Hoće li euro morati devalvirati?

Hoće li euro MORATI DEVALVIRATI? Sve veći europski deficit Europe s Kinom poprima opasne razmjere i najavljuje neizbježnost žestoke terapije.

Povećanje kineskog suficita Europoljani više ne mjere ni godinama ni mjesecima ni danima… Mjere ga satima! Tako je ovih dana objavljeno da kineski suficit svakog sata raste 20 milijuna dolara. Tim tempom do kraja će godine narasti na oko 230 milijardi dolara, odnosno na više od 170 milijardi eura. A već sljedeće godine premašit će suficit te zemlje u razmjeni s Amerikom, za koji se posljednjih godina tvrdilo da bi mogao imati kataklizmičke posljedice za cijeli Zapad. U strahu pred kineskom opasnošću EU se sada pridružio Amerikancima u zahtjevu da Kina napokon revalvira svoj juan.

Na sastanku ministara financija u Bruxellesu europski povjerenik za trgovinu Peter Mandelson formulirao je to vrlo oštrim riječima, dodajući i mnogo drugih zahtjeva: da Kina poveća domaću potražnju, zatim da svoj bankarski sustav prilagodi međunarodnim normama i da odlazi pregrijanu industrijsku proizvodnju. Do te točke sve je logično, a dijelom se poklapalo i s ocjenama kineskih ekonomista. I oni, naime, smatraju da njihova ekonomija previše ovisi o stranim tržištima i da treba poticati domaću potrošnju. Ali Mandelson se nije na tome zaustavio. Optužio je Kinu i da ne poštuje intelektualno vlasništvo, koči uvoz iz drugih zemalja, ograničava slobodu inozemnih investitora prisiljavajući ih na zajednička ulaganja s domaćim tvrtkama itd. Ukupnu kinesku politiku prema inozemstvu Mandelson je nazvao nelogičnom, neobranjivom i neprihvatljivom. Ako se tako nastavi, rekao je na kraju, Kina ne može računati na potporu Europske unije za članstvo u Svjetskoj trgovačkoj organizaciji.

Kineski ministar Bo nije mu ostao dužan. Kinesko je tržište zatvoreno za europsku robu isto onoliko koliko i europsko za kinesku, rekao je. A neravnoteža u razmjeni neće se riješiti ekstremnim riječima, nego uklanjanjem zabrane izvoza europske visoke tehnologije u Kinu.

Za Hrvatsku, koja je u praksi vežala svoju kunu uz euro, posebno je važno pitanje kako je odjednom Europska unija preuzela od Amerike ulogu glavne kineske žrtve. Odgovor je, ponovno, u igri deviznim tečajevima. Kad nije uspjela uvjeriti Kinu da devalvira juan, Amerika je devalvirala dolar. Kineski juan je, dođuše, vezan uz dolar, ali to je ipak pogodilo Kineze. Oni za svoj izvoz dobivaju isti iznos dolara, ali ti dolari danas u svijetu vrijede znatno manje. Zato im je europsko tržište postalo mnogo zanimljivije od američkoga. S obzirom na to da je istodobno pojeftinio i američki izvoz, Europa se našla između dvije vatre.

Analitičari Europske unije nisu dobro ocijenili zaostravanje s Kinom. Upozoravaju da azijskog diva treba tretirati kao nezamjenjivog partnera s kojim se pregovara samo u rukavicama od najfinijske svile. Problem, ipak, neće moći riješiti nikakva diplomacija jer je, prije svega, ekonomski prirodne. Moguća su, očito, samo dva rješenja: devalvacija eura, što je, zbog opasnosti od inflacije u Europi mnogo rizičnije potpav nego u Americi; drugo rješenje bilo bi skidanje svih zabrana za izvoz visoke tehnologije u Kinu, uključujući i vojnu. EU će, vjerojatno, pokušati s kombinacijom: malo jednog, malo drugog. Pritom će glavni činitelj biti vrijeme. I to ne samo zato što kineski suficit raste iz sata u sat već i zato što bi se, kao i s devalvacijom, i s izvozom moderne tehnologije moglo zakasniti za Amerikanima.