Burza i SDA u dogovoru s Hanfom moraju kreirati nova pravila za razvoj tržišta derivata. Nadam se da ćemo u prvom kvartalu napraviti fisibility studiju, prezentirati je i tako pokrenuti proces.
Nalazim se istodobno u zadovoljnoj, ali i prilično nezahvalnoj poziciji. Sjajno je gledati ostvarene rezultate, ali s njima rastu i očekivanja za sljedeću godinu. Već su gotovo svi zaboravili da je 2006. bila rekordna za Zagrebačku burzu, da je u njoj ostvaren promet koliko u pet prethodnih godina zajedno te da su prognoze za nastavak dobrog trenda u 2007. bile vrlo umjerene. Ipak, zbrajajući podatke na njenom kraju, vidimo da smo bili optimistični s razlogom. Ova godina donijela je već do sada rast dioničkog prometa od 42,5 posto. Vrijednost cijelog tržišta serijom novih IPO-a, uvrštenja i rastom cijena najlikvidnijih dionica narasla je na 393 milijarde kuna ili više od 65 posto. No, svu dinamiku razvoja najbolje pokazuje činjenica da se prosječni dnevni broj transakcija udvostručio.
Naravno, obični ljudi, mali investitori sve te brojke više gledaju kroz kratkoročnu prizmu vlastitih probitaka nego na temelju godišnje statistike. Procjenjuju na temelju osjećaja. No koliko god im se činilo da je šestotjedni pad na kraju godine istopio veliki dio zarada, brojke pokazuju da su najlikvidnije dionice (one u sastavu indeksa CROBEX) u prosjeku narasle velikih 45 posto.
I sad dolazimo do ubičajenog pitanja: ‘Hoće li se to i dogodine ponoviti?’ Prije bilo kakvog odgovora svakako bi trebalo promisliti koliko su pozitivnom ovogodišnjem trendu pridonijele ‘javne ponude’, popularni IPO-i, te što su oni dobro, a što loše donijeli domaćem tržištu kapitala. Nova svježa ponuda i nova uvrštenja odlična su stvar za cjelokupno hrvatsko tržište kapitala, a ne samo za Zagrebačku burzu. Njihova uspješnost i posljedično tome rast cijena i zarada učinili su neizmjerno mnogo za popularizaciju i edukaciju malih dioničara. Tržišno pak gledano, mnogo novih vrijednosnih papira u najvišoj burzovnoj kotaciji dobro je i za investitore, koji imaju veću mogućnost preslagivanja svojih portfelja, a dobivaju i priliku ulaganja u najveće, ali i u male brzorastuće kompanije. Raste veličina i raznovrsnost ponude, a to je ono što traže i domaći i strani investitori. Velike javne ponude privukle su pozornost i globalnih investitora na Hrvatsku, a slijedom tih nekoliko uspješnih priča i hrvatska se profilira kao investicijski poželjna zemlja. Sve to zajedno pridonosi većoj likvidnosti tržišta. Loših efekata IPO-a zapravo nema. To što dio malih ulagača nije do kraja zadovoljan prinosom po dionici, koji je manji od 50 posto, samo znači da su mnoga od očekivanja bila nerealna i da su se neki olako upustili u špekulacije koje nadilaze njihovo znanje i financijsku snagu. Ali to je sastavni dio odrastanja tržišta kapitala i podizanja razine dioničke kulture. Za cjelokupno gospodarstvo jedne zemlje mnogo je važnije da su kompanije prepoznale priliku i prednosti financiranja svojih potreba za novim kapitalom putem Burze. O tome svjedoči i serija javnih ponuda. Vidimo uvođenje čitavoga novog načina promišljanja o mogućnostima financiranja poduzeća, uvođenje transparentnosti i visokih svjetski uobičajenih standarda u poslovanje kompanija, podizanje razine korporativnog upravljanja, ako se pridržavaju preporuka Burze… Sve to mnogo je važnije od same godišnje statistike.