Goričanka nova na putu da završi u stečaju kao i stara Goričanka

Poslovni planovi ili strategija razvoja u Goričanki ne postoje jer Uprava na čelu s Slavkom Gnandom, čekajući natječaj HFP-a za prodaju, zapravo samo održava status quo. I tako već tri godine.

I ako je trebalo trajati tri mjeseca, traje tri godine. Ništa neobično kad je riječ o ažurnosti hrvatskih državnih institucija, pa slučaj Goričanke nove d.o.o., sljednika Goričanke modne konfekcije d.d. u stečaju, nije neka iznimka. Naime, slučaj velikoričke tekstilne tvrtke koju je privatizirao i odveo u stečaj Josip Gucić, punio je novinske stupce početkom 2005., kad se vodila bitka između Uprave i Sindikata, čiji je cilj bio održanje proizvodnje i radnih mjesta, te stečajne upraviteljice i glavnog vjerovnika, Zagrebačke banke, čiji je cilj, s druge strane, bio što bolje namirenje vjerovnika.

Presudila je Vlada na čelu s Ivom Sanaderom koja je odlučila da tvrtku, kao privremeno rješenje, preuzme Hrvatski fond za privatizaciju, održi proizvodnju i zaposlenost, namirnica Zagrebačku banku te, kao glavni cilj, pronade kupca koji bi dalje upravljao tvrtkom. Međutim, nijednog natječaja dosad nije bilo. Navodno su uvjeti prvog natječaja trebali biti potpuno usuglašeni neposredno prije nego što je u HFP-u izbila afera Maestro.

Nakon što je ta afera usporila sve aktivnosti Fonda, a posebno u aktuelnim političkim okolnostima, kad se ne zna tko će sjediti u Vladi, pa tako i u Upravnom odboru HFP-a, teško je prognozirati kad bi Goričanka nova uopće mogla dobiti novog vlasnika. Jedan od razloga zašto prodaja te tvrtke još nije došla na red jest i nedovršena parcelizacija zemljišta oko Goričanke koje bi HFP izdvojio iz temeljnog kapitala pri njoj prodaji, a tvrtki bi ostalo samo ono što je nužno za poslovanje.

Riječ je o zemljištu od 10-ak tisuća metara četvornih na atraktivnoj građevinskoj lokaciji u Velikoj Gorici, nekad industrijskoj zoni, koje je kao cjelina odvojeno od tvornice pa ga HFP želi i prodati odvojeno. U neposrednoj blizini nalaze se trgovački centri, a nakon nedavno donesenoga Detaljnog urbanističkog plana Velike Gorice vrijednost zemljišta mogla bi se dodatno povećati. Kako kažu u Gradskoj upravi, u tijeku je parcelizacija sukladno DUP-u, no jedna od otegotnih okolnosti jest to što će se dio zemljišta naći pod prometnicom koja je sastavni dio autoceste Zagreb – Sisak pa treba provesti izvlaštenje i odgovarajuću parcelizaciju.

Hrvatski fond za privatizaciju je na temelju kupoprodajnog ugovora iz veljače 2005. kupio nekretnine (zemljište i zgrade) i pokretnine (strojeve, aparate, uređaje i alate) Goričanke u stečaju za tri milijuna eura. Trenutačno se sve tvrtkine nekretnine u vlasništvu HFP-a, a strojevi i oprema, čija je vrijednost mala, vode na Goričanku novu. S obzirom na rast cijene zemljišta država je tim potezom, smatraju neki, zaradila najmanje dvostruko. Jedini je gubitnik upravo Goričanka. Svaki mjesec produljivanja sadašnjega stanja samo je još jedan korak natrag za tvrtku kojoj je ionako teško pronaći perspektivu. Doduše, po tome se ne razlikuje od većine domaćih tvrtki koje su mahom orijentirane na jeftine i sve nesigurnije lohn poslove.

Uvjeti poslovanja, kaže direktor Slavko Gnand, svake su godine sve teži. Kad je riječ o financijskim pokazateljima, nakon pozitivnog rezultata 2005. prošle je godine ostvaren gubitak od 1,06 milijuna kuna, a ove se godine, kaže Gnand, ponovno očekuje ulazak u plus. Ostvareni prihod je na razini od 15-ak milijuna kuna. Daljnji se rast ne očekuje jer se smatra lohn poslovi, na koje u Goričanki novoj otpada gotovo 90 posto fizičke proizvodnje i nešto manji postotak u financijskom smislu. Htjeli – ne htjeli, svi će se domaći tekstilci morati što više udaljavati od lohn poslova jer naručitelji postaju sve zahtjevniji, a cijene domaćih radne snage, koja je 40 do 50 posto viša nego u istočnom susjedstvu, dodatno ih udaljava na, nakon Rumunjske i Bugarske, trenutačno atraktivna tržišta Srbije i Bosne i Hercegovine.

Goričanka posluje više od 60 godina, a posljednjih dvadesetak godina radi lohn poslove za njemačku Marconu kao glavnog kupca i za još neke manje strane i domaće kupce. S obzirom na sadašnju vrlo nepovoljnu financijsku, kadrovsku, organizacijsku i svaku drugu situaciju trend je gotovo nemoguće promijeniti. Poslovanje se, kao i prijašnjih godina, temelji na uslugama izrade ženske konfekcije, a za inozemne partnere na godinu se izradi 70-ak tisuća odjevnih predmeta.

