Ivan Dadić, redoviti profesor na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu i znanstveni savjetnik u Institutu prometa i veza jedan je od začetnika Koncepta razvitka prometnog sustava metropolitanskog područja Zagreba i već dulje upozorava na vrlo loš konceptijski pristup razvoju prometnog sustava u metropoli. Dadić ima nekoliko ideja i projekata koji bi zajedničkim ulaganjima države i Grada, od Zagreba učinili jedno od najpropulzivnijih središta ovoga dijela Europe.
-
Kako biste trenutačno opisali prometnu situaciju u hrvatskoj metropoli? – Liberalizacijom uvoza i pojedini njenim rabljenih automobila Zagreb je u posljednjih 15 godina dosegao brojku od 400 automobila na 1.000 stanovnika, s tendencijom rasta na 500 automobila, što je pri bližno prosjek u SAD-u i zapadno europskim zemljama. Drugim riječima, broj automobila se u tom razdoblju više nego udvostručio. Ne zaboravimo da gradom vozi još mnogo više automobila koji nisu registrirani u metropoli, čemu još valja dodati vozila koja stižu na jedan dan. Istodobno u posljednjih 50 godina nisu uložena nikakva sredstva u prometnu infrastrukturu, osim u autocesti. Nabijao je cestovni promet, naročito na međugradskim cestama, a nema alternativnih vrsta prijevoza. Željeznica je zapuštena i njezin razvoj stagnira, nema dužobalnih trajektnih linija koje bi prevozile kamione tijekom godine, najfrekventniji aerodromi u Zagrebu, Splitu i Dubrovniku nisu dobro po vezani s gradovima, a uza sve to vrlo nam je loša koncepcija javnoga gradskog prijevoza zbog čega raste broj i uporaba osobnih vozila, dok Zagreb kronično pati od nedostatka parkirnih mjesta.
-
Je li Zagreb po gužvi i zagušenosti nadišao prosjek ostalih europskih gradova? – Ne postoje točni podaci po moću kojih bismo mogli usporediti gužve u europskim gradovima, no prema nekim našim istraživa njima brzine i daljine prometovanja vozila u gradovima putem GPS-a, ustanovili smo da u Zagrebu vlada veća gužva nego u ostalim europskim gradovima. Glavni uzrok tome je nedostatak kvalitetnih rješenja javnoga gradskog prijevoza. Moram reći da se u svijetu broj automobila u gradovima smanjuje jer su vozači sve svjesniji troškova vlastitog vozila i parkiranja.
-
Kako se riješiti prometnih ‘čepova’ u Zagrebu? – Ponajprije kvalitetnom regulacijom prometnih tokova u postojećim mrežama, što se može postići većim brojem jednosmjernih ulica te skraćivanjem faza na semaforima. Nadalje, treba kvalitetnije povezati gornji i donji dio središta grada gradnjom tunela koji bi riješili prometne gužve u ulicama koje se spajaju s najdužom ulicom – Ilicom. To bi trebali biti kraći tuneli dužine nekoliko stotina metara. Naš projekt uključuje…
-
Idealna rješenja: – 5 novih mostova – 7 tunela – nadzemna željeznica – podzemna željeznica – javne garaje – novi čvorovi na zaobilaznicama. Sedam takvih tunela diljem središta grada, čija bi cijena gradnje otprilike iznosila 50-ak milijuna eura. Tuneli i javne garaje jedino su rješenje za rasterećenje užega dijela grada. Mnogo parkirnih mjesta otvorilo bi se i gradnjom nadzemne željeznice. Međutim, uz nadzemnu željeznicu treba uvesti i podzemnu, ne metro odnosno podzemni tramvaj, već željeznicu koja bi išla od Gupčeve zvijezde preko središta grada, Glavnog kolodvora sve do zračne luke.
-
Nije li se već podzemna željeznica pokazala preambicioznim projektom? – Laku željeznicu, odnosno metro ne bismo trebalo graditi naporedno s postojećim jer bi to predstavljalo preveliki trošak. Zato i predlažemo podzemnu željeznicu. Ako je to bilo izvedivo u SAD-u i Rusiji prije 50 godina, kad nije postojala današnja tehnologija, onda je to danas izvedivo i u Zagrebu. Trenutačno smo još u fazi proučavanja najboljih alternativnih rješenja za poboljšanje gradskog prijevoza.
-
Kako nadležna gradska i državna tijela reagiraju na sve vaše projekte? – O projektima se priča, no planovi većih gradova nisu dovoljno uključeni u državne planove, iako se zna da se dohodak države stvara upravo u velikim gradovima. Ne kažemo da država mora sve sama uložiti, no sa zajedničkim investicijama u gradovima i županijama mnogo se toga može postići. Država je centralizirala sredstva i gradi sve ili ništa, umjesto da surađuje s Gradom Zagreba koji, koliko god bio bogat, ipak nema sredstava ni za jednu trećinu prometnih rješenja. Svjetski podaci pokazuju da cestovni promet kao eksterni trošak razvijenih zapadnih zemalja ‘guta’ čak deset posto BDP-a zemlje.
