Home / Tvrtke i tržišta / Lik i djelo

Lik i djelo

Konkurencija ga uspoređuje s igračem Monopolyja koji uglavnom riskantno i bezobzirno kupuje sve što zaželi ili misli da mu se našlo na putu. Za iduću godinu već pripremio više od 20 milijuna eura za nove akvizicije u Srbiji i partnera za akvizicije u Kini.

O pasan igrač – prva je asocijacija sugovornika i sudionika turističke scene u Hrvatskoj koji su komentirali lik i djelo predsjednika Uprave adriatica.neta Marka Vojkovića, koji je nedavno za 2008. najavio novi investicijski val vrijedan između 30 i 38 milijuna eura. Jednu trećinu planira uložiti u sustav Grupe, a dvije trećine u nove akvizicije na različitim tržištima, osobito u Srbiji, u kojoj želi postati tržišni lider, kao što je postao u Sloveniji kupnjom slovenskoga Kompasa.

U posljednjih pet godina taj je 36-godišnji poduzetnik stvorio zavidno poslovno carstvo spojivši nekadašnje najluđe neprijatelje na agencijskom tržištu – Atlas i Kompas – i tako izazvavši različite reakcije konkurencije i subjekata koji kreiraju turističku politiku Hrvatske. Kad se priča o Vojkoviću, neosporno je da je on i njegova poslovna vizija bar dva do tri koraka ispred sadašnje dinamike tržišnih kretanja, suradnika i konkurenata. Iako pomno osluškuje događanja u bližem i daljnjem okruženju, ne mari toliko što se o njemu govori jer pretpostavlja da neki njegovi potezi neće biti prepoznati, kao što je bio slučaj prije nekoliko godina, kad je govorio o ekspanziji adriatica.neta na kineskom tržištu.

Danas adriatica.net već ima lokalnog kineskog partnera iz energetske branše koji na godinu akumulira 30-ak milijardi eura prihoda i s kojim će putem joint venture kupiti dvije kineske putničke agencije s kojima planira dugoročne operacije na Dalekom istoku. Adriatica.net raste brže od tržišta, rezultati su mnogo bolji nego u istom razdoblju prošle godine gledajući li se ukupno sve tvrtke koje su danas dio adriatica.net grupe, a koje nisu to bile kad se pripremala prošla sezona. No pravi rezultati akvizija bit će vidljivi tek za dvije godine, kad će biti jasnije koliko je konsolidacija troškova, kadra i infrastrukture imala učinka na povećanje prihoda, koji se za ovu godinu u bruto iznosu procjenjuje na 400-tinjak milijuna eura, što je na razini Grupe povećanje od 12 do 18 posto u odnosu na prošlu godinu.

Bez obzira na to koliko brzo išao, Vojković je svjestan da je neke poteze mogao drukčije odigrati, kao i svojih pogrešaka kojih je, kao što i sam priznaje, bilo dosta, ali da je to bila cijena rizika koji je bio spreman prihvatiti.

U proteklih devet mjeseci iz adriatica.net grupe otišlo je dosta kadra koji je s Vojkovićem bio od početka stvaranja putničke agencije; većina kao razlog navodi nove članove Uprave, konkretno Ivora Vucelića, koji je zajedno s Ivanom Zecom prešao iz Agrokora u adriatica.net – nijedan od njih dvojice nije iz turističke branše, a obnašaju najodgovornije funkcije u kompaniji. Upravo zbog Zečeva i Vucelićeva dolaska priča se da je Agrokor ušao u vlasničku strukturu adriatica.net grupe iako vodstvo tvrdi da je 50-postotni vlasnik Grupe Emporion, a da druga polovina pripada Hypo vrijednosnicama, koje dijele svoj udjel s WAZ-om, čiju će infrastrukturu na inozemnom tržištu tvrtka početi upotrebljavati tek iduće godine.

  • S Agrokorom smo prije godinu dana potpisali ugovor, strateški savez kojim stvaramo jedinstveni hrvatski turistički proizvod, i to tako da se u hrvatskim hotelima prodaju Agrokorovi proizvodi, a adriatica.net kao kupac hotelskih proizvoda sve zajedno plasira na strano tržište. Dugoročno gledano, cilj nam je povezati prehrambeni, hotelsko-ugostiteljski, agencijski i transportni sektor i zajednički nastupiti na inozemnom tržištu jer nam je to jedini način ratovanja s konkurencijom – objašnjava dugoročnu viziju Vojković dodajući da je, ako prepozna partnera koji je spreman dijeliti adekvatan ‘know how’, moguće da se vlasnička struktura Grupe u budućnosti promijeni. Razlog zbog kojeg je Upravu dopunio kadrom koji nema veze s turizmom jest taj da će zbog nedostatka kvalitetnih menadžera u turizmu s mladim kadrom koji se dokazao u velikim sustavima lakše postići svoj cilj.

