Home / Financije / Treba povećati

Treba povećati

Prijede dvanaest godina počelo se govoriti o potrebi provođenja mirovinske reforme kod nas. Gotovo sedam godina od tada, odnosno do početka rada mirovinskih fondova, svaka je financijska konferencija bila iskorištena u svrhu upoznavanja i važnosti mirovinske reforme i mirovinskih fondova. Ono o čemu se pričalo, fondovi su dokazali. Ostvaruju dobre prinose oprezno slažući portfelje, među najvećim su institucionalnim ulagačima, pa tako i ne samo da čuvaju novac za naše buduće mirovine nego pridonose i razvoju tržišta kapitala.

Mirovinski su fondovi u najvećoj mjeri omogućili državi da prebaci svoje zaduživanje sa stranog tržišta na domaće. Uloga im je važna i u svim inicijalnim javnim ponudama. No u drugoj su fazi fondmenadžeri mirovinskih fondova postali sigurni u sebe i iskoristili prilike koje im, prije svega, pruža dobra situacija na tržištu kapitala i često su ponavljali da treba postaviti drukčije limite ulaganja, pa čak i dijelom slobodan izbor ulaganja u klase imovine prema vlastitu nahođenju, što bi moglo oploditi prikupljeni novac njihovih članova. No izgleda da ta dobra faza već odmiče, da su fondovi na najbolji način iskoristili mogućnosti danih zakonskih limita ulaganja, ali da zbog ograničenja te prinose nisu uspjeli povećati. Prinosi su zato gotovo podjednaki u sva četiri obvezna mirovinska fonda. I upravo zbog nebombastičnog rasta prinosa, što je mogućnost koju imaju investicijski fondovi, kao i toga što se nije povećao njihov broj na tržištu, ne priča se mnogo o industriji mirovinaca. Štoviše, i oni sami misle da nisu dovoljno zanimljivi javnosti. No svi bi se trebali složiti da briga o budućim mirovinama nikako nije tema koju bi trebalo zanemariti pa prema tome ni mirovinske fondove, koji upravljaju novcem za naše buduće mirovine. Začuđuje koliko mnogo ljudi tu obveznu štednju za budućnost smatra uistinu nečim predalekim, o čemu zasad ne treba voditi brigu. To pokazuje i podatak o neznatnom postotku osoba koje same odabiru mirovinski fond kojemu će povjeriti novac, ali i vrlo malo članova koji mijenjaju fond.

Ovogodišnja, prva konferencija obveznih mirovinskih fondova koju su organizirali mirovinski fondovi uz pomoć svog udruženja u HGK trebala je upozoriti na važnost svih mjera koje mogu pridonijeti povećanju tog novca za budućnost, ali i novinama koje čekaju mirovinske fondove u sljedećem razdoblju. Dugo godina mirovinskih fondova u Hrvatskoj su bile značajne, ali sada je vrijeme za novu fazu mirovinske reforme.

Vinski fondovi prate likvidnost pojedinih društava u kotaciji JDD-a i računaju koliko im je prinos mogao biti veći da im je dopušteno ulaganje u ta društva. Ovogodišnjim izmjenama zakona to su dočekali. Uskoro će na snagu stupiti i pravilnik o mogućnosti ulaganja mirovinskih fondova u kotaciju JDD-a. I sada, kad su dočekali tu mogućnost, ona se ukida zbog pravila EU koja ne dopuštaju da se nekoga prisilno ugura na burzu.

To je upravo bio slučaj s tom kotacijom, pa će njezinim uklanjanjem mnoga društva jedva dočekati da se maknu s burze. No jedan će dio njih ipak ostati i, zapravo, mirovinski bi ih fondovi trebali prepoznati i ulagati novac u takva društva, a ne u ona za koja se pretpostavlja da će odustati od svih obveza izvješćivanja koje od njih burza traži, odnosno ona koja će se povući s burze. No kotacija JDD-a bila je samo dio zahtjeva ulaganja fondova. Danas, u, recimo, trećoj fazi, već polako razmišljaju i o novim klasama imovine kao što su, primjerice, roba, derivati, nekretninski fondovi…

Mirovinci, naime, žele i zaštiti ulaganja. Posebno se to pitanje postavlja sada, nakon pokazatelja o rastu inflacije i najava njezina daljnjeg povećanja. Druga važna tema koja se posebno želi naglasiti prije izbora jest povećanje stope doprinosa za drugi stup sa sadašnjih pet posto i omogućavanje olakšice za poslodavce koji uplaćuju dodatni novac za buduće mirovine svojih zaposlenika.

Čelnici mirovinskih fondova optimalnom stopom doprinosa smatraju sedam posto. Odnosno, stopu koja ne bi imala prejaki negativni utjecaj na fiskus, a uvelike bi utjecala na povećanje mirovina. Potencijalne vlade ne zanemaruju tu potrebu. Štoviše, SDP predlaže stopu od čak deset posto. No ta bi visina bila prejak udarac za proračun. Jer, prema računici, već povećanje od jednog postotnog boda donijelo bi trošak od gotovo milijardu kuna u proračunu. Izgleda također da ne postoji spremnost da se istodobno poveća ta stopa i uvedu porezne olakšice za poduzetnike koji osnivaju zatvoreni fond za svoje zaposlenike kojima uplaćuju dodatni novac za buduće mirovine kroz treći stup.

No, svakako, svi bi morali biti svjesni potrebe pristojnih mirovina u budućnosti i stoga se zajedno zaštititi za iskoristivost svih mogućnosti koje mogu oploditi novac u mirovinskih fondovima i olakšati mogućnost dodatne štednje za buduće mirovine.