Kriminal u zemljišnoknjižnom odjelu zagrebačkoga općinskog suda

Nije ‘razbijena mreža korupcije’. Ne promijeni li se sustav funkcioniranja gruntovnica, razrađen tako da pogoduje korupciji, ni najveće akcije USKOK-a i policije nemaju izgleda stvarno ‘razbiti mrežu korupcije’ u gruntovnicama.

Akcija USKOK-a u zagrebačkoj i zaprešičkoj gruntovnici uslijedila je nakon što smo u Lideru 101 od 7. rujna 2007. objavili da je odvjetnica Jelena Malešević nakon 28 godina rada zatražila da se briše iz Imenika odvjetnika jer zbog stanja u zagrebačkoj gruntovnici ne može svojim stranama jamčiti da će njihov pravni interes zastupati učinkovito i pravedno. Samo pet dana poslije, 13. rujna, odvjetnik Jadranko Črnko dao je ostavku na funkciju predsjednika Odvjetničkog zbora Zagreba i člana Upravnog odbora Hrvatske odvjetničke komore zbog plašljivosti svojih kolega odvjetnika da s problemima kriminalne djelatnosti u gruntovnici jasno i glasno zajednički istupe u javnosti. Na sve to reagira i odvjetnik Ivan Polan i u tjedniku Nacional objavljuje otvoreno pismo naslovljeno izravno na Lea Andreissa, predsjednika Hrvatske odvjetničke komore, u kojemu poziva na suočavanje s problemima u pravosuđu i zaštitu digniteta odvjetništva.

Leo Andreiss i Hrvatska odvjetnička komora, međutim, nastoje umanjiti odjeke tih istupa svojih članova u javnosti. Zbog toga nije isključeno da je odvjetnik Črnko bio preoptimističan kad je očekivao podršku svojih kolega u javnom razobličavanju korupcije u gruntovnici, s obzirom na to da je dijelom njegovih kolega odvjetnika posredovanje u podmićivanju službenika u gruntovnici bio izvor dobre zarade.

Povodom najnovijeg uhićenja 22 osobe zbog kriminala u zagrebačkoj i zaprešičkoj gruntovnici Jadranko Črnko kaže da je razočaravajuće što se u najnovijoj akciji USKOK-a, u kojoj su uhićene 22 osobe zbog sumnje za kriminal u zagrebačkoj i zaprešičkoj gruntovnici, radi samo o istrazi konkretnoga kaznenoga djela, a ne o istrazi kriminala u gruntovnici općenito. Naravno, USKOK i policija moraju se baviti samo konkretnim kaznenim djelima, a istragu i poboljšanje rada gruntovnica morala bi voditi nadležna sudsko i upravna tijela. Napominje Črnko da se njemu nitko dosad nije obratio, iako je u Lideru javnosti objavio da je spreman i dokumentirati svoje tvrdnje o kriminalu u gruntovnici. Črnko inzistira na tvrdnji da se ništa neće riješiti ni najspektakularnijim akcijama USKOK-a i policije ako se ne promijeni način rada u gruntovnicama koji sada pogoduje korupciji. No, Jadranko Črnko ima četiri konkretna prijedloga mijenjanja načina rada u gruntovnicama za koje tvrdi da bi smanjili korupciju na mjeru u kojoj bi čak i akcije USKOK-a slične najnovijoj bile napokon učinkovite.

Črnko vrlo otvoreno govori o prepravljanju vlasničkih knjiga, antidatiranju upisa u zemljišne knjige, krivotvorenju vlasničkih isprava, neopravdanom odugovlačenju rješavanja otvorenih zemljišnoknjižnih predmeta, itd.

Upozorava Črnko i na manipulacije s dodjeljivanjem dvostrukih brojeva pod kojima se zaprimaju žalbe, na osnovi kojih se utvrđuje pravo prednika i određuje redoslijed presudan za stjecanje prava novoupisanih vlasnika. To se obavlja na osnovi odredbe članka 57. Zemljišnoknjižnog poslovnika i ‘kvaka’ s upisom u urudžbeni i abecedni upisnik. Te manipulacije vidljive su, tvrdi Črnko, usporedi li se koliko je više brojeva otvoreno u urudžbenom nego u abecednom upisniku. Ta je razlika ‘rezerva’ koja se koristi kod antidatiranja, jednostavno se unatrag vremenski nade broj i antidatira upis, primjerice, za nešto čemu je zakonski rok već odavno ‘iscurio’. Črnko kaže da je čuo kako za antidatirani upis vlasništva tarifa iznosi od tisuću i pol do pet tisuća eura (ovisno o vrijednosti nekretnine).

