliko i mana. I, na kraju, rijetko ako ikad, voljni su razgovarati otvoreno o borbi za moć u nadi da će korporativna Amerika nešto iz toga naučiti.

Xerox je posljednji put gotovo uprskao stvar. Godine 1999., kad je kompanija već kritično kasnila u tranziciji iz analognog u digitalno ko- piranje, CEO Paul Allaire promaknuo je relativnog početnika na svoje mjesto. Na papiru je Rick Thorman, bivši glavni financijski direktor IBM-a, imenovan predsjednikom Xeroxa dvije godine prije, djelovao kao dobar izbor. No malo manje od godinu dana poslije, sa sve većim propadanjem Xerox, Allaire se vratio natrag i instalirao svog kandidata No 2 – Anne Mulcahy. Imala je diplomu iz engleskoga i novinarstva s fakulteta Marymount i većinu karijere provela je u Prodaji, uz nešto malo iskustva i u Kadrovskoj. Ona je, pak, na papiru djelovala kao očajnički izbor. No odmah je regrutirala najbolji talent koji je mogla naći – Burnsovu.

Ursula Burns, inženjerska zvijezda iz Rochester, imala je podjednako neobičnu osobnu povijest. Odrasla je u POS-u na Lower East Sideu sa samohranom majkom koja je radila fizičke poslove kako bi osigurala svojoj kćerki dobro katoličko obrazovanje i inženjersku diplomu na Sveučilištu Columbia. Njihova oda- nost, istinska čvrstina i tvrdoglavost značili su da su idealan tim za taj trenutak. Mulcahy je postala karizmatični voda, Burns neustrašivi rješavatelj problema. I dok je protekle tri godine Mulcahy muljala bankare danju i učila financije noću kako bi mogla napraviti reviziju (nije imala financijskog direktora, a nitko nije htio niti čuti za taj posao zbog optužbi o računovodstvenim prevarama u prošlosti), Burns je morala srezati Xerox a da mu ne uništi budućnost u isto vrijeme.

Upute Mulcahyjeve bile su prilično jednostavne, prisjeća se Burns: održite kompaniju na životu. Ne tražite ni od koga da radi ono što vi ne biste radili. Pobrinite se da iz svega izademo s kompanijom u kojoj će naša djeca moći raditi. Njihovo vrijeme provedeno u retorti izrodilo je operativni stil koji je sasvim dobro funkcionirao dok nije iskrsnuo problem nasljeđivanja. Trebalo je zanemariti hijerarhiju i protokol. Xerox je toliko ‘mršav’ na vrhu (sada zapošljava 58.000 radnika u odnosu na 91.000 prije) da je upravo prodao svoje staro sjedište jer je bilo gotovo prazno.

Jednom kad je našla najbolje ljudje za visoke pozicije, Mulcahy je dopustila da se među njima razvije ravnoteža moći. Shvatila je da se mora okružiti ljudima koji su dovoljno jaki da je izazovu i kažu joj istinu, poput šefa sjeveroameričkih operacija Jima Firestonea, kojega njih dvije zovu ‘intelektom’, i Laryja Zimmermana, finacijas, kojega zovu ‘nasilnikom’ zbog njegove upornosti. Oni čine unutarnji krug Mulcahyjeve i sastaju se svaka dva tjedna u nje- zinu uredu bez određenoga dnevnog reda, osim da rasprave ključne probleme kompanije uz brutalnu iskrenost i žestoku debatu. Svi imaju pravo glasa u odlučivanju, a ako se ne mogu složiti odlučuje Mulcahy. Rasprave se uglavnom vrte oko pitanja kako pokrenuti rast Xeroxove top-linije.

Nedavno je Mulcahy rekla Burnsovoj da nađe 20 milijuna dolara u Razvoju i istraživanju kako bi ih prebacili iz odumirućeg crno-bijelog bi- znisa u bržerastuće usluge dokumenata i boje. Burnsova je pregrizla jezik, iako je znala da će to uzrokovati kaos među mušterijama koje oče- kuju tehničku podršku za skupe strojeve. Nakon što je proanalizirala zahtjev, vratila se s kompromisom. Većina ljudi, Mulcahyjeva dobro zna, jednostavno bi izvršila naredbu. No ona to nije željela. Nju zanima najbolji ishod koji će proizaći iz uravnoteženosti njezina tima. Imenovanje nasljednika je, naravno, to pore- metilo. Ipak, Xeroxov odbor bio je odlučan u namjeri da si ne dopusti ponavljanje grešaka. Urođena karakteristika menadžera je razvla- čiti s nasljednikom – prolongirati isprobavanje, izbjeći udar na ego. Odbor zanovijeta Mulcahy već tri godine da izabere nasljednika i ne po- pušta, a članovi su svjesni da Burns želi jed- noga dana voditi kompaniju i nisu je željeli izgubiti.

Proteklog proljeća kad je konačno došlo vrijeme za njeno promaknuće, Mulcahy je rekla Odboru kako želi osobno popričati s njom o uspostavljanju novog odnosa između njih dviju, što je bilo pomalo neobičajeno, s obzirom na to da se te stvari obično rješavaju u sobi punoj ljudi.

