Home / Poslovna scena / Mladen Pejković: Na vrhu kompanije u čijem je stvaranju sudjelovao od prvog dana

Mladen Pejković: Na vrhu kompanije u čijem je stvaranju sudjelovao od prvog dana

On je doista Vipnetovo dijete, koje se na vrh kompanije u čijem je stvaranju sudjelovao od prvog dana uspeo prije navršenih 40 godina života, pa nije neobično što mnogi kažu da su ponosni na mladu kompaniju koja još nije obilježila deset godina postojanja u Hrvatskoj, a u svojim je redovima odgojila vlastito toga novog lidera. On je Mladen Pejković, diplomirani inženjer elektrotehnike, koji od Nove godine, upravo kao što je Lider prije nešto manje od dva mjeseca pretpostavio, preuzima mjesto prvog čovjeka Vipneta zamjenjujući na toj poziciji Austrijanku Marie-Helene Magenschab.

To imenovanje gotovo nikoga u svijetu telekomunikacija nije iznenadilo, a dosadašnja šefica ustvrdila je da će Pejković Vipnet voditi ‘uspješno i s mnogo srca’. Iako bi se za Pejkovića moglo pretpostaviti da je s obzirom na godine, profesiju i posao veliki ljubitelj ‘gadgeta’ i novih tehnoloških dostignuća, zapravo je, svjedoči jedan prijatelj, strastveni skupljač relikvija iz svijeta rock and rolla, koji se posebno veseli kad negdje pronađe električno pojačalo ili gitaru legendarnog brenda Fender. Odatle je toj glazbi, pa se može čuti i da svira električnu gitaru.

  • BlackBerry i mobitel stalno su uz njega, ali to mu je tek posao – naglašava naš sugovornik. Vipnetovu timu Pejković se pridružio još 1999., kad je preuzeo vođenje optimizacije radiomreže, a nakon godinu dana postaje rukovoditelj Odjela radiofrekvencijskog inženjerstva, pri čemu mu je zadaća planiranje i optimizacija GSM mreže. U službenoj komunikaciji kompanije o njegovu napredovanju navodi se i to da je kao voditelj projekta uvođenja UMTS mreže predvodio tim stručnjaka koji su predstavljali 3G tehnologiju hrvatskoj javnosti i bili zaslužni za puštanje komercijalne UMTS mreže u rad u najkraćem roku od dobivanja koncesije.

O njegovu studiranju na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i strojarstva, koji je upisao za vršiši zagrebački MIOC, matematičku srednju školu, kolege iz generacije reći će da se sigurno ne može opisati kao štrebersko. No prolaženje zahtjevnim studijem, na kojem je proveo sedam godina, nisu pratili ni spektakularni uspjesi. Ipak, za diplomski je rad mladi Pejković, koji će sedam godina nakon diplome postati glavni tehnički direktor brzorastućega mobilnog operatera, odabrao neistraženo područje i obradio TETRA sustav iz mobilnih veza, koji je tada bio velika novost i malo se tko bavio tom tematikom, pa je istraživanje teško dostupne literature i osmišljavanje rada odradio samostalno.

Tada je, kažu neki profesori, ostavio dojam čovjeka koji zna što hoće i ozbiljno radi svoj posao. Diplomirao je 1996. i odmah iduće godine upisao poslijediplomski studij, koji do danas nije završio jer riječ je o poslijediplomskom obrazovanju u tehničkoj struci, a njega je život odveo put biznisa, a biznis put vrha. Neki će prijatelji za Pejkovića u šali reći da je za hrvatsku politiku šteta što se u nju nikada nije upustio jer su mu komunikacijske vještine uvijek bile vrhunske, a s obzirom na to da su podržane duhovitošću i šarmom, sigurno bi daleko do gurao.

Ipak, tehnička struka i biznis u tom su smislu u obitelji Pejković svojevrsno pravilo, pa ga se može smatrati drugom generacijom jer mu je otac Milivoj Pejković utjecajni direktor u Ericssonu Nikoli Tesli, a i majka Meleća Pejković u toj je kompaniji prije odlaska u mirovinu vodila jedan dio Odjela za istraživanje i razvoj. Odgajan od dvoje magistara elektrotehnike, struka mu je odmalena ušla u krv, objašnjavaju poznavatelji njegova lika i djela.

