Trendovi na tržištu rada

Upravo se suočavamo s glavnim problemom hrvatskog tržišta rada, a uskoro i cijeloga gospodarstva: strukturnom neprilagođenošću hrvatske radne snage. Ona u cjelini svojom konkurentnošću ne zadovoljava potrebe gospodarstva. No konkurentan kadar može očekivati povećanje plaća od 10 posto naviše.

Rast potražnje na tržištu rada prouzročen je stvarnim gospodarskim rastom. Hrvatsko gospodarstvo nastavit će rasti prema uvjerljivim stopama bez obzira na buduće inflatorne pritiske i druge loše okolnosti. Naime, pokazatelji važniji od trenutačno malog rasta inflacije pokazuju izrazito pozitivan trend. Primjerice, stabilizacija udjela vanjskog duga u BDP-u – iako djelemično prouzročena i valutnom strukturu vanjskoga duga. Hrvatska je, ugrubo, na pravom gospodarskom putu zbog međuigre dvaju temeljnih činitelja: sve veće umreženosti u europske i, slijedom toga, i globalne integracije, koje nas vuku, i sve veće žilavosti i konkurentnosti hrvatskoga privatnog sektora.

Pokazatelji kao što su stabilizacija vanjskoga duga i pad nezaposlenosti, prvi put ispod 10 posto, nisu slučajni. Stoga će nezaposlenost i dalje padati, a kako je plaća ‘prociklička’ varijabla, plaće u traženim strukama, dakle u većini konkurentnoga dijela gospodarstva, rast će brže od (nominalnog) rasta BDP-a. Budući da se realni rast od pet do šest posto prevodi u nominalni od osam do 10 posto, konkurentni sudionici tržišta rada mogu očekivati porast plaća od 10-ak posto, naravno, uz uvjet osobnoga profesionalnog napretka.

Strukturna neprilagođenost tržišnom gospodarstvu u uvjetima višeg rasta prouzrokuje veliko opće tretanje. Sada bi već svima trebalo biti jasno da problem hrvatskog tržišta rada nije u velikoj nezaposlenosti, nego da je ona do sada bila samo posljedica nekonkurentnosti gospodarstva. Zapravo, nezaposlenost sama po sebi uopće nije tema, osim za ugrožene skupine, pa se ubraja u socijalnu politiku, a ne gospodarsku. U kontekstu većega gospodarskog rasta, kao danas, suočavamo se s glavnim problemom hrvatskoga tržišta rada, a uskoro i cijeloga gospodarstva: strukturnom neprilagođenošću hrvatske radne snage. Naša radna snaga u cjelini svojom konkurentnošću ne zadovoljava potrebe gospodarstva. To se odnosi na udjel i kvalitetu visokoobrazovane radne snage, ali i na njen masovniji dio, pa čak i na razini pismenosti.

Primjerice, većina administrativnih radnika u Hrvatskoj, ali i specijalista, rukovoditelja, pa čak i liječnika, znači: većina ljudi koji u velikom dijelu svoga radnog vremena komunicira pisanjem čak ne zna tipkati s 10 prstiju!? Naravno, to se odnosi i na bar osnovnu (‘osnovna’ prema globalnim kriterijima) upotrebu računalnih programa, ponajprije MS Officea. Iz perspektive balkanske umišljenosti to, naravno, izgleda kao neprimjerena tema, ali iz perspektive milijuna neproduktivno izgubljenih radnih sati u neukom nabadanju po tipkovnici razaznaju se razmjeri nedostatka pismenosti, ali, još važnije, mentalnog sklopa koji iza toga stoji.

Naravno, na vrhu piramide važna je i nekonkurentnost radne snage – menadžmenta – na vrhu mnogih naših velikih tvrtki. Mnogi menadžeri koji kao svete krave opstaju na vrhu mnogih naših privatnih (ali s razloženim i neutjecajnim vlasništvom) i državnih tvrtki posljednjih su godina uništili milijarde vrijednosti (što se najbolje vidi na aktivno trgovanim dionicama na Burzi), ali i dalje opstaju. Kako riba smrđi od glave, ta se nekonkurentnost prenosi na cijele organizacije.

