Piše: Ivo Kozarčanin

Kavijar, velike ili male rakove, nježno pripremljenu teletinu ili pak jela s divljim, aromatičnim šumskim gljivama ili tartufima najljepše je poslužiti uz šampanjac. I inače dosta dobar izbor odličnih šampanjaca iz najvećih šampanjskih kuća ove godine obogaćen ekskluzivnim šampanjicima francuske tvrtke Part des Anges koje je prvi put u Hrvatsku uvezao poznati francuski kuhar i zagrebački zet Stephan Macchi.

Part des Anges je ‘negociant’, što je francuski pojam za vinsku tvrtku koja nema svoje vinograde, nego vino proizvodi od otkupljenoga grožđa ili mošta ili, pak, kupuje vino i puni ga pod svojim etiketama.

Upravo to radi Part des Anges. Tvrtkini enolozi desetljećima obilaze manje, ali vrhunske šampanjske kuće, kušaju njihove šampanjce i odabiru najbolje. Otkupljuju ekskluzivne male količine i pune ga u boce sa svojim etiketama. Riječ je doista o ekskluzivi, o šampanjicima koji se pune samo kad se pronade dovoljno dobra baza, a u pojedinim ih je godinama samo dvije do tri tisuće boca. Raritet je svakako Extra brut, klasični šampanjac, dakle napravljen od mješavine chardonnaya, crnog pinota i mlinarskog pinota, berbe 1980.

U zrelom i raskošnom vinu prevladava okus prepečenog kruha, a Stephan, i sâm sommelier, preporučuje ga uz najbolji kavijar. Razumljivo, s obzirom na to da butelja stoji 2.040 kuna. Mnogo je pristupačniji (898 kuna), ali i mnogo mladi, Grand cru blanc de blancs, šampanjac iz 1993. Baza mu je samo chardonnay, ima privlačne arome ušćerene dunje i muškatnog orašića i odlično je društvo jelima od divljih vrganja i smrčaka. Blanc de blanc je i šampanjac iz odlične 1996., koja je u svim ocjenjivanjima u Champagni dobila čistu peticu.

To je vino u svojoj punoj zrelosti, dobro strukturirano, a još svježe i živahno i odlična pratnja velikim rakovima poput hlapa ili jastoga. Izazov je i sačuvati taj šampanjac još koju godinu jer se može očekivati da će biti sve bolji, a cijena mu je pristojnih 740 kuna. Sličan savjet vrijedi i za klasični, dakle onaj od triju sorata, Grand cru šampanjac iz 1998.

U njemu su tonovi zrele dunje i kruške izmiješani s tonovima meda i ušćerene voća. Odlična je pratnja telećem fileu ili nježno pečenoj tuni, a još koja godina odležavanja u podrumu samo će mu dati na ljepotu. Stoji 620 kuna. Najmladi, najjeftiniji (565 kuna), ali i najdelikatniji šampanjac kuće Part des Anges u Hrvatskoj jest Brut rosé iz 2001. Baza mu je isključivo crni pinot, vino je svježe, s aromama jagoda i ribiza, a sada će odlično pristajati uz kozice. Tih šampanjaca, kao i svake rijetke robe, nema u slobodnoj prodaji, a naručiti se mogu samo kod Stephana Macchija na www.stephan.hr.

U Hrvatskoj se proda oko 13.000 boca šampanjaca na godinu, a od toga čak 12.000 otpada na najglasovitiji i najpopularniji Dom Perignon. Najmlađa berba na tržištu je 1999., ima podosta 1998. i izvanredne 1996., a može se pronaći i gotovo odlična 1995. Maloprodajna cijena boce je od 999 kuna na akcijama u pojedinim trgovačkim lancima do 1.300 ili više kuna u vinotekama. Vrlo je dobra i ponuda non vintage šampanjaca, dakle onih bez oznake berbe, i to gotovo svih velikih šampanjskih kuća.

Među hrvatskim proizvođačima Tomac je danas nedvojbeno prvo ime. I bijeli i rošć pjenušci su puni i zreli, a odležavaju i do pet godina. ‘Naš’ je proizvođač, bar u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, i slovenski ‘kralj penin’ Janez Istenič.

Njegov podrum u Bizeljskom obvezna je postaja ljubiteljima pjenušaca na povratku iz Slovenije u Hrvatsku, a s obzirom na to da u paleti ima više od 10 različitih etiketa, svatko će pronaći nešto za svoj ukus. Isteničevi pjenušci imaju vrlo pristupačne cijene, gotovo kao i najveći svjetski proizvođač pjenušaca Freixenet. Ti su pjenušci zbog odličnog odnosa cijene i kvalitete vrlo dobar izbor za točenje na čaše.