Već time što ga je pod svoje okrilje uzela jedna od najjačih hrvatskih glazbenih izdavačkih kuća i objavila mu prvijenac, mladi, a k tomu i perspektivni, bend Gatuzo izdvojio se iz gomile demo-sastava.
No, upravo stoga što potencijalnih kandidata za objavljivanje albuma ima mnogo, a izdavači ne brzaju sa svojim potezima i prilike ne daju olako, gitarist i vokal Damir Trkulja te bubenjar Goran Martinjak mogu biti zadovoljni.
Energična svirka tog dvojca predstavljena je s 13 žestokih piesama i još jedanput šalje poruku da za snažan i pun zvuk nije potreban bend s četiri, pet ili šest članova.
Čak su i trojica previše, pokazuje Gatuzo i nastavlja beskompromisno pržiti po svom približavajući se ili se odmićući (ovisno s koje se strane gleda) od bendova poput Partibrejkersa ili Majki.
Iako je svirka čvrsta, a opet neo-bično neobuzdana, tekstovi i način na koji Trkulja pjeva prije svega će privući mladu publiku, kojoj je album i namijenjen, a prigrat će ga još i strastveni poklonici blues-rocka.
