Pravi pobjednik prošlotjednih izbora Vladimir Putin najavio je ulaganje milijardi rubalja u modernizaciju industrije i poboljšanje standarda stanovnika. Pritom tvrdi da nacionalizacije neće biti i da je sigurnost privatne imovine zajamčena.
Poslovne ljude koji surađuju s Rusijom ili tek to namjeravaju najviše je ovih dana zanimalo hoće li se u toj velikoj zemlji nešto bitno promijeniti poslije nedjeljnih parlamentarnih izbora. Uvjerljiva pobjeda Putinove Jedinstvene Rusije, koja je dobila više od 64 posto glasova, nikoga nije iznenadila kao ni to što su u Dumu ušli komunisti (11 posto) s dugogodišnjim liderom Genadijom Zjuganovom na čelu. Mnogo je zanimljivije bilo pratiti kako su se u finišu uspjele uvući u Dumu još dvije stranke – Pravedna Rusija i Liberalno-demokratska partija Vladimira Žirinovskog, koja nije ni liberalna ni demokratska, već je stranka nezadovoljnih i ostrašenih ljudi. Od 108 milijuna građana s pravom glasa u Rusiji na birališta je izišlo više od 60 posto, što se smatra velikim uspjehom. Putinova Jedinstvena Rusija u Parlamentu će objektivno imati za opoziciju samo jednu stranku – komuniste, koji su osvojili 11 posto glasova. U Jedinstvenoj Rusiji svjesni su da su tako veliki broj glasova dobili zahtijevajući prije svega Vladimira Putina i popularnosti koju on u narodu uživa. Bio je to zapravo, ocijenili su i mnogi strani mediji, plebiscit Putin. Što pak obećava Putin svom narodu i u kojem će smjeru krenuti ta velika zemlja? Hoće li Rusija ponovno u ‘neki’ socijalizam? Tko je pratio što je Putin rekao u dva svoja predizborna nastupa lako je mogao zaključiti kojim će putem Rusija dalje. Putin je poručio narodu da namjerava do kraja izvesti Rusiju iz ‘jame u kojoj se našla poslije Jelcinove vladavine’. Iako je prije nekoliko mjeseci uz carske počasti fizički sahranio Borisa Jelcina, Putin je vrlo jasno u dva predizborna govora ukazao na to kakav je njegov prethodnik ostavio kaos u zemlji.
Odmah treba umiriti one koje je uplašila Putinova predizborna ‘proleterska retorika’ – nikakvog povratka u socijalizam neće biti. Putin je uoči izbora govorio ono što narod želi čuti. On odlično zna da većina ruskih građana ne voli bivše Jelcinovo okruženje pa je zato i isticao da oligarshi koji su opljačkali zemlju žele revanš i povratak na vlast. Tom izjavom automatski je dobio na svoju stranu većinu onih koji ne mogu zaboraviti epohu vladavine Borisa Jelcina, kad se i dogodila nevidena pljačka i otimačina državne imovine. Da podsjetimo, prošlog kolovoza moskovski Levada centar proveo je sociološko istraživanje koje je pokazalo da je samo 15 posto građana Rusije spremno zaboraviti kako je provedena privatizacija, tj. otimačina u Rusiji. Čak 86 posto ispitanih iskreno je obznanilo da osjeća ‘klasnu netrpeljivost’ prema novim bogatašima.
Prema službenoj statistici razlika primanja bogatih 20 su puta veća od onih siromašnih, a prema neovisnim ekspertima ta je razlika i dvostruko veća. Rusija ima 38 milijuna umirovljenika, a to je više od 30 posto svih birača. Lako je shvatiti zašto su mirovine porasle dan uoči izbora. Umirovljenicima je obećano da će mirovine i iduće godine porasti za 15 posto. Kad se zna da će ove godine inflacija biti 12 posto, a prehrambeni proizvodi su poskupljeli čak 40 posto, povećanje koje su dobili umirovljenici čista je simbolika.
Kad govorimo o odnosu sirotinje prema bogatima treba reći da je tolerantnost prema bogatima znatno veća među mladim ljudima nego među starijima, koji objektivno nemaju izgleda vratiti ono što im je oteto.
Koliko je u Rusiji bogataša nitko točno ne zna. Sociolozi tvrde da se svugdje u svijetu broj super-bogatih kreće između jedan i tri posto. Svake godine tijednici i mjesečnici za poslovne ljude objavljuju rang-liste najbogatijih. Ipak, te rang-liste o bogatima nisu metodološki baš najkorektnije. Najčešće se procjenjuje vrijednost njihovih kompanija i nekretnina. Milijardera vaju i predsjednici državnih kompanija, primjerice Gasproma. Ako je vjerovati sociologima, u Rusiji samo jedan posto građana tvrdi da imaju sve što žele u životu. Istodobno oko devet posto stanovnika te velike zemlje ne zna kako da se prehrani i naprosto gladuje. Političari se tječe da je broj gladnih sada manji jer ih je prije osam godina bilo čak 33 posto od ukupnog broja stanovnika. Nevolja svih bivših socijalističkih zemalja jest u tome što nemaju pravoga srednjeg sloja, dakle onih koji ne žive raskošno, ali s poslom koji rade mogu zadovoljiti sve svoje osnovne potrebe. Ruski srednji sloj tek je sada u nastajanju i u njemu je oko 12 posto ljudi. To su oni koji se zadužuju u bankama da bi kupili automobil ili stan. Najbrojniji sloj moskovski sociolozi nazivaju ‘predsrednjom klasom’ i ima ih 42 posto. Oni nemaju problema s hranom, odjećom i obućom, ali bez pozajmla ne mogu kupiti televizor ili hladnjak. Postoji još jedna siromašnija grupa, u kojoj je 32 posto ljudi, za koju se ne može reći da gladuje ali nije niti osigurana pa živi od danas do sutra. Kad političari kažu oslanjajući se na službenu podatke da u Rusiji sada narod u prosjeku živi bolje nego prije deset godina u tome ima istine, ali je još previše onih koji ne mogu sastaviti kraj s krajem. Bez obzira na nezadovoljstvo i veliki broj sirotinja, bogatiji se sloj ne mora plašiti nikakve revolucije. Tijekom 2006. godine u Rusiji je bilo svega osam većih štrajkova, a ove godine ih gotovo i nije bilo. Iako predsjednik Putin i Ljudi u njegova okruženja sada, poslije izbora, naglašavaju da je borba sa siromaštvom prioritetni zadatak, to ne znači da će se ‘novim kapitalistima’ oduzimati imovina. Neće biti nikakve nacionalizacije imovine. Privatnicima se jamči njihovo vlasništvo. Druga je stvar što Putin obećava da će se uvesti više reda u plaćanju poreza i spriječit će se različiti lopovluci.
