Trendovski autori u dućanu, likovna budućnost u galeriji

Poslovno preživljavanje na recentnoj likovnoj umjetnosti nije jednostavno, iako se pokazuje da odabiremo autore s najvećim kreativnim potencijalom, koji doživljavaju i međunarodnu afirmaciju, tvrdi Marijan Špoljar.

Postati vlasnik umjetničke galerije u gradu od tridesetak tisuća stanovnika, a i obiteljsku egzistenciju vezati uz taj posao ne čini se odviše mudrim poduzetničkim poezom. Ako se, pritom, uzme u obzir da toga istog vlasnika zapravo i ne zanimaju etablirani likovni umjetnici, a još manje oni dopadljivi široj publici, odluka o pokretanju takvoga posla uglavnom nailazi na čuđenje i podrugljivo osmjehivanje.

Marijan Špoljar, vlasnik Galerije S u Koprivnici, bio je svjestan da je njegova poslovna odluka krajnje riskantna, ali je ustrajao u svojoj viziji. Taj povjesničar umjetnosti i likovni kritičar, godinama i voditelj Galerije Koprivnica, još je 1989. pokrenuo privatnu izlagalnu djelatnost, makar se ona zbog pomanjkanja prostora zasnivala na improvizacijama. Te je godine, naime, njegova supruga Ljiljana Sivč Špoljar otvorila obrt za prodaju umjetničkih slika, skulptura i unikatnih uporabnih predmeta. Riječ je o Žutom dućanu u Starčevićevoj ulici, kultnom mjestu za kupnju profinjenih darova koprivničkih ljubitelja umjetnosti, koje se baš zahvaljujući svojoj specifičnoj ponudi održalo na tržištu. Godinu dana kasnije Špoljar se samovoljno odriče posla u gradskoj instituciji i u obiteljskoj kući otvara obrt za uramljivanje slika, s jednim zaposlenim radnikom. Sigurne su plaće preko noći zamijenjene poduzetničkom neizvjesnošću.

No, dva spomenuta obiteljska obrta bila su samo preduvjet da bi Špoljar počeo ostvarivati svoju temeljnu viziju, a to je formiranje privatne galerije. Iako hrabra, ta se ideja zasnivala na tome da je Špoljar desetljećima afirmirani likovni kritičar, koji redovno objavljuje u raznim listovima i publikacijama. Posebno je omiljen među mladim likovnim autorima, budući da potiče nove umjetničke ideje i pravce.

Prvi je korak od obrtništva prema sustavnoj galerijskoj djelatnosti, popraćenom i izdavaštvom vezanim uz likovne umjetnosti, bila registracija tvrtke Pastoral d.o.o. U međuvremenu je u sklopu nje objavio više naslova te mapa grafika i serigrafija, a posljednji je od njih bila monografija koprivničkoga akademskog slikara Vlatka Vincera.

Špoljar je pravu galerijsku šansu strpljivo čekao punih petnaestak godina, jer su mogućnosti da sustavno razvija taj posao stvorene tek početkom ove godine. Tada je u istome dvorištu, samo koji metar od ulaza u Žuti dućan, od tvrtke Forma biro dugoročno unajmio galerijski prostor od 130 četvornih metara. U toj Galeriji S, kako je nazvana, može organizirati i najzahtjevnije izložbe. Istodobno je to i prodajni prostor, gdje se nalaze radovi tridesetak najzanimljivijih i najperspektivnijih hrvatskih likovnih autora. Oni su mahom mlade generacije, iako tu nema pravila, jer vrlo uspješno suraduje i s uvijek provokativnim Ivanom Kožarićem.

Proteklih je mjeseci Špoljar organizirao izložbe izrazitih autorskih osobnosti kao što su akademski slikari Romano Baričević, Tomislav Buntak, Viktor Daldon, Zlatan Vehabović, Gordana Andrašić i Matko Vekić. Posjetitelji su mogli vidjeti i grupnu izložbu Top twenty. Za iduću godinu već dogovorene izložbe Snježane Ban, Gordane Bakić, Alema Korkuta i Tomislava Mostečaka, dok se o ostalima još pregovara.

Špoljarevo je pravilo da svakog mjeseca, osim tijekom godišnjih odmora, bude po jedna reprezentativna izložba slika, grafika ili skulptura, koja je otvorena najmanje deset dana, a do iduće postave mogu se razgledati djela spomenutih i drugih kvalitetnih i nekomercijaliziranih autora (Marija Brakuze, Nemanje Cvijanovića, Borisa Demura, Hrvoja Duvnjaka, Ivane Franke, Darka Fritza, Petre Grozaj, Duje Jurića, Koraljke Kovač, Marijana Molnara, Anite Parlov, Igora Rončevića, Ivana Skvrce, Ivana Šermeta, Marka Tadića, Sunčanice Tuk) koja su ponuđena na prodaju. Kako je to uobičajeno, Galerija S na slikama ima 30 posto marže, čime pokriva svoje organizacijske i režijske troškove, od transporta pa do tiskanja kataloga.