Jedini svijetli korak, napravljen 2005. i koji bilježi pozitivne rezultate, jest pokretanje vlastite ženske modne marke Gina. Prodaja vlastitog brenda na domaćem tržištu prošle je godine, ističe Gnand, porasla 20 posto i ima tendenciju rasta jer je u prvih devet mjeseci ove godine zabilježen rast od 50 posto. Glavni kupci na domaćem tržištu su Nama i Modea, a zastupljeni su u većini gradova putem različitih manjih trgovina. Plan je učvršćivanje položaja na domaćem i regionalnom tržištu s vlastitom modnom markom, koliko to dopuštaju kadrovski i tehnološki kapaciteti te nepostojanje marketinga.

Kad je riječ o izvozu vlastite marke Gina, to se, prije svega, odnosi na tržište Bosne i Hercegovine, i to u vrlo malom iznosu od dvije-tri tisuće eura, pa ne iznenađuje da se ove godine planira postići stopostotno povećanje. Poslovni planovi ili strategija razvoja u Goričanki u klasičnom smislu, u biti, ne postoje jer Uprava na čelu sa Slavkom Gnandom u toj situaciji, zapravo, održava status quo čekajući novog vlasnika koji bi, neovisno iz koje branše dođe, trebao korjenito promijeniti stvari.

Image Haddad, koji je prije tri godine bio zainteresiran za kupnju Goričanke, ali je umjesto njegove ponude izabrana Pan-pekova, navodno, više nije zainteresiran, a ne zna se ni stajalište Modne konfekcije Zagreb, čija je vlasnica također svojedobno pokazivala interes.

No o potencijalnim zainteresiranim kupcima i njihovim motivima teško je govoriti dok nisu poznati uvjeti natječaja.

Iako se ništa konkretno nije događalo s prodajom Goričanke nove, iz HFP-a su dosad stigle tri pozajmice jer je, očito, lakša varijanta pozajmljivanje nego preuzimanje odgovornosti za sudbinu tvrtke. Prva je pozajmica bila 1,8 milijuna kuna, druga 900 tisuća kuna, a posljednja, koja je nedavno sjela na račun tvrtke, 800 tisuća kuna. Direktor Gnand opovrgava da se pozajmice upotrebljavaju za isplatu plaća i kaže da je njihova namjena nabava materijala za domaću proizvodnju s obzirom na to da vlastitim poslovanjem mogu financirati proizvodnju, ali ne i nabavu materijala.

U Goričanki se na prvi pogled, od eksterijera, interijera do ozračja, osjeti da je nekadašnji socijalistički duh duboko pustio korijenje. Zorno to oslikava natpis koji ponovno upozorava zaposlenike da je strogo zabranjeno šivanje za vlastite potrebe i iznošenje materijala iz tvornice. Od 250 zapošlenika, mahom ženskih osoba srednje dobi, koliko ih je bilo prije tri godine, danas je u ondje 150 zapošlenih. Kvalifikacijska struktura je vrlo loša, a novi mladi kadar gotovo je nemoguće dovesti. U Sindikatu tvrde da je u Goričanki s obzirom na količinu posla malo ljudi, zbog čega treba raditi prekovremeno, a da su plaće, o čijem se povećanju trenutačno pregovara, vrlo niske. U Upravi, pak, tvrde da je situacija u Goričanki u usporedbi s drugim tekstilnim tvrtkama dobra i stabilna te da plaće stižu redovito.

Goričanka se po svojim boljkama ne razlikuje mnogo od ostatka industrije. Kratkoročno, hrvatska tekstilna, odjevna i kožarsko-prerađivačka industrija i dalje će najveći dio prihoda, smatra se, ostvarivati do radnim poslovima uz stalno nadograđivanje i unapređivanje te razvoj viših oblika suradnje sa stranim partnerima. Dugoročno gledano, unapređivanje doradnih poslova trebalo bi stvarati pretpostavke i za razvoj vlastitih proizvoda. Jedan od načina ostvarivanja dugoročnih ciljeva bit će povezivanje proizvođača tekstila, odjeće, obuće, pa i trgovaca oko zajedničkog programa nastupa na domaćem i vanjskom tržištu. Trendovi na svim tržištima postaju isti i nemoguće ih je izbjeći, što znači da će se i Goričanka morati prilagoditi novim uvjetima: sve većoj polarizaciji potrošača, uvođenju međusezona, liberalizaciji trgovine, restrukturiranju i racionalizaciji poduzeća, prevladavanju globalnih marki, razvoju tehnoloških procesa i materijala itd.

Strategijom tekstilne i odjevne industrije od 2008. do 2012., koju je nedavno donijelo Ministarstvo gospodarstva, predviđa se u restrukturiranje i razvoj tih djelatnosti uložiti više od dvije milijarde kuna. No iako su projekti otvoreni za sve tvrtke, novcem će se moći koristiti samo oni koji će biti sposobni napraviti dovoljno kvalitetne i održive projekte. To, pak, ponajprije ovisi o viziji i sposobnosti menadžmenta tvrtki, koji će u slučaju Goričanke i svih drugih tekstilnih tvrtki morati preuzeti najveću odgovornost za iskorištavanje ili neiskorištavanje tog novca i omogućiti otvaranje potencijalnih novih perspektiva.