Kompanije

Za uređaje tvrtke Automati Boh, postavljene u 22 ugostiteljska objekta u Hrvatskoj, nedavno se zainteresirala austrijska tvrtka i izgledno je da ćemo ih početi izvoziti.

Franji Bohu, vlasniku tvrtke Automati Boh d.o.o iz Šenkovca pokraj Zaprešića, nakon godina rada na patentu – automatskoj polici za samouslužne uređaje – tijekom 2007. počeo se vraćati uloženi trud. Naime, inovacija na koju su utrošene godine rada i stotine tisuća kuna nagrađena je srebrnim nagradama na međunarodnim sajmovima inovacija u Genovi i Moskvi, ali i na sajmovima inovacija u Rijeci i Zagrebu.

• Prije nekoliko godina, razgovarajući s prijateljima, slučajno smo došli na temu prodaje žvakačkih guma putem aparata, što me potaknulo na razmišljanje o konstrukciji prvoga hrvatskog samouslužnog aparata za prodaju žvakačkih guma – počinje priču inovator Boh.

Nakon godinu dana rada u svojoj garaži u tome je i uspio. Da bi ispitao njegovu funkcionalnost i ekonomsku isplativost, jedan aparat postavio je u ugostiteljski objekt.

• Prošlo je određeno razdoblje i shvatio sam da uređaj ima mnogo nedostataka. Shvatio sam da mora primati sve vrste kovanica, da mora vraćati ostatak te da mora postojati mogućnost mijenjanja cijena proizvoda – nastavlja Boh.

Počela je izrada novog uređaja koji je s vremenom postao sve funkcionalniji. No Boh je uočio novi problem – ekonomsku neisplativost. Da bi aparat bio profitabilan, trebao je nuditi mogućnost prodaje više vrsta proizvoda, ne samo žvakačkih guma, stoga se ubrzo pretvorio u svojevrsnu samouslužnu vitrinu putem koje se može prodavati 14 vrsta pakiranih artikala; kapacitet mu je 300-tinjak komada različitih proizvoda.

• Uređaj prima četiri vrste kovanica, vraća ostatak, može programirati cijene, vodi knjigovodstvo. Dio je programiran tako da može blokirati prodaju određenih proizvoda, što se pokazalo korisnim kao recept za sprečavanje prodaje cigareta i ostalih proizvoda zabranjenih mladima od 18 godina. Ti proizvodi mogu se prodavati isključivo kontrolirano. Primjerice, osoba koja želi kupiti cigarete, na šanku od konobara zatraži odobrenje i on joj to dopusti ili ne dopusti – kaže Boh.

Da bi to funkcioniralo, nastala su dva patenta: automatska polica i automatski spremnik. U izradi uređaja Boh je sudjelovao s tvrtkama partnerima, limarijom Limas – Skendrović iz Svete Nedelje, Korumom iz Zagreba, Kovinoplastom – Papićem iz Zdenaca te još nekoliko manjih koje su izradile elektroniku i sve potrebne dijelove.

Sklonost inovacijama poduzetnik iz Šenkovca pokazivao je još od djetinjstva. Budući da nije mogao kupiti radioaparat, u osnovnoj školi složio je ‘detektor’, improvizirani uređaj za slušanje radijskih postaja.

• Za moje ukućane i susjede to je bilo veliko čudo, to više što u to vrijeme u dijelu Laduča u kojem sam živio nismo imali struje – prisjeća se Boh.

Nakon vojske zaposlio se u Radiocentru u Jurišićevoj i u ‘fušu’ popravljajući tranzistore, televizore te prve američke džuboks-uređaje koji su se pojavili u ugostiteljstvu. Kupujući rezervne dijelove, slučajno se upoznao s vlasnikom njemačke tvrtke pa ga je sudbina odvela u Stuttgart, gdje je 10 godina servisirao samouslužne aparate. Zapadnjački način razmišljanja danas pokušava prenijeti u Hrvatsku.