Moram priznati – objašnjava Špoljar – da poslovno preživljavanje na recentnoj likovnoj umjetnosti nije nimalo jednostavno, iako se pokazuje da odabiremo autore s najvećim kreativnim potencijalom, koji doživljavaju i međunarodnu afirmaciju. Pitanje je, međutim, kad će njihova djela biti adekvatno financijski vrednovana. U međuvremenu za opstanak galerije iznimno je važna potpora Grada Koprivnice, gdje je prevladalo opredjeljenje da privatna inicijativa ne smije biti potiskavana na račun gradskih institucija. Naše izložbe, primjerice, imaju isti tretman kao i one koje priređuje Galerija Koprivnica. Jasno, ni to ne bi bilo dovoljno da nam Forma biro nije dala prostor na korištenje prema uvjetima koji su povoljniji od onih uobičajenih.

Činjenica je da je Špoljar Galerijom S zapravo zatvorio krug započet još otvaranjem uramljivačkog i trgovačkog obrta. On danas može svakom potencijalnom kupcu kompletirati uslugu, ali i ponuditi ono što odgovara njegovu ukusu. Kupci koji nemaju umjetničke afinitete mogu, ali isključivo u Žutom dućanu, nabaviti slike ili grafike renomiranih autora (Murtić, Veža, Cvek Jordan, Kauzlarić, Pulitika…), kao i niz trendovskih slikara s prepoznatljivim motivima. Tako su zadovoljeni svi ukusi i plaćne sposobnosti, a supružnici Špoljar se brinu da te slike budu i privlačno uramljene. Ne treba ni spominjati da sve to, pretvoreno u ukupni prihod, ipak ne omogućava ozbiljnija ulaganja u nove poslove, ali dokazuje da je i od umjetnosti moguće normalno živjeti.

Vratimo se, ipak, Špoljarovim vizijama. On ne krije da mu je cilj, iako tvrtka ostaje u Koprivnici, da Galerija S baš zbog svoje naglašene nekomercijalnosti postane najjača privatna galerija za izlaganje i prodaju djela suvremene umjetnosti u Hrvatskoj, s potencijalno najvećim izborom ponuđenih radova. Uvjeran je da njegova galerija ni pod koju cijenu neće podleći ni nekim lokalpatroitskim pritiscima za predstavljanje autora koji svojim radom nisu dosegli potrebnu umjetničku razinu.

S tridesetak perspektivnih autora okupljenih oko Galerije S zacijelo će biti i ugovornog vezivanja. Na taj bi se način olakšalo organiziranje njihovih daljnjih nastupa i omogućila medijska afirmacija. To uključuje i nastupanje na europskim sajmovima suvremene umjetnosti, kao i njihovo zastupanje, da se radovi tih umjetnika ne bi prodavali ispod realnih cijena. Trenutačno je glavni problem u nedostatku sredstava za marketinšku aktivnost, s obzirom na to da je rad Galerije S potrebno afirmirati i šire od državnih granica. Postojeća web stranica nije u tome dovoljna.

Gdje su, međutim, potencijalni kupci istinskih umjetničkih vrijednosti? Špoljar vjeruje da će se likovno tržište i u Hrvatskoj postupno širiti. Potencijalni su kupci, kaže, tvrtke, domaće i inozemne, koje sve više ulažu u opremanje luksuznih poslovnih prostora i hotela. Na njihovim zidovima više neće visjeti jeftine likovne reprodukcije, budući da ih to u uvjetima daljnje europeizacije dovodi u poziciju pravdanja za pomanjkanje ukusa.

Kao povremeni kupci, uvjeren je Špoljar, sigurno će se pojavljivati i kulturne, političke, društvene i znanstvene institucije koje u razne svrhe nabavljaju umjetnine. Tu su i neizbježni kolekcionari i ljubitelji umjetnosti, kao i ulagači koji će, tvrdi on, osjetiti da je investiranje u umjetnine jedan od isplativijih poslova. Potonjih je sve više među mladom menadžerskom i upravljačkom elitom, koja svoj reting želi potvrditi i estetskim kriterijima u opremanju svojih poslovnih i životnih ambijenata.

Očito je da je Špoljar nepopravljivi optimist, ali bez takvih nije ni moguće napraviti nužne pomake u likovnom poduzetništvu.