Zaposlenici su ogledalo hotela, nacionalnog parka ili restorana i ovisno o njihovoj motiviranosti ili ponašanju gost stječe pozitivno ili negativno mišljenje.
Odnosi s javnošću navodno su u Hrvatskoj najprije zaživjeli u turističkom sektoru. Bilo je to šezdesetih godina, kada su zagrebačka Esplanada i nekoliko uspješnih hotela na jadranskoj obali zaposlili djelatnike koji su održavali odnose s VIP gostima, ali i medijima. U međuvremenu su odnosi s javnošću u svijetu postali nezaobilazan dio poslovanja svih subjekata u turizmu – od državnih i gradskih turističkih zajednica do hotela, seoskih gospodarstava ili nacionalnih parkova. Naime, živimo u vremenu kada različite destinacije i hoteli nude slične proizvode za sličnu cijenu i međusobno su lako zamjenjivi. Posljedica toga silna je potreba za stvaranjem jedinstvenog identiteta kako bi se destinacije i drugi brendovi u turizmu međusobno što više razlikovali, ponajprije od vlastite konkurencije. Stoga mnoge destinacije, gradovi, regije, hoteli ili države razvijaju opsežne programe komuniciranja i stvaranja identiteta kako bi se razlikovali jedni od drugih i naglasili jedinstvenost vlastitih proizvoda i usluga na današnjem visoko konkurentnom tržištu. Upravo imidž postaje njihovo glavno oružje u toj tržišnoj utakmici.
Odnosi s javnošću, naime, imaju više komparativnih prednosti u odnosu na druge vrste promocije, jer se temelje na informativnoj i edukativnoj komponenti, odnosno međusobnom povjerenju i razumijevanju. Ujedno predstavljaju poželjan komunikacijski alat zbog lakoće korištenja, vjerodostojnosti, nižih troškova, ali i bržih rezultata. Iako se u turističkoj promociji golemi iznosi troše na oglašavanje, nastupe na sajmovima i sl., pionir hrvatske turističke promocije pokojni Marko Goluža svojedobno je zaključio da u turističkoj promociji promidžbi oko 70 posto uspjeha ovisi o usmenoj predaji, odnosno preporukama onih kojima vjerujemo, a tek preostalih 30 posto otpada na zasluge slogana, prospekata, oglasa, nastupa na turističkim sajmovima i sl. Dakle, važan je ljudski faktor, odnosno osobno iskustvo, kvaliteta usluge i kvaliteta komunikacije.
Odnosi s javnošću pomažu informiranosti javnosti i potencijalnih turista o konkretnoj ponudi te istodobno utječu na poznatost i imidž određene destinacije i njezinih konkretnih sadržaja. Zapravo destinacija i subjekti koji u njoj funkcioniraju u međusobnoj su ovisnosti. Brendiranjem destinacije pomaže se i svim ponuđačima turističkih usluga u njoj, dok je obrnuti proces mnogo teži. Budući da se temelje na dvosmjernoj komunikaciji, odnosi s javnošću istodobno pomažu turističkim subjektima da kvalitetnije istraže i razumiju želje, potrebe i očekivanja javnosti odnosno turista te kontinuirano razvijaju i jačaju međusobne odnose, unapređuju komunikaciju, ali i uslugu.
Odnosi s javnošću u turizmu koriste slične tehnike i metode poput odnosa s javnošću u bilo kojem drugom korporativnom sektoru, no zahtijevaju mnogo više empatije za želje i potrebe gostiju te kreativnosti u postavljanju individualne strategije komuniciranja. Dennis Deutschl u knjizi Travel and Tourism Public Relations navodi što bi djelatnici koji rade u turizmu trebali znati o odnosima s javnošću. Oni bi, prije svega prema njemu, morali znati da odnosi s javnošću neće riješiti nijedan problem u iznimno kratkom roku. Izgledi za uspjeh mnogo su veći ako su odnosi s javnošću dugoročno postavljeni, budući da se na taj način daje vremena ostvarivanju uzajamno korisnih odnosa s ključnim javnostima. Izravna dostupnost donositelja odluka unutar hotela, destinacije ili drugog turističkog subjekta također je vrlo važna za djelatnike u odnosima s javnošću. Uz to, on navodi kako je važno znati da ni najsavršenije osmišljen plan odnosa s javnošću ne može loš proizvod pretvoriti u dobar. Svaka je PR aktivnost osuđena na propast u samom početku ako se njome žele sakriti određeni nedostaci.