Milostivi tragači za ilegalnim softverom

BSA je krenula od tvrtke do tvrtke, ali njeni članovi ne uhićuju i ne plijene piratske programe, nego poučavaju o koristima legalnog softvera.

Većina se ljudi, čak i direktora informatike, iznenadi kad im kažemo da je softver imovina i da se na njega može obračunavati amortizacija, a često odgovorne osobe ne znaju da softver mogu voditi u poslovnim knjigama, ispričala nam je Ana Skolan (22), koja s Josipom Jankovićem (28) obilazi tvrtke u Zagrebu i okolici u ulozi svojevrsnog tima podrške.

Njih dvoje su vanjski suradnici Business Software Alliancea, udruženja proizvođača poslovnog softvera, svojevrsne policije za nelegalne programe, čijim je korisnicima BSA dosadašnjim akcijama i drastičnim kaznama utjerao strah u kosti. Iako Ana i Josip obilaze tvrtke, a u pet su ih tjedana obišli više od 180, nemaju ovlasti pretraživati računala u potrazi za piratskim softverom. Njihova je uloga da osobe odgovorne za softver upoznaju s BSA-om i prednostima korištenja legalnih programa.

Prema zakonu, nelegalni korisnik mora nadoknaditi štetu nositelju prava i to je dvostruka vrijednost programa. Neki naši sudovi uzimaju maloprodajnu cijenu kao vrijednost štete. Država, pak, kažnjava unutar propisanog ranga novčanih i zatvorskih kazni. Prema jačini kazni smo i ispred nekih starih članica EU – objašnjava odvjetnik Mladen Vukmir, zadovoljan ne samo time što je indeks piratstva u Hrvatskoj pao otkako kod nas djeluje BSA s 90 na 55 posto, nego i činjenicom da sve više poslovnih ljudi počinje gledati na softver kao na imovinu, iz čega on iščitava da Hrvatska dobiva pravu ekonomiju. Vukmir to ilustrira indikativnom rečenicom: – Kad netko ima robota od tri metra za zavarivanje laserom, onda je normalno da je kupio i softver za njega.

Je li BSA promijenio dlaku ili čud, zapitali smo njena glasnogovornika, odvjetnika Mladen Vukmir. – Podnosimo prijave, ali to nije dominantno svojstvo BSA. Jedan naš ‘krak’ je edukativan, drugi se bavi izvršenjem prava, a treći čine razgovori unutar industrije i sa zakonodavcima. BSA je pokrenuo edukaciju čim je ustanovljen u Hrvatskoj i prve se dvije godine bavio dominantnom njom jer su na tome inzistirali lokalni članovi, ali su nas tada, ‘96-’97. napali novinari da smo preblagi i premekani – prisjetio se Vukmir.

Ta akcija također ima dominantni edukacijski element jer zadnjih godina nastojimo pomoći val legalizacije softvera pa korisnicima dajemo smjernice kako upravljati softverom kao imovinom – rekao je Vukmir te dodao da je prva akcija posjećivanja tvrtki počela u rujnu u Dalmaciji. U Splitsko-dalmatinskoj županiji, kako kaže Vukmir, obavijesti o mogućem posjetu edukacijskog tima poslali su na više od 5.000 adresa, a tim je posjetio oko 150 tvrtki, izabranih nasumice s popisa, kompjuterski. Dok traju posjeti, u medijima traje i reklamna kampanja – u Dalmaciji je počela još tijekom ljeta, pa je spominjala zaštitne faktore i sunce, a ova zagrebačka, zimska kampanja za motiv ima vitamine.

Vukmir kaže da iako terenski tim u tvrtku dozvani najavljen samo dopisom, u kojemu se ne spominje vrijeme dolaska, u Dalmaciji je manje od pet posto tvrtki odbilo posjet. No, kod svih ostalih je odziv bio iznimno dobar, pa su mnogi od BSA tražili još informacija. U Zagrebačkoj je županiji dopis poslan na adrese 13.000 tvrtki s tri i više radnika, ali s obzirom na to da je ondje akcija tek oko sredine, za nju još nema podataka, no odziv je jednako dobar.

Kako se pri nenajavljenim posjetima snalazi dvojac zagrebačkoga BSA-ovoga ‘krim-tima’? – Pokušavali su nas odbiti, ali jako rijetko – rekla je Ana Skolan, na što se odmah nadovezao Josip Janković: – Uglavnom, tajnice ne znaju što je BSA, a one su nas pokušavale odbiti jer se boje da im u tvrtku ne uđu trgovački putnici.

Kad dodemo do osobe odgovorne za softver u tvrtki, obično je to ICT menadžer, objasnimo što je BSA i koja je svrha kampanje te odgovorimo na pitanja, a molbe za pomoć prosljedimo u BSA. Ključni su tiskovni materijali koje ostavimo, koji objašnjavaju kako se u poslovne knjige unosi softver i kako se s njime barata kao s imovinom. Osim toga, objašnjavamo kako se direktor može zaštititi od neodgovornog ponašanja svojih zaposlenika i njihova neovlaštena instaliranja softvera jer ih on ne može sve pratiti – kazala nam je Ana, dodajući da je dosta posjećenih očekivalo njihov posjet, dok Josip govori o tome da ima osjećaj da su mnogi od posjećenih i ranije razmišljali o brojnim stvarima s kojima ih tijekom desetominutnog razgovora upoznaju.

U BSA-u kažu da su Anu i Josipa odabrali jer su oboje imali neka predznaka o softverima i licencijama, ali i kao osobe koje su imale svoj stav i koje su ga znale argumentirati.