Črnko priznaje da je godinama uočavao kako se mučka, ali mu dugo nije bilo jasno zašto ne može ući u trag mučki s dodjelom brojeva. A onda je napokon ipak otkrio o čemu je riječ. Za svaku žalbu koja se predaje u zemljišnoknjižni odjel umjesto poziva na broj predmeta na koji se ulaže žalba dodjeljuje se novi broj predmeta. A ‘dvostruki’ broj omogućuje prijevare, primjerice, da netko istu nekretninu proda dva puta. Prijevare su, doduše rjeđe, dvostruki brojevi najčešće se koriste za hvatanje propuštenih rokova pojedinih upisa. Usporedno se u urudžbeni zapisnik, međutim, ne upisuju ime i prezime ili puni naziv žalitelja, nego samo prvo slovo prezimena ili naziva (primjerice, za stranku Vuković samo slovo ‘V’, ili za Ministarstvo financija samo slovo ’M’). A u abecedni upisnik ne upisuje se ništa tako da u urudžbenom zapisniku ima više otvorenih stavki nego u abecednom upisniku. U postupku rješavanja žalbe se, u pravilu, uvode pod broj predmeta na koji se žalilo, a u ‘rezervi’ ostaje broj koji se naknadno može iskoristiti na način da se u određenom vremenskom razdoblju izabere onaj s odgovarajućim prvom slovom prezimena ili naziva ‘stranke’. I uobičajenim odvjetničkim uvidom u predmet, u pravilu, nije moguće otkriti prevaru s antidatiranim upisom.

Zbog činjenice da se mučka s brojevima upisa realizira na osnovi Zemljišnoknjižnog poslovnika, Črnko smatra da je riječ o namjerno podvali službenika Miroslavu Šeparoviću, tadašnjem ministru pravosuđa koji je potpisao taj poslovnik. O spornoj dodjeli novih brojeva Črnko je 2000. godine vodio polemičku prepisku s Durom Sessom, tadašnjim predsjednikom zagrebačkoga Općinskog suda. U toj prepisci Sessa priznaje nedostatke, ali ništa ne poduzima da se to promijeni. Ništa nije poduzeo da se to promijeni niti Mirko Klinžić, predsjednik Općinskog suda u Zagrebu nakon Sessinog odlaska. Odgovornom Črnko smatra i Nives Radišić, predsjednicu Zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Zagrebu. Nekorektnim smatra i to da je Sessa sada predsjednik Gradskog odjela Županijskog suda u Zagrebu, što znači da sada rješava žalbe na zemljišno-knjžne predmete iz Općinskog suda.

Da su problemi s kriminalom u gruntovnicama ‘metastazirali’ ukazuje i to da ni zakonodavne vlasti u Hrvatskoj nemaju povjerenja u zemljišne knjige. Vlada je, primjerice, prošle godine četvrti put odgodila primjenu načela zaštite povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga izmjena Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tim izmjenama vjerodostojnost zemljišnih knjiga odgođena je do 2010. godine, iako bez povjerenja u istinitost zemljišnih knjiga nije moguće sredeno tržište niti promet nekretninama.

Osim toga, i Aneksom ‘G’ Međunarodnog ugovora (nadrednoga domaćem zakonodavstvu) o sukcesiji bivše države (Jugoslavije) neizravno se ukazuje na nužnost nepovjerenja u zemljišne knjige u Hrvatskoj. U tom Aneksu ‘G’ stoji: ‘Bilo kakav navodni prijenos vlasništva na pokretnu i nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. prosinca 1990. godine zaključen pod prisilom i protivno pododjelju ‘a’ ovog članka bit će ništavan’. Koliko je tom odredbom ništavih upisa vlasništva u hrvatskim zemljišnim knjigama tek predstoji mukotrpno istražiti i to ispraviti.

S obzirom na to da ni država nema povjerenja u ‘vlastite’ zemljišne knjige, to povjerenje ne mogu imati ni građani. A da bi se povjerenje u točnost i istinitost zemljišnih knjiga moglo ponovno steći, svi se moraju odreći mogućnosti da pritiskom ili mitom osiguravaju sebi povlaštene upise u te knjige. I zemljišne knjige zaista moraju biti javne i pregledne, svima dostupne, što danas više i nije veliki problem budu li se gruntovnice informati- zirale.