On je doista Vipnetovo dijete, koje se na vrh kompanije u čijem je stvaranju sudjelovao od prvog dana uspeo prije navršenih 40 godina života, pa nije neobično što mnogi kažu da su ponosni na mladu kompaniju koja još nije obilježila deset godina postojanja u Hrvatskoj, a u svojim je redovima odgojila vlastito toga novog lidera. On je Mladen Pejković, diplomirani inženjer elektrotehnike, koji od Nove godine, upravo kao što je Lider prije nešto manje od dva mjeseca pretpostavio, preuzima mjesto prvog čovjeka Vipneta zamjenjujući na toj poziciji Austrijanku Marie-Helene Magenschab.
To imenovanje gotovo nikoga u svijetu telekomunikacija nije iznenadilo, a dosadašnja šefica ustvrdila je da će Pejković Vipnet voditi ‘uspješno i s mnogo srca’. Iako bi se za Pejkovića moglo pretpostaviti da je s obzirom na godine, profesiju i posao veliki ljubitelj ‘gadgeta’ i novih tehnoloških dostignuća, zapravo je, svjedoči jedan prijatelj, strastveni skupljač relikvija iz svijeta rock and rolla, koji se posebno veseli kad negdje pronađe električno pojačalo ili gitaru legendarnog brenda Fender. Odatle je toj glazbi, pa se može čuti i da svira električnu gitaru.
- BlackBerry i mobitel stalno su uz njega, ali to mu je tek posao – naglašava naš sugovornik. Vipnetovu timu Pejković se pridružio još 1999., kad je preuzeo vođenje optimizacije radiomreže, a nakon godinu dana postaje rukovoditelj Odjela radiofrekvencijskog inženjerstva, pri čemu mu je zadaća planiranje i optimizacija GSM mreže. U službenoj komunikaciji kompanije o njegovu napredovanju navodi se i to da je kao voditelj projekta uvođenja UMTS mreže predvodio tim stručnjaka koji su predstavljali 3G tehnologiju hrvatskoj javnosti i bili zaslužni za puštanje komercijalne UMTS mreže u rad u najkraćem roku od dobivanja koncesije.
O njegovu studiranju na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i strojarstva, koji je upisao za vršiši zagrebački MIOC, matematičku srednju školu, kolege iz generacije reći će da se sigurno ne može opisati kao štrebersko. No prolaženje zahtjevnim studijem, na kojem je proveo sedam godina, nisu pratili ni spektakularni uspjesi. Ipak, za diplomski je rad mladi Pejković, koji će sedam godina nakon diplome postati glavni tehnički direktor brzorastućega mobilnog operatera, odabrao neistraženo područje i obradio TETRA sustav iz mobilnih veza, koji je tada bio velika novost i malo se tko bavio tom tematikom, pa je istraživanje teško dostupne literature i osmišljavanje rada odradio samostalno.
Tada je, kažu neki profesori, ostavio dojam čovjeka koji zna što hoće i ozbiljno radi svoj posao. Diplomirao je 1996. i odmah iduće godine upisao poslijediplomski studij, koji do danas nije završio jer riječ je o poslijediplomskom obrazovanju u tehničkoj struci, a njega je život odveo put biznisa, a biznis put vrha. Neki će prijatelji za Pejkovića u šali reći da je za hrvatsku politiku šteta što se u nju nikada nije upustio jer su mu komunikacijske vještine uvijek bile vrhunske, a s obzirom na to da su podržane duhovitošću i šarmom, sigurno bi daleko do gurao.
Ipak, tehnička struka i biznis u tom su smislu u obitelji Pejković svojevrsno pravilo, pa ga se može smatrati drugom generacijom jer mu je otac Milivoj Pejković utjecajni direktor u Ericssonu Nikoli Tesli, a i majka Meleća Pejković u toj je kompaniji prije odlaska u mirovinu vodila jedan dio Odjela za istraživanje i razvoj. Odgajan od dvoje magistara elektrotehnike, struka mu je odmalena ušla u krv, objašnjavaju poznavatelji njegova lika i djela.
U profesionalnom napredovanju Pejković mladi nedvojbeno se nosio s bremenom uspješnih roditelja, za čiju se drugu generaciju obično očekuje da ih nadmaši. Neki prijatelji svjedoče da je mnogo puta poželio da nema tu takozvanu hipoteku, posebice zato što ne uspijeva, što god u karijeri postigao, izbjeći da ga se u nekim krugovima osim kao uspješnog menadžera percipira i kao sina uspješnog oca. On će sâm, pak, reći da je na svoje roditelje ponosan i istaknuti da je valjda jedini ferovac koji je a priori upravo zbog roditelja odbacio Ericsson kao moguće radno mjesto, zbog čega na koncu nije požalio.