Mnogi studenti vjeruju da je nakon fakulteta jednostavno biti menadžer ili vlasnik biznisa, ali istodobno im nedostaje praktični doticaj sa stvarnošću, kaže Tina Lee Ordinsky-Zec, profesorica na ZŠEM-u.
Koliko je teško voditi zagrebački restoran, iz prve ruke doznala su tri studenta četvrte godine Zagrebačke škole ekonomije i managmenta: Stjepko Bulić, Petar Grcić i Milan Grabovac preuzeli su 10. prosinca u svoje ruke restoran Trattoriju Noce na jedan dan.
Zamisao je potekla od profesorice poduzetništva Tine Lee Ordinsky-Zec, koja je svojim studentima željela omogućiti da osjete kako je voditi restoran u praksi. Ona, naime, kaže da velikim problemom smatra to što mnogi studenti nemaju prakse, doticaja sa stvarnošću, odnosno misle da mogu jednostavno otići i nakon završenog fakulteta biti menadžeri ili vlasnici.
- Nas trojica dijelimo istu strast: volimo hranu, vino. U zafrkanciji smo razgovarali o tome da bismo mogli otvoriti restoran jer Stjepko jako dobro zna s ljudima, ja bih znao izabrati hranu i organizirati posao, a Milan je znalac za vina. Kad smo došli k profesorici na sat poduzetništva, svatko je trebao izabrati projekt; nas trojica složili smo se o projektu otvorenja restorana i vinskoga bara u Zagrebu u kojem bi naglasak bio na dalmatinskoj hrani – objasnio je Petar Grcić, jedan od studenata.
Profesorica je, čuvši da svi u skupini vjeruju kako bi Petar mogao voditi restoran, da Milan zna mnogo o vinima i da njihov prijatelj Stjepko dobro zna s ljudima, počela razmišljati o tome kako bi im omogućila da se uistinu i okušaju u tom poslu.
- Za takvu ideju morate imati partnera koji će pristati na eksperiment – rekla je tada profesorica i ustvrdila da je i za poduzetnika koji na tko nešto pristane to dobro iskustvo.
Profesorici je pomoć u namjeri da svojim učenicima omogućiti praksu došla u obliku prijateljice, poduzetnice Barbare Milošić, koja je hrabro pristala na to da jedan dan prepusti vođenje svog restorana studentima, pa se ova priča može ispričati i pod naslovom ‘Kad se male ruke slože – sve se može’.
- Naravno, ne bih nikad dopustila da vode restoran, a da to ne mogu nadzirati. U restoranu imam iskusne ugostitelje, no znala sam o kakvim je dečkima riječ. Štela sam se s njima nekoliko puta i objasnila im kako treba raditi. Temeljito smo se pripremili – ističe Barbara Milošić, koja je imala puno povjerenje u trojac sa ZŠEM-a.
Nakon opsežnih priprema studenti su 10. prosinca ujutro preuzeli restoran u svoje ruke. Došli su, naravno, u odijelima, jer oni su menadžeri i vlasnici, no ubrzo su uslijedili šok i nevjera.
- Moram priznati da nisam očekivao ono što nas je dočekalo kad smo ujutro došli u restoran. Dobili smo zadatke: objasnili su nam da treba očistiti vrata, prozore, pomesti podove… Skinuli smo sakoe, uzeli metle u ruke i radili baš sve – prepričava Milan Grabovac svoje prvo ‘menadžersko’ iskustvo.
Vlasnica restorana Barbara Milošić toj studentskoj priči o susretu sa stvarnim svijetom dodaje kako nije htjela da osoblje restorana radi svoj posao, a studenti stoje po strani.
-
Htjela sam da osjete što taj posao znači – objašnjava Milošić i dodaje da mnogi pogrešno misle kako biti šef znači stajati po strani i gledati kako drugi rade. Cilj joj je bio odmah im razbiti iluziju. Studenti su tako vrlo brzo shvatili da vlasnici malih biznisa moraju i sami zašutati rukave, a odijelo ostaviti za slobodno vrijeme.