U profesionalnom napredovanju Pejković mladi nedvojbeno se nosio s bremenom uspješnih roditelja, za čiju se drugu generaciju obično očekuje da ih nadmaši. Neki prijatelji svjedoče da je mnogo puta poželio da nema tu takozvanu hipoteku, posebice zato što ne uspijeva, što god u karijeri postigao, izbjeći da ga se u nekim krugovima osim kao uspješnog menadžera percipira i kao sina uspješnog oca. On će sâm, pak, reći da je na svoje roditelje ponosan i istaknuti da je valjda jedini ferovac koji je a priori upravo zbog roditelja odbacio Ericsson kao moguće radno mjesto, zbog čega na koncu nije požalio.

U Odboru za tehnologiju Mobilkom Austria grupe zadužen je za strateško planiranje, pružanje potpore širenju Grupe i tehnološku integraciju novih članica kompanije. Njegovo imenovanje na čelno mjesto Vipneta predsjednik Uprave Mobilkom Austrije Boris Nemšić popratio je rekavši da je Pejković jedan od najperspektivnijih menadžera kompanije. Nekoliko mjeseci prije preuzimanja poslovanja u Hrvatskoj poslan je u Makedoniju, gdje je bio predsjednik Uprave tamošnjega Vip operatora.

Budući da je i prije makedinskog izleta bio u igri za čelnu poziciju domaćeg Vipneta, poslovanje na jugu Balkana smatra se njegovom pripremom za čelnu poziciju u Hrvatskoj. U Makedoniji, u kojoj se i danas posluje više ‘na riječ’ nego ‘na potpis’, što je ipak bliže zapadnom mentalitetu, Pejkoviću zasigurno nije bilo lako. Sâm kaže da su mu emocije u vezi s povratkom u Hrvatsku podijeljene jer je tim od 150 ljudi koji je ondje vodio u mjesec dana osvojio pet posto tržišta, što smatra velikim uspjehom.

I dok će Pejkovića neki opisati kao menadžera sa strašnom željom da sve ima pod svojom kontrolom, drugi će za njega reći da je konstruktivan i odlučan te da je s njime lako surađivati. Dojmovi prijatelja, znanaca i suradnika o novom Vipnetovu lideru gotovo su oprečni, pa se može čuti da ne mari pretjerano za mišljenja drugih i da je u svojim zamislima nepokolebljiv, a onda, s druge strane, i da je sposoban prilagoditi se te da vrlo brzo misli.

Neki koji su pratili njegovu karijeru u vrline mu prihvaćaju to da je uvijek gledao naprijed hrabro promovirajući nove trendove i građeći karijeru u mladoj kompaniji koja je od monopolista na tržištu morala uvijek biti za koplj bolja da bi ikamo stigla. S druge strane, neki u pitanje dovode njegovu menadžersku sposobnost tvrdeći da nije dorastao poslovima organizacije i delegiranja te da pod njegovim vodstvom ljudi gube kreativnost s obzirom na to da je u upravljanju tipični narednik i autokrat.

Jedni će reći da je nakon završetka studija i u vrijeme nastajanja Vipneta bio vodeći stručnjak u području razvoja radiomreža u Hrvatskoj, a drugi će na to odgovoriti da je Vipnet imao mnogo boljih stručnjaka od Pejkovića dovodeći u pitanje upravo njegovu stručnost. Općenito dojmove dugogodišnji suradnik sažima u sintagmu ‘zahtjevan menadžer’ kojeg se može opisati i kao strogog, ali pravednog. Svakako je pragmatičan i spremni brzo donositi odluke, pa i teške i neugodne.

U radu i napredovanju u Vipnetu dobro je, kažu upućeni, uravnotežio lokalne interese i interese Mobilkoma Austrije kao regionalne kompanije. On ne zamjera na različitim dojmovima, tek kaže da menadžeri sazrijevaju s godinama, stječući iskustvo. Jedino za one komentare u kojima se sumnja u njegovu stručnost tvrdi da su zlonači, kaže, ako mu je išta pomoglo u karijeri, onda je to stručno znanje.

Iako je već četiri godine na izvršnim upravljačkim funkcijama, Pejković se trudi što više ostati u doticaju sa strukom, a neki njegovi suradnici kažu da je posao postavio kao svoj ključni prioritet i da sve što radi, radi ponajprije misleći na interes tvrtke. Iako ga zbog mnogo oprečnih dojmovi teško vjerno opisati, taj menadžer svakako inspirira ljude, bilo pozitivno, bilo negativno.

U Vipnetovim odajama, a čak i šire od toga, pronoje se glas da ga prijatelji, znanci i kolege popularno vole zvati Darth Vader, prema liku iz trilogije Ratovi zvjezd. I sâm sklon šali, Pejković kaže da taj nadimak nije ništa inovativno jer si ga je, naime, sâm nadjenuo potpisujući se kao Darth Vader u neslužbenim e-mailovima.