Novi moćni stranci

Iako promjene menadžmenta još nisu vidljive u sudskom registru, od početka sastavljanja liste pa do njene objave tri su tvrtke dobile prinoze. Tako je u Renault Nissan na mjesto predsjednika Uprave došao Roberto Pallotta, umjesto dosadašnjeg Miklosa Marothyja, koji je tu funkciju obnašao od 2006. U godini prije njegovog dolaska Renault nije bio najprodavanija marka, što je i sâm istaknuo, ali ni u 2006. Marothy nije uspio prestići Opel. Na pitanje o razlozima dolaska u Hrvatsku Pallotta kratko odgovara da je, budući da je Renault međunarodna tvrtka, normalno da je imenovan na dužnost u neku drugu zemlju te mu je drago da je to Hrvatska. Njegov će cilj biti jačanje pozicije na hrvatskom tržištu te iako je Renault drugi, svaka želi sačuvati i učvrstiti tu poziciju, a u sljedećoj ga godini očekuje lansiranje jednoga novog proizvoda na mjesec.

U Billu je početkom studenoga stigao novi predsjednik Uprave Daniele Margotti, umjesto Christiana Rudolfa Viktora Karnatha, Nijemca koji je na toj poziciji bio godinu dana. Karnath je tu poziciju napustio na vlastiti zahtjev, a odlazak iz Bille Hrvatska podrazumije i njegovo napuštanje REWE Grupe, tako da se njegovi daljnji planovi ne znaju. Margotti će nastaviti provoditi strategiju Bille, a kako kažu u kompaniji, najvažniji zadatak bit će utvrđivanje pozicije među prva tri maloprodajna lanca i daljnja organska ekspanzija Bille u Hrvatskoj. S obzirom na to da je u Italiji posljednjih šest godina obnašao funkciju komercijalnog direktora, odnosno direktora prodaje supermarketa, centrala je procijenila da je dobar kandidat za sadašnju dužnost.

O poziciji novog stranca u Upravi Hypo Alpe-Adria banke Markusa Ferstla već je bilo raznih spekulacija. Naime, nakon što je u veljači preuzeo mjesto predsjednika Uprave austrijskog Hypo Alpe-Adria-Bank AG-a, poslije četiri godine provedene na čelu Uprave Hypo banke u Srbiji, pojavile su se informacije da u Hrvatsku dolazi zamijeniti Radojku Olić na mjestu predsjednice Uprave. Iako je to demantirala središnja banka u Austriji, potvrđeno je da je predan zahtjev Hrvatskoj narodnoj banci za suglasnost ulaska Ferstla u Upravu, gdje bi trebao biti podrška sadašnjem timu Uprave. To objašnjenje je u bankarskim krugovima dočekano sa skeptizmom, pa se i dalje naglašava da će sljedeće godine Ferstl postati predsjednik Uprave.

Promjene se događaju nekoliko puta unutar poslovne godine, što nam je u nekim dijelovima onemogućilo implementaciju strategije za koju smo se odlučili kada smo planirali aktivnosti – komentira Boursot te dodaje da je, za razliku od poslovog okruženja, privatnim zadovoljan.

Preseljenje u Hrvatsku dobro je podnio i član Uprave Plive, potpredsjednik zadužen za prodaju generičkih proizvoda u Barru, Timothy B. Sawyer. U Zagreb je došao u isto vrijeme kada i prošlogodišnji najmoćniji stranac Paul M. Bisaro, odnosno nedugo nakon začinjenja akvizicije. U Europi se pojavilo iznenadno vještinama i znajnjima zaposlenika u prodaji i marketingu, a idući mu planovi uključuju ubrzanje uvođenja novih liječnika iz vlastitoga razvojnog portefula te analizu mogućnosti za registraciju i tržišni plasman proizvoda iz Barrovoga američkog portefula.

Otvorenost tipična za Amerikance ne kras i Hrvatskoj zemljopisno bliže zemlje. Naime, austrijska tvrtka Boxmark Leather, čiji je predsjednik Uprave Slovenec Bojan Vauda već treću godinu za redom na listi najmoćnijih stranaca hrvatskog biznisa, nije voljna s javnosti podijeliti informacije o kompaniji ili Upravi. Kompanija Boxmark Leather smještena je u slobodnu zonu Varaždin, a riječ je o jednom od najvećih proizvođača kožnih sjedišta za vodeće svjetske proizvođače automobila (BMW, Audi, Mitsubishi, Porsche), aviona (Airbus) i namještaja (Rolf Benz), koja u planu ima zapošljavanje više od dvije tisuće radnika. U prošloj godini ostvarila 166 milijuna eura prihoda, što je povećanje od 12 posto u usporedbi s 2005. Politika kompanije je takva da nije dozvoljeno fotografirati zgradu niti izvana, a do fotografije predsjednika Uprave još je teže doći.

