Javne ponude dionica

Sljedeće godine ulagači će biti mnogo oprezniji pri procjeni hoće li ući svojim kapitalom u neku kompaniju. Više neće biti dovoljne optimistične prognoze i obećanja rasta, a u prednosti bi ipak mogle biti veće tvrtke s trajno dobrim rezultatima u prošlosti.

‘IPO svih IPO-a’ – titula je koju je sigurno zaslužila inicijalna javna ponuda dionica Hrvatskog telekoma. Oprez s kojim su mali ulagači prošle godine upisivali dionice Ine, ove se godine istopio, što zbog dobrog držanja Inine dionice na burzi, što zbog uspjeha javne emisije Magme, čiji su sudionici također ostvarili visoku zaradu. Uz bum koji je doživljavala Zagrebačka burza te političko-predizbornu aureolu cijelog projekta, rizici su se činili minimalni. No unatoč tome, sve je iznenađeno odaziv ulagača. Čak 358 tisuća građana upisalo je i uplatilo dionice T-HT-a. Vlada je pokušala zadovoljiti tu euforiju ponudištvu u javnoj ponudi dodatnih 9,5 posto dionica kompanije, ali ni to nije bilo dovoljno. Na kraju je svaki građanin mogao kupiti dionice u najvećoj vrijednosti od oko 17.000 kuna umjesto maksimalnih 38.000 kuna. Ipak, procjena o niskom riziku pokazala se točnom jer dionica još kotira znatno iznad 265 kuna kolika je bila zaključna cijena u javnoj ponudi.

Hrvatski telekom je razlog zbog kojeg će se ova godina pamtiti kao prekretnica u razvoju dioničarske kulture u Hrvatskoj. Veliki broj građana prvi se put susreo s burzom, Središnjom depozitarnom agencijom i investicijskim pravilima ulaganja u vrijednosnice. Zadovoljstvo možda nije bilo potpuno zbog znatnog rezanja maksimalnih paketa dionica, no i to je bila dobra lekcija o tome kako stvari funkcioniraju u stvarnom svijetu. Svaki sljedeći IPO nakon T-HT-a povećava razinu znanja i iskustva ulagača. Javna ponuda Atlantic Grupe pokazala je da se raspoloženje na tržištu može promijeniti preko noći i da kvaliteta kompanije nije jedini činitelj pri određivanju tržišne cijene njene dionice. Nakon završetka javne ponude dionica Optima telekoma (koja je tijekom rada ovog priloga još trajala) vjerovatno će cijela ulagačka javnost biti još mudrija u pogledu IPO-a.

Sljedećih godina izbor javnih ponuda mogao biti još bogatiji. Govori se, naime, o desetak IPO-a u 2008., što najavljenih što pretpostavljenih. Među potencijalnim kandidatima za inicijalnu (ili sekundarnu javnu ponudu ako već kotiraju na burzi u nekoj nižoj kategoriji) spominju se HG Spot, King ICT, one2play, Plodine, EPH, Croatia osiguranje… Investitori bi naravno rado vidjeli još niz imena na burzi kao što su Agrokor, HEP, Dioki, Getro ili neke građevinske kompanije. Teško je procijeniti hoće li se i koja od tih najava i planova javnih ponuda dionica i ostvariti u 2008. godini. Naime, kao što je pokazao IPO Atlantic Grupe, jedan od ključnih elemenata za odluku o izlasku na burzu jesu uvjeti na tržištu. Kretanja na Zagrebačkoj burzi trenutačno ne pokazuju znakove stabilnog oporavka, no on se u sljedećim mjesecima ipak očekuje. Stabiliziraju li se cijene dionica na burzi i riješi li se pitanje vlade (ta dva događaja su i međusobno povezana), eksterni uvjeti bit će povoljni za odluku o kretanju u IPO.

Listu potencijalnih kandidata može se teorijski proširiti uzmu li se obzir uvjeti koje kompanija mora zadovoljavati za uspješnu javnu ponudu dionica. U temi o IPO-u koju je Lider objavio u studenome, idealni kandidati za izlazak na burzu dijele se u dvije osnovne kategorije. Prva su velike stabilne kompanije s godišnjim prihodom od 300 milijuna kuna, a druga su start-up kompanije sa stopama rasta od najmanje 30 do 50 posto. Neki stručnjaci su još ‘stroži’ pa smatraju da kompanija s godišnjim prihodima manjim od milijardu kuna nema što raditi na burzi.

