Home / Ostalo / Piše: Ivo Kozarčanin

Piše: Ivo Kozarčanin

Château Margaux, Château Lafite-Rotschild, Château Latour, Château Mouton-Rotschild i Château Haut-Brion pet je najvećih bordoških podruma prema i danas važećoj klasifikaciji iz 1855. godine. Svi su s lijeve obale rijeke Gironde na kojoj je i Sauternes, regija koju su proslavila slatka vina. Najpoznatiji sauterne je iz Château d’Yquema. Najglasovitiji burgundski podrum svakako je Domaine de la Romanée Conti. Italija, najveći svjetski proizvođač vina, posebno se diči supertokscancima, a među njima odskaću plemičke obitelji Antonori i Frescobaldi. Sva ta imena samo su neka s liste najvećih svjetskih vina koja su proteklog vikenda bila dostupna i Zagrepčanima na Drugom međunarodnom festivalu Vino.com, održanom u hotelu Regent Esplanade.

Lanjsko, prvo izdanje festivala, održano u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, bilo je vrlo zanimljivo i dobro posjećeno. Na njemu su se okupili sve važniji hrvatski proizvođači i predstavljen je vrlo dobar izbor svjetskih vina. Samo godinu poslije, festival je izrastao u najvažniju vinsku priredbu u Hrvatskoj kojoj nije smetala ni činjenca da je kušanje nekih vina, poput jedne degustacije šampanjaca, trebalo debelo platiti, čak 650 kuna. Većina je degustacija ipak bila besplatna, ali svi će ih sudionici dugo pamtit, posebice kušanje pjenušaca koje je organizirala talijanska tvrtka Bellavista. Ponudila je na slijepo kušanje svojih vintage pjenušac, dakle onaj bez oznake godine berbe, uz još jedan talijanski, hrvatski i dva šampanjca. I odlično su prošli. Ukupna im je ocjena bila viša i od Moet&Chandona, primjerice. Osobno, sam bodova dodijelio šampanjacu Piper-Hiedsieck (87), samo bod manje pjenušcu Tomac Classic, a Bellvista mi je bio treći. Više mi je odgovarao od slavnog Moeta.

I u natjecanju s dva šampanjaca iz ‘prve svjetske lige’ Bellavistin Moreti Riserva iz 2001. je odlično prošao s 91,75 bodova. Pobjedio ipak nije jer su oni najveći Roedererov Cristal iz 2000. i Dom Perignon iz 1999. osvojili oko 93 boda, a prema komentarima ozbiljnijih kušača Cristal je ipak bio u maloj prednosti.

Pamtit će se i prekrasno ocjenjivanje supertokscana, među kojima su bila i vina glasovitih imena poput Gaje, Antinorija, Petre… Sva su vina bila iz berbe 2004., sva od bordoške kombinacije sorti cabernet sauvignon, cabernet franc, merlot i petit verdota, a sva su prema Wine Spectatoru dobivala i više od 90 bodova i sva su doista odlična. Antinorijeve Guado al Tasto možda je ipak malo ‘odličniji’ od ostalih.

Zanimljiv je usporedak hrvatskih crnih pinota s konkurencijom iz svijeta priredila je vinoteka Vinum. Između dva prava burgundca (Gevrey Chabertin i Chanson) te kalifornijskih crnih pinota iz podruma Marimar Estate, uvrstili su one plešivičke, Tomisava i Zvonimira Tomca te Velimira Koraka. Stranci su bili školovaniji, tehnički dotjeraniji, no dva ‘velika’ Plešivičanca nisu mnogo zaostajala. Štoviše, bili su drugačiji, ali i međusobno različiti. Sjetio sam se lovačke usporedbe prema kojoj bi Tomčev crni pinot bio divlja svinja, snažna životinja koja jednostavno lomi najveće gustiše kad prolazi šumom, dok bi Korakov bio plahi srnjak. Otvorao se polako kao što i srna polako izlazi iz šume na čistinu. Tako bi ih trebalo i posluživati: Tomčev uz masniju i mirisima razigraniju veprinu, a Korakov uz nježnije srneće meso. Odškolovane burgundsko i kalifornijske crne pinote treba, pak, piti uz teletinu ili janjetinu pećenu ispod peke s mnogo raznolikog povrća.

Velika je bila i prezentacija 10 austrijskih zelenih velšinaca koja je u petak otvorila sajam. Ta sorta širom Austrije daje pitka, lagana vina, a u Wachau, najjačoj austrijskoj vinskoj regiji, moćna vina ravnih rajnskim rizlinzima. Kušala se i arhiva, i to Iločkih podruma te ‘slatkiš’ zagorskog majstora predikatnih vina Borisa Drenškog kao i vrlo zanimljiva nova australijska vina. Između degustacija na svakome su se štandu mogla probati zanimljiva hrvatska vina, od Dalmacije do Srijema. Na kraju, ozbiljna zamjerka festivalu je samo to što je trajao dva dana i jednostavno se nije stiglo kušati sve što bi se trebalo. Stoga i ne čudi da je Darko Vuletić, pročelnik zagrebačkog Ureda za poljoprivredu i šumarstvo, oduševljeno rekao kako je to bila vinska lige prvaka. I nije pogriješio. Veseli što sve sudionike te liga možemo kupiti u Hrvatskoj, a posebno i to što s njima hrvatska vina igraju gotovo ravnopravno. Za razliku od Dinama i Hajduka.