Mirovinski fondovi, zatim investicijski fondovi pa banke te osiguravajuća društva najveći su domaći institucionalni ulagači. Mirovinski se fondovi već godinama bore s liberalnim pristupom ulaganja. Ograničenje od 50 posto ulaganja u državne obveznice, koje donose sve slabije prinose, te nemogućnost ulaganja u JDD kotaciju, gdje ima velik broj društava kojima cijena brzo raste i koje su likvidne, dovele su do toga da njihov prinos nije mogao prijeći 10 posto. Ali su ga vrlo lako mogli ostvariti investicijski fondovi, posebno oni koji su bili skloniji ulaganju u ne pretjerano likvidne dionice, a zbog čega se upravo na tržištu uvode nova pravila njihova ulaganja. Banke pak sve više zaostaju za jakom fondovskom industrijom kao ulagači, među ostalim i zbog mjera HNB-a.
Trenutačno su mirovinski fondovi u isčekivanju prospekta koji će im omogućiti ulaganje u JDD kotaciju, no s obzirom na to da će se ta kotacija morati ukinuti, jer je tako dogovoreno u Bruxellesu, mirovinski fondovi zapravo neće mnogo profitirati. No valja očekivati da će se bez obzira na to, dio društava na burzi zadržati te da će mirovinci moći ulagati u barem dvadesetak društava.
Investicijski fondovi nisu imali takvih ograničenja pa i ne čude veliki prinosi koje posljednjih godina ostvaruju. Odnosno mogućnost koja im otvara ulaganje u dionice s najvećim rastom pa i ostvarenje prinosa višerostruko većih nego kod mirovinskih fondova.
No u Hanfi se priprema novi pravilnik kojim će i investicijskim fondovima biti ograničeno ulaganje. Zasad stoji otvoreni prijedlog o ograničenju njihova ulaganja samo u tvrtke koje imaju free float veći od 100 milijuna kuna. Ta najava već sada zabrinjava mnoge fondove, posebno one izložene dionicama s malim free floatom ili pak malom likvidnošću, a na temelju čijih su napuhavanja cijena došli i do izvršnih godišnjih prinosa svojih fondova.
I domaće su banke važni ulagači, no njih muče mjere HNB-a, jer je među mjerama o ograničenju kreditiranja i njihova izloženost prema dužničkim vrijednosnim papirima i dionicama.
- Ako bi došlo do određene liberalizacije spomenute mjere, primjerice za ulaganja u korporativne vrijednosne papire iz prve kotacije burze, to bi svakako uvelike pridonio daljnjem razvoju domaćeg tržišta kapitala, a vjerojatno i smanjilo potrebu velikih hrvatskih kompanija za inozemnim financiranjem – kaže član Uprave Raiffeisen banke Zoran Koščak. Kaže da u portfelju RBA najveći dio čine državni vrijednosni papiri, jer oni naime i ne podliježu mjerama Središnje banke. Slijede korporativni dužnički vrijednosni papiri, a zatim dionice. A cilj je, naravno, u određenom razdoblju maksimizirati prihode od ulaganja unutar zadanih limita.
No i bez obzira na ograničenja i ‘patnju’ za ulaganjem u pojedine dionice, prethodnih dana nitko iz fondova nije mogao pretjerano naglašiti volju za ulaganjem u dionice s obzirom na posrnuost tog tržišta. Općenito, o najboljem portfelju teško je govoriti, ali je činjenica da ga dobar fond menadžer može složiti na način da donese pristojan prinos i da je za ulagača siguran i uslijed mogućih većih potresa na tržištu. Ali sigurno je da pri takvu slaganju portfelja fondovi ne bi trebali imati administrativna ograničenja, nego ona koja se iz Hanfe sada i najavljuju – free float i kotacija.