Neizvjesnost u vezi s javnom ponudom dionica u 2008. muči i američka financijska tržišta. Ta je godina s više od 61 milijardom dolara prikupljenih kroz IPO-e bila najbolja na američkim burzama od euforije ulaganja u informatičke tvrtke s kraja devedesetih. Međutim, pad cijena potkraj godine uplašio je niz kompanija pa je samo u studenome odgođeno čak 16 IPO-a vrijednih 5,6 milijardi dolara. Analitičari prognoziraju da će se loši uvjeti za izlazak na burzu nastaviti i sljedeće godine. Kao siguran najavljuju nastavak trenda IPO-a kineskih kompanija na američkim burzama. Ove je godine IPO na američkim burzama imalo 27 kineskih kompanija koje svoj uspjeh zahvaljuju rastućem kineskom gospodarstvu. Budući da nema naznaka usporavanja rasta kineskog BDP-a, i sljedeću godinu bi na tržištima kapitala SAD-a mogli obilježiti kineski IPO-i. Od američkih kompanija najviše zanimaju javna ponuda u idućoj godini je ona Vise. Najveća američka kartičarska kuća najavila je izlazak na burzu u prvom tromjesečju 2008. godine. Ulagači očekuju da će se u slučaju Vise ponoviti IPO MasterCarda, a cijena njegovih dionica je od početka trgovanja u svibnju 2006. porasla 417 posto.

Na temelju prošlogodišnjih podataka i kriterija od milijardu kuna prihoda, lista teoretskih kandidata za IPO uključuje P.Z.Auto, Getro, Mercator, Pevec, Euro-Petrol, Orbico, Kerum… Uzme li se u obzir kompanije koje zadovoljavaju kriterij brzog rasta, lista je znatno duža no ipak riječ je o vrlo malim kompanijama s niskim prihodima uz izuzetak P.Z.Auto, koji je lani zabilježio rast prihoda od 362 posto, na 2,4 milijarde kuna. Ostale brzorastuće kompanije također su ostvarile troznamenkaste stope rasta prihoda, ali na mnogo manjoj osnovi. Lista uključuje P.B Projekt (prihod 305 milijuna kuna, +475 posto), Optima Leasing (233 milijuna kuna, +452 posto), Porsche Inter auto (397 milijuna kuna, +368 posto), Energoplan (224 milijuna kuna, +274 posto) itd.

Međutim, većina tih kompanija zasad čini se uspijeva pronaći povoljnije izvore financiranja ili je spremna i na skuplje financiranje jer njihovi vlasnici ne pristaju na ustupke koje traži IPO. Ti kompromisi uključuju obvezu redovne objave informacija o poslovanju, slabiju vlasničku kontrolu, nova zaduženja menadžmenta, veću pravnu izloženost potencijalnim tužbama dioničara te primjenu strožih pravila korporativnog upravljanja. Ne treba zanemariti ni trošak IPO-a, koji se kreće od pet do 10 posto prikupljenog kapitala na tržištu. Zbog toga, dok ulagači spekuliraju koja bi kompanija mogla sljedeće godine raspisati javnu ponudu dionica, vlasnici i menadžment potencijalnih kandidata suočavaju se s nizom teških procjena. Prva i najvažnija je kakvo će biti raspoloženje ulagača koje će se odraziti na kretanja na burzi. Jedan od elemenata koji će utjecati na odluke investitora u sljedećoj godini sigurno će biti rast kamatnih stopa. S jedne strane, ulagači će očekivati veće prinose, ali, s druge, kompanijama će poskupeći ostali oblici zaduživanja pa bi za stabilne s jedne i brzorastuće tvrtke s druge strane, IPO mogao biti optimalno rješenje.

Pad cijena na Zagrebačkoj burzi potkraj godine zasigurno je utjecao na vlasnike mnogih tvrtki koji su već vidjeli masovnu navalu ulagača na dionice njihovih poduzeća, poput one u javnoj ponudi T-HT-a. ‘Korekcija’ na ZSE je, međutim, smanjila ulagačke strasti, a odrazila se i na performanse investicijskih fondova koji su obično prva stepenica za ulazak građana u svijet investiranja na tržištima kapitala. Sve to znači da će mali, ali i institucionalni ulagači sljedeće godine biti znatno oprezniji pri procjeni hoće li ili ne ući svojim kapitalom u neku kompaniju. Više neće biti dovoljne optimistične prognoze i obećanja rasta, već bi prednost ipak mogle imati veće tvrtke s kontinuirano dobrim rezultatima u prošlosti. Kvalitetna bilanca bez previše duga također će biti prednost, kao i privlačnost i dinamičnost cijelog sektora u kojem kompanija posluje.

Javne ponude dionica u 2008. razlikovat će se od onih u 2007. barem u jednoj stvari: motivima. Dok su mnogi IPO-i ove godine bili motivirani željom da se iskoristi optimizam ulagača koji je bio vidljiv u rastu cijena dionica na Zagrebačkoj i burzama u regiji, sljedeće godine će se na IPO čini se ipak odlučivati kompanije kojima se takav potez potpuno uklapa u strategiju razvoja i koje su idealni kandidati za IPO. Jedini, ali i najvažniji izazov koji ih čeka jest tajming.