Poseban prilog

Da bi namaknule dodatna sredstva, mnoge ustanove koje se brinu o onima koji se ne mogu skrbiti sami o sebi organiziraju posebne akcije prikupljanja novca u koje uključuju i svoje štićenike. Zarađeno se troši na plaćanje režija, hranu, odjeću i sve što je štićenicima potrebno.

Predlagdansko je vrijeme doba kad su domaće kompanije, ali i obični građani, najosjetljiviji za potrebe onih koji se zbog ovog ili onog razloga ne mogu brinuti sami za sebe. Stoga je prosinac obično mjesec humanitarnih priredbi i iskazivanja dobrote prema socijalnim kategorijama kojima je pomoć društva najpotrebna. To koriste mnoge udruge, ustanove ili organizacije da bi skrenule pozornost na sebe i prikupile novac za svoje aktivnosti.

Da bi namaknule dodatna sredstva, mnoge ustanove čiji je cilj brinuti se o onima koji se ne mogu skrbiti sami o sebi organiziraju posebne akcije prikupljanja novca u koje uključuju i svoje štićenike. Primjer za to je izrada čestitki ili drugih predmeta koji mogu služiti kao božićni darovi, a čiji su autori sami štićenici, odnosno oni koji će i upotrebljavati prikupljeni novac. Unicefove čestitke, iako ih ne dizajniraju djeca, nastale su na poticaj jednog djeteta. Naime, točno prije 60 godina u tadašnjoj je Čehoslovačkoj osmogodišnja djevojčica Jitka Samkova poslala Unicefu crtež kao znak zahvalnosti za pomoć koju su djeca u njezinoj domovini primila od Unicefa. Dvije godine poslije, 1949., od njezina je crteža nastala prva Unicefova čestitka pod idiličnim nazivom ‘Sreća u zemlji mira’, kako je svoj crtež nazvala mala Jitka.

Unicefove čestitke dizajniraju poznati dizajneri iz cijelog svijeta, stoga je kolekcija uistinu svijet u malom; jedina hrvatska dizajnerica u ovogodišnjoj kolekciji jest ilustratorica i dizajnerica Dubravka Kolanović, čije su čestitke još prošle godine ušle u osnovnu kolekciju. Sav prikupljeni novac troši se na programske aktivnosti, za sada za djecu u Hrvatskoj, no radovi domaćih dizajnera vrlo će se skoro pridružiti razvijenim zemljama koje pomažu Unicefovu radu u kriznim situacijama.

SOS – Dječje selo Hrvatska, organizacija koja se brine za djecu bez roditelja i roditeljske skrbi, također je prihvatila takav način prikupljanja novca koji osim financijske vrijednosti animira štićenike da pokažu svoju kreativnost.

• Sav novac koji dobijemo od prodaje čestitki troši se na SOS obitelji, dakle na plaćanje režijskih troškova, hranu, odjeću i sve što je potrebno našoj djeci – kažu u SOS – Dječjem selu Hrvatska.

Prodanim čestitkama financiraju otprilike tri posto svojih ukupnih troškova, koji nisu mali, jer se se SOS – Dječje selo na lokacijama u Lekešniku i Ladimirevcima brine o mnogo nezbrinute djece.

Nedaleko od Zagreba je i Centar za rehabilitaciju Stančić, koji zbrinjava oko 380 štićenika s različitim oblicima psihofizičkih i mentalnih teškoća. Nažalost, većina njihovih štićenika odrasla je, tako da dobročinitelji imaju nešto manje sluha za njih.

• U ratnim vremenima ljudi su bili osjetljiviji za naše potrebe. Danas su donacije dosta rijetke. Pomažu nam tvrtke kao što su Johnson&Johnson, PBZ, Zagrebačka i Hypo banka godišnjim donacijama koje, nažalost, čine vrlo mali dio naših ukupnih prihoda – kaže ravnatelj Stančića Ivan Vrgoč.

Kao najosvješteniju tvrtku Vrgoč je istaknuo Drogerie Markt, koji im svake godine otkupi mnogo radova koje štićenici sami izrade. Osim toga, Andrea Milenković, jedna od štićenica, našla je ondje i posao, što je najbolji primjer društveno odgovornog poslovanja tvrtke. Naime, određeni broj osoba u Stančiću sposoban je za uključenje u normalan život, stoga je takav angažman hrvatskih tvrtki posebno važan kako bi što više tih osoba osjetilo da se do određene mjere može samostalno brinuti za sebe.

U Stančiću se u nekoliko radionica izrađuju božićni ukrasi, čestitke, nakit i prigodni darovi. Dio njih otkupit će dm, a dio će se prodavati na Božićnom velesajmu i u dugoselskoj knjižnici.

• Nije nam toliko važan novac koji ćemo prikupiti koliko to da i naši štićenici osjeti blagdanski duh – kažu u Stančiću.