Fond IPA, koji je od ove godine zamijenio programe CARDS, Phare, ISPA i Sapard, prema nedavnoj objavi Europske komisije donosi do 2011. 462,6 milijuna eura, od čega je većina namijenjena ulaganjima u prometnu infrastrukturu, zaštitu okoliša, prekograničnu suradnju, ruralni razvoj, regionalnu konkurentnost i ljudske potencijale.
O datumu kada će Hrvatska pristupiti Europskoj uniji već se dulje raspravlja, a političari licitiraju s njime kao da je riječ o brojevima na lotu. Ulazak Hrvatske u EU 2009. godine postavlja se kao pitanje biti ili ne biti, a s druge strane, kao da to nema nikakve veze, malo se govori o tome kada će se i kako hrvatsko gospodarstvo naučiti pravilima igre koja će ih dočekati na tome unutarnjem tržištu. Poenta pregovora, odnosno ulaska u EU nije u tome hoće li Vlada uspjeti u što kraćem roku uskladiti hrvatsko zakonodavstvo s pravnom stečevinom EU, već do koje će mjere hrvatske tvrtke uspjeti svoj način poslovanja uskladiti s onim europskih.
Često spominjana tvrdnja menadžera o tome kako bi hrvatske kompanije bile konkurentnije da su u zemljama EU nije točna, smatra Zlatko Lagumdžija, profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, koji je proveo istraživanje o konkurentnosti regije. Naime, zemlje regije imaju malo bolju komponentu mikroekonomskog okruženja nego sofisticiranosti kompanija. Kao što kaže Lagumdžija, velik broj tvrtki koje svoje loše poslovanje pripisuju lošem poslovnom okruženju u znatnoj se mjeri zavaravaju kada kažu da bi bile uspješnije kad bi radile u bolje organiziranim državama. Drugim riječima, zbog procesa priključivanja EU, velik se broj zemalja brže transformira nego velik broj njihovih kompanija.
Na nedavno održanom regionalnom ekonomskom forumu raspravljalo se o konkurentnosti jugoistočne regije, a jedan je od zaključaka bio da je Hrvatska na putu iz ekonomije koja se temelji na investiranju u ekonomiju utemeljenoj na inovacijama, kao i Češka, Estonija, Mađarska, Slovačka i Malta, dok su ostale susjedne zemlje, izuzev Slovenije, još u ekonomiji koja se temelji na investiranju. Prema indeksu globalne konkurentnosti (GCI) Hrvatska je ispred svih zemalja jugoistočne regije, izuzev Slovenije koja je neospori lider regije, no ona je i članica EU. Prema indeksu poslovne konkurentnosti (BCI) zemlje regije bilježe relativni pad, s izuzetkom Hrvatske, koja se iz godine u godinu po pravlja. Samo Slovenija, Grčka i Turska imaju bolji BCI od GCI-a, odnosno tvrtke su ‘kvalitetnije’ od države. Takvo stanje potvrđuje da uređivanje država kroz standarde Europske unije ubrzava transformaciju države prema većoj konkurentnosti, a zbog različite brzine u procesu stabilizacije i pridruživanja EU sve je veća razlika u konkurentnosti. U ‘užoj’ regiji Hrvatska je jedina zemlja kandidat pa je logično da se raspon između Albanije i Hrvatske povećao s 19 mjesta prije tri godine, na 52 mjesta ove godine.
Lagumdžija smatra da se zemlje regije mogu međusobno natjecati, no ipak su upućene na partnerstvo koje bi regiju učinilo atraktivnijom. Kao zajedničke pozitivne karakteristike regije ističu se pravni mehanizmi zaštite zajmodavca i zajmoprimca, kvaliteta obrazovanja u prirodoslovno-matematičkim znanostima, broj osobnih računala i broj telefonskih linija po stanovniku te prosječna carinska stopa. Loše su strane zajedničke regije efikasnost poslovanja tvrtki, zaštita interesa malih dioničara, troškovi poljoprivrednih politika te odljev mozgova.
Mnogi pokazatelji poput GCI-a, BCI-a i BDP-a na strani su Hrvatske, namećući je kao vrlo važan činitelj regije te joj istodobno omogućuju vjetar u leđa upravo kad je o osvajanjima tržišta regije riječ. A ima li boljeg načina za vježbanje europskih pravila igre nego na tržištima regije?