svojom ljubavlju, drugima se ona događa. Uvijek nas iznova fascinira da su se najbogatija i najuređenija država modernog svijeta razvila na hladnom i vlažnom sjeverozapadu Europe, gdje su negostoljubiva priroda i siromaštvo resursa bili izazov ljudskoj marljivosti i domišljastosti.
Umijeće tih uspješnih nacija jest u tome da su sposobne upravljati svojim prednostima i nedostacima u kompetitivnom okruženju i u skladu s time stvarati za sebe najbolju moguću budućnost. Mi u Hrvatskoj prihvatili smo se metodičnog i sustavnog promišljanja budućnosti prije pet godina. Tada je osnovano Nacionalno vijeće za konkurentnost, tijelo čija je zadaća bila promicanje dijaloga o razvojnim pitanjima između četiri ključnih društvenih skupina: poslovne zajednice, sindikata, vlade i akademskih zajednica.
U doba kad smo počeli zajedničko putovanje, u Hrvatskoj se govorilo o konkurentnim proizvodima ili kompanijama, ali ideja da bi se cijela nacionalna ekonomija mogla uspoređivati s drugima i iz te usporedbe izvlačiti zaključke o tome što moramo mijenjati i na čemu trebamo raditi, bila je posve nova. Danas, dijelom zahvaljujući i našim naporima, konkurentnost je postala ‘buzz word’, univerzalna tema političara, poslovnih ljudi, javnih djelatnika.
U nedavnoj HRT-ovoj emisiji Otvoreno na temu ekonomske budućnosti Hrvatske riječ ‘konkurentnost’ pojavila se nekoliko desetaka puta, jednako kao i u svim hrvatskim tiskanim medijima tijekom jednog slučajno odabranog mjeseca – ožujka – ne tako davne 2002. Vjerujemo da smo i mi pridonijeli tomu da naši političari, ekonomski analitičari, poslovni ljudi, ali i obični građani, novinari i drugi javni radnici govore o prosperitetu i razvoju naše zemlje kroz prizmu konkurentnosti kao univerzalne mjere kako ćemo živjeti za pet ili 10 godina.
Prvih godinu dana radili smo više-manje iza zatvorenih vrata, učeći se razgovoru, dijalogu i međusobnom razumijevanju i uvažavanju, jer je u to vrijeme ideja da političari trebaju slušati poslovne ljude i sindikaliste, o tome što napraviti da bismo ekonomski prosperirali, bila nova i radikalna. Godinu dana poslije u svoj rad smo uključili vodeće novinare i urednike gospodarskih redakcija najvažnijih medija. Shvatili smo da je uloga javnosti ključna u provođenju naših ideja u život, da bez te poluge nećemo moći utjecati na donošenje odluka da bi proveli reforme za koje je potrebna jaka politička volja i koje su najčešće nepopularne i teške. Tada smo hrvatsku javnost upoznali s ‘bijelim’ i ‘crnim’ scenarijima – slikovitim prikazima naše budućnosti provedemo li nužne reforme ili ih propustimo provesti. Danas možemo reći da nam sadašnjost nije ni crna ni bijela, a sva kako nije ružičasta. Poboljšanja su vidljiva, ali smo još daleko od cilja.
U sljedećoj fazi upustili smo se u detaljniju razradu reformi i politike koje se moraju provesti da bi Hrvatska najprije uhvatila priključak sa zemljama iz regije s kojima se uspoređujemo (poput Češke, Slovenije, Estonije), a onda ih i nadmašila. Iz tog kolektivnog napora koji je u jednom trenutku okupio vodeće ljude iz hrvatskoga poslovnog, političkog, sindikalnog i znanstvenog života nastalo je poznatih 55 preporuka za povećanje konkurentnosti Hrvatske, naš ključni programski dokument.
Od tada do danas četiri petine preporuka pretvorilo se u konkretna poteze ekonomske politike, što smatramo fantastičnim uspjehom. Među mjerama na koje smo posebno ponosni spomenut ću samo četiri: a) napredak ostvaren u približavanju naših obrazovnih standarda onima Europske unije, b) uvođenje servisa Hitro.hr i pozornost koju Vlada daje smjerenju administrativnih zapreka za poslovanje uz pomoć Hitroreza, projekta regulatorne giljotine, c) jačanje poduzetništva te d) prepoznavanje važnosti informacijsko-komunikacijske tehnologije.
Kad je Hrvatska otvorila pregovore o punopravnom članstvu u EU, neki europski predstavnici privatno su nam rekli: ’90 posto onoga što trebate napraviti da biste ušli u EU sadržano je u vaših 55 preporuka’. Stoga ni sljedeća vlada neće moći zaobići teme koje smo stavili na dnevni red: smanjenje korupcije i efikasnije sudstvo, veća uloga znanosti, obrazovanja i inovacija, veća uloga izravnih stranih ulaganja, smanjenje državnih potpora, manja ali efikasnija javna uprava.
Naš je cilj u sljedećih nekoliko godina ući u EU, ali ne bilo kako, nego kao ravnopravan partner koji se može natjecati s najboljima na svijetu, da bismo iz sudjelovanja u najvećem slobodnom tržištu izvukli maksimalnu korist za naše građane. To možemo postići ako u sljedećih tri do pet godina uspijemo ući u klub 40 najkonkurentnijih nacija svijeta.
Da bismo to ostvarili, morat ćemo stalno iznovo propitivati svoje postavke o budućnosti. Jer, živimo u svijetu koji se mijenja sve brže. Megatrendovi poput globalizacije, demografskih promjena, seobe poslova u zemlje trećeg svijeta, digitalizacije društva, klimatskih promjena i utjecaja koji će globalno zatopljene imati na proizvodnju energije i očuvanje okoliša, samo su neke od tema koje moramo uzeti u obzir u postavljanju naše sljedeće platforme za razvoja hrvatskog društva.
Uzmimo samo jedan primjer kako će ti trendovi budućnosti uobličavati naša strateška razmišljanja. Politički problem broj jedan u Hrvatskoj do jučer bila je nezaposlenost. Iako je anketna nezaposlenost i dalje visoka, naše tržište već pokazuje ozbiljne znakove nedostatka obrazovane radne snage. Demografski trendovi u Hrvatskoj tu će stvarnost zaostriti u toj mjeri da već sada moramo povesti sustavnu raspravu o uvozu radne snage i o svim socijalnim posljedicama koju imigracija, tipična za razvijene zemlje, donosi.
Drug je primjer strateškog promišljanja turizam, gospodarska grana koja postaje sve važnija za našu zemlju. Ako smo mi broj jedan zemlja u svijetu po prihodima od turizma u BDP-u per capita, ne znači li to da se moramo strateški ozbiljno usredotočiti upravo na očuvanje okoliša i kulturne baštine, planiranje prostora, zaštitu prirode i mora, obrazovanje turističkih djelatnika, učenje jezika itd.?
Zbog toga se posao Nacionalnog vijeća za konkurentnost u sljedećih pet godina neće uvelike razlikovati od onoga što smo radili do sada. I dalje ćemo se baviti strateškim promišljanjem svoga konkurentskog napredovanja i poticati reforme koje trebaju osnažiti cjelokupnu ekonomiju i pojedine njene segmente.
Pred svima su nama veliki izazovi. Svjesni smo da kvalitetnih promjena nema preko noći, no ustrajnim i zajedničkim radom možemo uspjeti u stvaranju bolje budućnosti.