Kad se govori o stvaranju turističkog proizvoda, adriatica.net ide naprijed brže od hrvatskog turizma; neki turistički subjekti smatraju da je komunikacija između te tvrtke i nekih državnih struktura kao što je Hrvatska turistička zajednica nedovoljna. Vojković se s Nikom Bulićem nedavno sukobio predloživši HTZ-u da s velikim japanskim partnerom JTB-om, s kojim je ljetos doveo nekoliko čartera u Zagreb i Dubrovnik, adriatica.net otvori japansko tržište. Od HTZ-a je Vojković, navodno, tražio potporu od 30-ak tisuća eura, no HTZ se radije odlučio na otvaranje samostalnog predstavništva čiji su troškovi za 2008. 2,5 milijuna kuna, a JTB je za partnera odabralo Slovensku turističku organizaciju.

Vojkovićeva konkurencija uspoređuje ga s igračem Monopolyja koji uglavnom riskantno i bezobzirno kupuje sve što zaželi ili misli da mu se našlo na putu. Služi se da je apsolutno predan biznizu i da se mnogo troši, no postavlja se pitanje hoće li se potrošiti za koju godinu nastavi li tim tempom. Konkurenti tvrde da je samouvjereno ušao u branšu o kojoj nije mnogo znao, očekivao uspjeh preko noći, neracionalno pokupovao veće igrače u regiji, a neki od njih sigurni su da u pojedinim trenucima ne zna što bi napravio s tim ‘igračkama’ i što i kako dalje. No nitko mu ne osporava drsku hrabrost kojom se upušta u projekte, makar to katkad graniči s ludošću. S druge strane, Vojković-čevi suradnici tvrde da nikad nije bio operativac, nego vizionar, još od početka stvaranja Emporiona. Neki ga uspoređuju i s velikim strategom i arhitektom koji ima pravo određivati kojom će brzinom nabavljati materijal jer unaprijed vidi cijelu građevinu.

Turistički stručnjaci koji su pristali dijeliti Vojkovićevu viziju smatraju da je napravio više kupnjom agencija nego što su one pokazale spremnost biti ugrađene u veliki sustav, i to upravo zbog straha od promjena i ustaljenog načina razmišljanja. Suradnici iz turizma smatraju ga otvorenim i iskrenim, korektnim u razgovorima, no slažu se da će mnogo toga morati naučiti iskustvom, a ne samo osluškivanjem i razmišljanjem.

Svoju je viziju počeo ‘ganjati’ još u studentskim danima, kad je napustio fakultet Elektrotehnike i računarstva i okupio mladu ekipu iz MIOC-a koja je početkom 90-ih osnovala Emporion i počela izrađivati male baze podataka i softvere za ‘duty-free shopove’. Iako je Emporionu osnovni biznis bio IT, tvrtka je usput pokretala različite projekte na području građevine, trgovine, drvne industrije, u kojima je Vojković pokušavao napraviti istu priču kao s adriatica.netom, no ekonomsko i ulagačka klima u to vrijeme nije išla na ruku vizionaru koji više nije mogao gurati usporedbu pet projekata, nego se 2002. opredijelio za turizam. Jedan od primjera Vojkovićevih uspješnih projekata jest i stvaranje Pet centra, trgovačkog lanca i lidera u prodaji hrane i opreme za kućne ljubimce.

Nekako se čini da je na mjestu turizma mogla biti bilo koja industrija u koju se Vojković mogao upustiti i da ne bi bilo velike razlike u njegovim rezultatima na domaćem i inozemnom tržištu. Mnogi mu zamjeraju da u turizmu nije dušom i srcem, nego razmišlja kao hladni biznismen. Ipak, nije ni važno hoće li čelni čovjek kompanije dolaziti iz branše. Mnogi smatraju da mu je novac prioritet; ove je godine prvi put stavljen na listu najbogatijih Hrvata – osobno mu je bogatstvo procijenjeno na 40 milijuna eura. No Vojković tvrdi da mu novac nikad nije bio važan. Činjenica je da može uživati u stečevinama bez rada, no u posao, ipak, svakodnevno ulaže 16 sati rada i 100 posto svoga kapaciteta.

Uistinu ga boli jedino to što vrlo malo vremena provodi s dvoje djece osnovnoškolaca. Suprugu Marinu vida najčešće u istoj poslovnoj zgradi u kojoj ona vodi restoran Bon appetit u sklopu tvrtke Emporion ugostiteljstvo. Jedna od Vojkovićevih želja je da adriatica.net naraste do mjere da Uprava samostalno upravlja tvrtkom, da se u iduće dvije do tri godine nade na burzi te da se on polako povuče iz prednjih redova. No dokle god postoji prostor za agresivan rast i pozicioniranje, Vojković će ‘ganjati’ svoju viziju. Bez obzira na to što malo tko razumije njegovu logiku spajanja, zbrajanja i oduzimanja i posljedice mnogih akvizicija mnogi smatraju katastrofalnima, možda je upravo njegov ulazak u turizam omogućio da se rasuta ponuda i agencije napokon specijaliziraju, udruže i pripreme za još goru situaciju ulaskom u EU.