Deseti najmoćniji stranac, Nijemac Christoph Mainusch, predsjednik Uprave RTL-a Hrvatska, i ove godine povećao prihode kompanije – s 37 na 46 milijuna eura. Mainusch se na funkciju već privukao budući da je obnaša od 2004., a u Hrvatskoj je od osnivanja RTL-a angažiran kao savjetnik Uprave. Tajna njegovog uspjeha, spomenuo je u intervjuu za Lider, kombinacija je lokalne produkcije i licencnog programa, a dodao je i kako se nada da će nakon ulaska u EU pozicija komercijalnih televizija biti jača jer će se postaviti regulatorni okvir, odnosno da će se smanjiti dio oglasačkoga kolača koji drži HRT.

Iako nije na listi Top-10 stranaca prema izboru Liderovog uredništva, radi znatnog rasta prihoda od čak 473,2 posto na 43 milijuna eura svakako treba spomenuti Tele2 i njegovoga donedavnog predsjednika Uprave Švedanina Matsa Tillyja, koji je na čelu kompanije u Hrvatskoj bio od osnivanja 2005. godine. Poziciju je napustio 1. kolovoza, kada ga je na mjestu generalnog direktora naslijedio Johan Granlund, a Tilly je otpustio u Švicarsku na mjesto predsjednika Uprave Tele2. Tilly je svom naslijedniku ostavio lijepe uspjehe usprkos snažnim vodećim operaterima T-Mobileu i Vipu. Kako će Granlund nastaviti započetog pokazat će vrijeme, ali i on ima iskustva na stranim tržištima. Znači li njegov dolazak i zaokret u politici ili je samo isteklo dvije godine Tillyjevog boravka na hrvatskom tržištu tek će se vidjeti.

Upravo je duljina boravka jedno od pitanja koje se postavlja analizam liste stranih menadžera. Kad ih kompanije šalju u Hrvatsku, kad opozivaju, ima li to veze s njihovim uspjehom ili neuspjehom teško je jednoznačno odgovoriti.

• Kompanije dovode strane menadžere kad smatraju da na tržištu ne mogu pronaći domaćega koji bi im odgovarao za tu poziciju. Čini mi se da su u posljednje vrijeme na mjestu stranih menadžera došli domaći, iako strane kompanije najčešće preferiraju svog čovjeka na čelu tvrtke.

Doduše, strani je menadžer skuplji, pošto u trošak ulazi i promjena mjesta stanovanja, dodatno školovanje radi jezika, promjene poslovnog okruženja i slično – pojašnjava Nina Andal, head hunterica u agenciji Antal.

Andal smatra da ne treba idealizirati kadroviranje globalnih kompanija jer nije nužno njihov plan poslati čovjeka u Hrvatsku kako bi mu to bila jedna od stepenica u karijeri.

• Ponekad se događa da se kompanija pojavi na tržištu i mora pronaći menadžera za tu poziciju, a to ne mora biti dugoročna odluka. Ako na tržištu na koje je došla kompanija ne može pronaći lokalnog menadžera, pošalje nekog na jedan mandat za vrijeme kojeg se nastoji ‘odgojiti’ njegova lokalnog nasljednika – kaže Andal.

Strani menadžeri u Hrvatsku rijetko dolaze na niže pozicije pa onda napreduju prema vrhu. Najčešće je u startu riječ o mjestu predsjednika ili člana uprave, a njihova samostalnost u donošenju odluka, tumači Andal, ovisi o stupnju centralizacije kompanije.

• Pojedina tržišta imaju manju, a poneka veću slobodu. Drugim riječima, samostalnost u odlučivanju ne ovisi o tome je li riječ o stranom ili domaćem menadžeru, već o politici kompanije – smatra Andal.

Kad je riječ o postavljanju stranih menadžera da bi nadgledali poslovanje, u pravilu ih kompanije dovode na funkciju financijskog direktora. Osim predsjednika uprave ili člana zaduženog za financije, strani menadžeri najčešće dolaze na poziciju direktora marketinga, dok su na mjestima direktora prodaje češće domaći ljudi. U bilo kakvoj raspravi o kompetentnosti stranih menadžera u obzir se mora uzeti da je Hrvatska malo tržište koje globalnim kompanijama nije ključno i nije im u fokusu, pa ako primjerice na poljskom tržištu koje ima 40 milijuna stanovnika trebaju kompanijskog čovjeka, poslat će nekoga iskusnijeg jer im je to važnije tržište. S druge strane, kaže Andal, regionalnim je kompanijama Hrvatska interesantno tržište, pa će razmišljati i o iskusnijim kadrovima.

Potraga za kvalitetnim kadrovima je stalna, a dobro uređene kompanije imaju za svoje zaposlenike planove karijere, pa prema tome odlučuju koga će gdje poslati. Mislim da je za kompaniju u Hrvatskoj najefikasnije imati kompetentnoga domaćeg menadžera koji razmišlja dugoročnije. Strani menadžeri ne ostaju dugo. Realno bi vrijeme bilo tri do četiri godine kako bi se vidjeli rezultati, ali dosta njih ostaje kraće – zaključuje Andal.