• Kad bi moje ideje, dokazane na tržištu, donijele nova radna mjesta mladim ljudima, bio bih posve zadovoljan. Prostora za optimizam ima jer suvremeni način života zahtijeva automatizaciju različitih segmenata trgovine – kaže Boh.

Za situaciju na tržištu kaže da je u razvoju, da prevladavaju svjetski brendovi. Smatra da Hrvatska ima dovoljno pameti i da bi uz više poticaja domaće tvrtke mogle ravnopravno konkurirati svjetskim proizvođačima. Argumentira to podatkom da su njegovi uređaji zasad ugrađeni u 22 ugostiteljska objekta u Hrvatskoj. Za njih se zainteresirala i austrijska tvrtka, pa je sigurno da će ih početi izvoziti. Uzimajući u obzir da još radi sam u svojoj garaži, da nije pokrenuo serijsku proizvodnju niti se igdje oglašavao, njegov je uspjeh još veći. Za budućnost najavljuje novi, još bolji i praktičniji model samouslužne vitrine, za koju, kaže, već ima ideju.

U Hrvatskoj se na godinu proizvede više od 1.000 plovila, a izvoz je vrijedan 26,5 milijuna eura.

Ugovore o sufinanciranju klastera Male brodogradnje i klastera vode Aqua Adria, prvih dvaju od šest predviđenih Hrvatskom izvoznom ofenzivom, potpisali su potkraj listopada Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva i predstavnici tih klastera.

Ministarstvo će svaki klaster sufinancirati s dva milijuna kuna. Ostala četiri klastera (drvo – namještaj, posebna odjeća i obuća, marikultura i ICT rješenja) trebala bi se osnovati do kraja godine, najavio je resorni ministar, naglasivši da Hrvatska ima potencijala u maloj brodogradnji i proizvodnji vode te da su to područja u kojima se može napraviti izvozni iskorak, a osnutak klastera dobar je početak na tom putu.

Direktorica klastera Male brodogradnje Nina Subašić misli da je to tržište u ekspanziji i kako je to prilika za hrvatske tvrtke da nađu svoj prostor. Istaknula je da se u Hrvatskoj proizvodi više od 1.000 plovila na godinu, od čega je, prema podacima Carinske uprave, izvezeno plovila u vrijednosti 26,5 milijuna eura. Za usporedbu, europsko je tržište vrijedno čak 23 milijarde eura, od čega čak sedam milijardi otpada na kupnju novih plovila.

Stoga je udruživanje poduzetnika u klaster male brodogradnje (u kojem je 21 tvrtka) korak prema osnaživanju koji bi mogao biti ključan za jačanje proizvodnih kapaciteta i ponude tih proizvoda na europskom i svjetskom tržištu. Danas u Hrvatskoj posluje 80-ak malih brodogradilišta i još 60-ak remontnih i servisnih centara koji ukupno zapošljavaju otprilike 1.700 radnika.

Vlasnik tvrtke Sveti Rok Željko Grbić, jedan od osnivača klastera Aqua Adria, istaknuo je da je cilj klastera prodor na inozemna tržišta, a nužno je i stvaranje izvoznog brenda.

Tržište vode u Hrvatskoj veliko je 350 milijuna litara na godinu, od čega 40 posto otpada na prirodnu izvorsku vodu, a 60 posto na prirodnu mineralnu.

Članice klastera, do danas tri, sudjeluju u ukupnoj proizvodnji s 12-ak posto, a ako se računa samo prirodna izvorska voda, udjel članica klastera je 30-ak posto. Kapacitet svih punionica vode u Hrvatskoj je više od milijardu litara na godinu, pri čemu na članice klastera otpada 250 milijuna litara, kaže Grbić. Budući da ti kapaciteti premašuju domaće potrebe, nužno je okrenuti se stranim tržištima, zaključio je i pozvao i ostale proizvođače da se pridruže klasteru. Ministarstvo gospodarstva je od 2004. do 2007. sufinanciralo i potpomoglo osnutak više od 20 klastera s 13-ak milijuna kuna.