Ni sama Mulcahy nije očekivala da će razgovor biti tako težak. Ona i Burns u složenu su ponekad i natjecateljskom odnosu. To je rezultat njihove podjednake ambicioznosti, tvrdoglavosti i strasti. Nije dugo trebalo da postane jasno da će diskusija biti daleko delikatnija nego što sam mislila, prisjeća se Mulcahy. Predložila je da se rastanu i stave svoje zamisli na papir kako bi odmah prešle na stvar. Na papiru Burnsove našla se skica tradicionalne strukture – svi odgovaraju predsjednici i šefici operacije (njoj), a ona CEO-u (Mulcahy). Odlučile su pokušati još jednom. No kad su se ponovno našle, shvatile su da im se papiri nisu bitno promijenili. Treći put odlučile su zamijeniti uloge. Burnsova će primati izvješće od Mulcahyjeve kako bi se upoznala s prodajom i marketingom i s dijelovima posla s kojima se još nije susretala. Mulcahy bi preuzela operacije, istraživanje i razvoj te razvijanje proizvoda. Trebalo im je neko vrijeme da shvate suludost te ideje. Našle su se na večeri i upravo su te večeri konačno prošle hijerarhijsku ljestvicu i došle do trenutka istine.

Mulcahyjeva nije željela da je protivnica izgura a nije željela niti ostaviti dojam da je izgurana. Burnsova je željela više od simbolične geste – željela je nešto sadržajnije. Napokon im je postalo jasno da moraju zanemariti hijerarhijsku ljestvicu i razmisliti što je najbolje za kompaniju. Xerox je upravo izazao iz krize i sada je na početku transformacije prema rastu poslovanja. Poenta nije bila u titulama nego u tome kako će se njih dvije ponašati. Odjednom, nakon nekoliko časa vina, Mulcahy se sjeća ‘osvježavajućeg osjećaja prepuštanja’. Objema im se to dogodilo u isto vrijeme. Polako su kližnule u razgovor o poslu i obitelji. Kriza je prošla. Hijerarhija je promijenjena kako bi se Burnsovoj omogućilo stjecanje iskustva na novim područjima, a Mulcahy dalo vremena za udaranje velikim mušterijama. Burnsova je dodala svom portfelju marketing, strategiju, globalne račune i kadrovsku.

Prava promjena sastojala se u tome da posao više nisu dijelile s obzirom na funkcije, već su podijelile probleme. Burns se sada bavi kompleksnim poslom centraliziranja Xeroxova IT poslovanja u Europi, čime se oslobađa Mulcahy da se više posveti mušterijama. I dok se Burnsova pripremala voditi poslovni sajam u Indiji, Mulcahy je bila domaćica programa namijenjenog mušterijama, na CEO razini, u Njemačkoj.

Obje su iznimno odane Xeroxu i ne žele raditi negdje drugdje. Kad su Mulcahy ponudili posao u investicijskoj tvrtki KKR, nije bila uopće zainteresirana. U nekoj daljoj budućnosti Mulcahy vjeruje da će se pozabaviti nekim velikim svjetskim problemom, no još o tome ne razmišlja.

• Jasno sam dala do znanja da jedino želim voditi Xerox. Ovdje su mi srce i glava – ustvrdila je. Zadovoljna će biti tek kada ona i Burnsova konačno pokrenu prihode, a izazova ima još.

Biznis upravljanja dokumentima koji je Xerox pokrenuo od ničega generirao je više od 1,6 milijardi dolara prihoda u prvih šest mjeseci ove godine, što je osam posto više u odnosu na prošlu godinu. Strategija je gurati vlastite proizvode prema drugim rastućim segmentima kao što je Xeroxova tinta u kockicama. Ipak, put je još dug. Canonu i drugim konkurentima smješte se novi uspjehi s popularizacijom jeftinih laserskih printera, a industrija je inače prilično napuštena s nizom jakih igrača. Zasad nova strategija pokazuje dobre rezultate jer su prihodi u prvoj polovini 2007. porasli pet posto, na osam milijardi dolara.

Ovih dana Burns i Mulcahy zaboravile su na hijerarhiju i vratile se poslu, kao i svi ostali. Firestone i Zimmerman, zajedno s još nekoliko drugih top-menadžera, promaknuti su na mjesto izvršnih potpredsjednika. Mulcahy je primijetila da se ton nekih sastanaka promijenio otkad su neki shvatili da Burnsova možda nije toliko strpljiva kao što je ona bila. Želim voditi kompaniju ali ne prije nego Anne odluči da to ne želi, izjavila je. Što se tiče Mulcahy, ideja o odlasku progoni je godinama. Oduvijek je planirala otići u mirovinu i provoditi više vremena s djecom i obitelji. Žali što nije imala više vremena volontirati. No, nikad se nije uspjela na to natjerati.

• Ne odlazim sutra. Ali vjerujem da ću znati kada treba otići – kaže Mulcahy. Za svakog je menadžera, čini se, ta odluka najveći test rasuđivanja i neke dovede do ruba ludila. Za Anne Mulcahy, ‘slučajnu CEO’, koja je nadahnula radnike i potaknula ih da spase svoju kompaniju, najteži posao možda tek slijedi – a to je znati kada treba ugasić fotokopirku i otići.