Strukturnalna neprilagođenost radne snage u cjelini materijalizira se i u nepovezanosti visokoga školstva s potrebama gospodarstva. Primjerice, prema našim procjenama u idućih pet godina nedostajat će 2.000 do 3.000 informatičara. To, naravno, usporava gospodarski rast u cjelini, ali gubimo i oportunitetno: kad bi i nastao veliki suficit radnika te struke, zasigurno bi stvorio dodatnu potražnju putem stranih i domaćih investicija.

Hrvatsko tržište rada mentalno je neprilagođeno potrebama suvremenoga gospodarstva. Samozadovoljnost, a ujedno ogorčenost na ‘vanjske faktore’ koji nas, navodno, ograničavaju, kao jedna od temeljnih odrednica trenutačnoga hrvatskog mentalnog sklopa, igra važnu ulogu i na tržištu rada. Većina radne snage presporo se razvija.

Prioritet razvoja na tržištu rada za pojedinca je osobni profesionalni razvoj, a kako je danas, u doba interneta, znanje postalo besplatno i široko dostupno, očito jedino mentalni sklop ne dopušta glavnini radne snage da brže postaje sve konkurentnija.

Na tržištu rada vidljiva je veća likvidnost, posrednici odumiru i razvijaju se cjelovita rješenja. Upotreba novih tehnologija, konkretno interneta, prouzročit će daljnju stagnaciju i gubitak važnosti staromodnih agencija za potragu za kadrom, ali i poslova ‘posredovanja’ ‘državne agencije’ – Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje. Naravno, veća likvidnost ne znači više radnika, nego lakšu dostupnost i kraće vrijeme zapošljavanja te istodobno lakše i češće mijenjanje poslova.

S druge strane, agencije za privremeno zapošljavanje još nisu stasale u pravom smislu i ukupno zapošljavaju samo nekoliko tisuća radnika u RH. Razlog tomu ponajprije je neadekvatno zakonodavstvo, koje nominalno štiti radnike, ali ugrožava stvaranje radnih mjesta. Hrvatski propisi o radu pristupaju mu na način socijalističke ili, eventualno, ekonomije ponude i u tom kontekstu ugrožavaju otvaranje radnih mjesta, pa tako i sigurnost radne snage, a i nisu u skladu sa zakonodavstvom EU.

Ukupni rast hrvatskoga gospodarstva nastavit će se na relativno zdravim osnovama, pa će se nezaposlenost nastaviti smanjivati, vjerojatno na razinu od osam do devet posto (anketna stopa nezaposlenosti) na kraju 2008. Neadekvatnost radne snage, od vrha do dna, već sada usporava rast gospodarstva i bit će još veći ograničavajući činitelj rasta u budućnosti. To će se sve više osvijestiti 2008. i postati jasno široj gospodarskoj javnosti.

Neodgovarajuća ponuda visokoobrazovanih ulaznika u radnu snagu neizbježna je u sadašnjim uvjetima u kojima visoko školstvo nije povezano s gospodarstvom: rješenje je ili u kvalitetnijoj administraciji na državnoj razini ili hrabrijem uvođenju tržišnih elemenata u školstvo (vaučeri ili stvarno plaćanje većine ekonomskog troška). To će postati očito 2008., pa možemo očekivati početak reformi u tom smislu, pogotovo zbog formiranja nove vlade. Konkurentan kadar može očekivati godišnje povećanje plaće od 10 posto naviše. Zakonodavstvo će se nakon otvaranja odgovarajućih poglavlja pregovora prilagoditi statusu u EU pa će zapošljavanje postati fleksibilnije. Iako će radnici izgubiti neka prava koja su često mrtvo slovo na papiru, dugoročno će profitirati od suvremenijeg i fleksibilnijeg gospodarstva. Ulaganja u strukovno i visokoškolsko obrazovanje nastavit će dulje nudit izniman ROI i tvrtkama koje obrazuju svoje zaposlenike i poduzetnicima u tom segmentu.