Nedvojbeno je tko će sastaviti vladu

Koalicija HSS-HSLS neće niti pomišljati uključiti se u pokušaj da izborni gubitnici ipak dobiju mandat za sastavljanje Vlade.

Bilo je lijepo. Svi su sretni, svi su pobijedili. Tako je dojmove s naših parlamentarnih izbora sažeo kolega iz susjedne države. No koliko je ta sveopća pobjeda ozbiljna i je li uopće upitno tko će sastaviti Vladu? Naravno da će je sastaviti Ivo Sanader. Ponajprije zato što on jest pobijednik izbora, koji u svakoj ozbiljnoj parlamentarnoj demokraciji ima pravo prvi pokušati sastaviti vladu. Drugo, zato što s deset mandata više ima veliku mogućnost sastaviti stabilnu koaličijsku Vladu. I treće, zato što je od svih izbornih ‘pobjednika’ upravo on najvješti tehničar vlasti, k tomu i financijski namoćniji. Nije dakle upitno tko će sastaviti Vladu niti tko će biti glavni koaličijski partner. Bit će to, dakako, koalicija HSS-HSLS, koja, dakako, nikad neće ozbiljno pomišljati da se uključi u neobičan politički pokušaj – da izborni gubitnici ipak dobiju mandat za sastavljanje Vlade.

Pitanje je tek taktike i trenutka kad će se HSLS-HSS javno odlučiti za partnerstvo s HDZ-om. Pritom bi se to nametljivo licitirane sa svojom malom koalicijom kao poželjnom udavačom kojem pribjegavaju Firščić i Adlešić upravo njima moglo vratiti kao bumerang. Prvo, jer je na prvi pogled jasno da tu uopće nije riječ o poželjnosti para Friščić-Adlešić, nego o partnerstvu iz nužde. Ako Sanader želi sastaviti Vladu, a želi, Friščić i Adlešić najlogičniji su mu izbor za stabilnu Vladu. Ako, pak, Friščić i Adlešić žele ući u nju, a žele, Sanader im je jedini izbor jer te druge Vlade, koju sastavljaju Zoran Milanović i Vesna Pusić uz potporu predsjednika Mesića, neće biti, niti bi ona ikad mogla ozbiljno funkcionirati. U pitanju je prije svega pogodba o ministarskim mjestima, a ne kompatibilnost programa. Uostalom, svi će u provedbenom smislu raditi ponajviše prema programu koji im određuju pravila EU, a neko veliko strateško vizionarstvo hrvatskog razvoja ne primjećuje se (ni) kod para Friščić-Adlešić. Da postoji, već bi u tih 15-ak godina, koliko su na političkoj sceni, to vizionarstvo izbilo na površinu. Dakle, uz Sanadera Friščić i Adlešić imaju razloga osjećati se kao djelomični izborni pobjednici jer su si relativno malom biračkom potporom osigurali ugodan pregovarački položaj za koaličijsku Vladu. Jedina im je opasnost da tu svoju malu pobjedu preuveličaju i izgube osjećaj za realnost.

I Zoran Milanović je poslije objavljivanja izbornih rezultata imao razloga osjećati se djelomičnim pobjednikom. Iako tek nekoliko mjeseci na čelu stranke, ostvario je dosad najbolji izborni rezultat SDP-a. Postigao ga je unatoč tomu što još nije potpuno etablirao svoj položaj u stranci i usprkos strateški loše planiranoj kampanji. Izborni rezultat osigurao mu je ulogu jake i stabilne oporbe u Saboru i kampanji, s Ljubom Jurčićem kao premijerskim kandidatom, i to unatoč marketinški promašenoj kampanji koja se svodila na to da jeftinim doskočicama reagira na Sanaderovu, i pružio mu priliku da u sljedeće četiri godine izgradi modernu socijaldeokratsku stranku koja će ići na pobjedu na sljedećim izborima. Ali Zoranu Milanoviću je i u toj prigodi nedostajalo političkog iskustva i kapaciteta da svoj relativni izborni poraz pretvori u svoju političku pobjedu i na njoj počne graditi imidž novog lidera. Radije se s Vesnom Pusić i uz potporu predsjednika Mesića upustio u ekshibicionistički politički inženjering stvaranja Vlade od političkih gubitnika. Pritom i Mesić i Pusić imaju svoje razloge za pokretanje tog vodilja. Za predsjednika Mesića to je posljednja prilika očuvanja političkog utjecaja. Za gospodu Pusić to je vjerovatno posljednja prilika da postane ministrica. Jer veliki su izgledi da se HNS na sljedećim izborima pridruži Đapićevu HSP-u, odnosno nestane, ili da postane regionalna stranka Radimira Čačića. On je, naime, osvojio četiri mandata u Varaždinu, a HNS tri u ostatku Hrvatske. Ali što ta igra donosi Milanoviću? Prihvaćajući Jurčića kao premijerskog kandidata, ostavio je dojam da ga vodi Slavko Linić. Sada ostavlja dojam da mu je politički vodič Vesna Pusić, šefica stranke koja ima realnu političku težinu od tri saborska mandata. A ima rezultat koji je sâm poručivao: ja sam novi lider.