Slovno komuniciranje ponajprije prepoznaje u nekvalitetnom slušanju. A upravo je slušanje iznimno važan dio komunikacijskog procesa koji omogućuje dvosmjernost i interaktivnost. Svi se ponekad nademo u privatnoj ili poslovnoj situaciji u kojoj ne slušamo sugovornika. Kako ćemo prepoznati da ne slušamo? To se događa u svim onim situacijama kad uspoređujemo sebe s drugima (‘Ovo si nikada ne bih dopustio’), kad imamo negativan stav prema drugima (‘To je i zaslužio’), kad umirujemo sugovornika (‘Smiri se, bit će bolje’), kad se sa sugovornikom uvijek slažemo. Ne slušamo u situaciji kad mislimo na to što ćemo odgovoriti ili, pak, tražimo prikriveno značenje u onome što nam sugovornik priopćava (‘Što on/ona to meni želi poručiti…’). Kvalitetno slušanje znači izbjegavanje obrane, kritiziranja, neslaganja, osuđivanja. To također podrazumijeva pustiti sugovornike da sami artikuliraju svoje ideje, zamisli, prijedloge. Iluzija je misliti da sugovornik ‘ne zna’ ili ‘ne vidi’ da ga ne slušamo. Zna i vidi. Lako možemo pretpostaviti što misli o nama i o našem mišljenju o njemu.
Da bismo ‘poboljšali’ komunikaciju s osobama s kojima nam je teže komunicirati, prije svega važno je uskladiti se sa samima sobom, odnosno uskladiti svoju verbalnu i neverbalnu komunikaciju. Svima nam se dogodilo da nam je netko govorio nešto o sebi, a prema izrazu lica ili stavu tijela te osobe činilo se da to i nije tako. Najjednostavniji primjer toga je kad netko kaže da je dobro, a svojim tijelom ili izrazom lica govori sasvim suprotno. U komunikaciji valja posebno biti osjetljiv na tzv. dvostruke poruke. Pokazalo se da se dvostruke poruke naročito javljaju u osoba niskog samopouzdanja i onih koje osjećaju da su loše, kod osoba koje iz svoje nesigurnosti strahuju da ne povrijede tuđe osjećaje, koje se boje prekida odnosa ili naprosto ne pridaju važnost drugoj osobi ili komunikaciji. Isto tako je važno ‘uspostaviti vezu’ s osobom s kojom komuniciramo. S nekim osobama je ugodno i jednostavno razgovarati, kao da ste ‘na istoj valnoj duljini’. Iz takvog se odnosa može mnogo naučiti, odnosno trebalo bi obratiti pažnju na to što se zbiva kod takvih razgovora. Što ste vi učinili, a što druga osoba? To je primjer kad se prirodno razvila ‘veza’ koju je korisno znati namjerno razvijati i s onim osobama s kojima je nemamo, kako bismo olakšali razgovor, odnosno uspostavili bolje odnose.
