Franjo Luković, ZABA

Očekivanja ovise o pobjedniku izbora, pa je razumljivo da je nekolicini sugovornika na pitanje o prioritetima nove Vlade bilo doista teško odgovoriti. Neki diplomatski odgovori lidera domaćeg biznisa tjeraju nas da se zapitamo koliki je uistinu utjecaj politike na ljude koji vode gospodarstvo. No da ne bismo skrenuli s teme, prihvatimo da oni koji nisu odgovorili imaju sasvim običan razlog za to poput nedostatka vremena ili spriječenosti važnim poslom, a koliko je diplomatski ton pojedinih odgovora, neka prosudi svatko za sebe. Na pitanje koja bi trebala biti tri ključna poteza, odnosno projekta, buduće hrvatske Vlade vezana uz gospodarstvo, od nekolicine lidera domaćeg biznisa dobili smo vrlo različite odgovore.

Možda je među svima najskretniji onaj Darinka Bage, predsjednika Uprave Končara i predsjednika Hrvatskih izvoznika. Vezano uz vaš upit o ključnim gospodarskim potezima buduće Vlade, želimo vas informirati da je najveći vlasnik u Končar-Elektroindustriji Republika Hrvatska, pa s obzirom na takav odnos nije primjereno komentirati očekivanja od Vlade RH, kaže Darinko Bago u svojem kratkom odgovoru Lideru. Poruka budućoj Vladi predsjednika Nacionalnog vijeća za konkurentnost i predsjednika Uprave Podravke, čiji je država također suvlasnik, sadržana je u tri jednostavna i vrlo često postavljena zahtjeva. Marinac tako ključnom smatra reformu pravosuđa, reformu javne uprave i privatizaciju preostalog portfelja u državnom vlasništvu. Predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca i predsjednik Uprave Medike Damir Kuštrak u svojim je porukama budućoj Vladi konkretniji, odnosno ono što on ističe kao prioritete jednostavnije je mjeriti. Kuštrakovi su prioriteti smanjenje opterećenja gospodarstva porezima, doprinosima i poglavito skrivenim nametima, reforma tržišta rada i industrijska politika.

Jedan od najzanimljivijih zahtjeva budućoj Vladi postavlja Franjo Luković, predsjednik Uprave Zagrebačke banke. Treba nominirati ministre nedvojbeno ugleda, kredibiliteta i snaženja u suvremenom poslovnom i tržišnom okruženju jer izbor lidera najsnajnija je poruka – kaže Luković i kao druga dva važna zadatka Vlade navodi izradu i primjenu (uz traženje i pridobivanje potpore javnosti) sustava mjera za suzbijanje kriminala i korupcije radi jačanja kredibiliteta vlasti, povjerenja poduzetnika, investitora i svih onih koji žele bolje živjeti od vlastitog rada i pameti.

Luković, nadalje, smatra da je potrebno provesti reforme državne i lokalne uprave, sustava zdravstva, javnih poduzeća i krošnji gubitaka, poglavito brodogradnje, radi povećanja kvalitete proizvoda, usluga, efikasnosti i racionalnosti te stvaranja uvjeta za porezna rasterećenja i fiskalnog suficitu. Hrvoje Vojković, predsjednik Uprave Croatia osiguranje, tvrtke koja će u mandatu iduće Vlade biti ono što su u mandatu prošle bili Ina i T-HT, prioritetima smatra borbu protiv korupcije, smanjenje birokracije i decentralizaciju.

Borba protiv korupcije mora biti snažna jer korupcija iskrivljuje prioritetne u političkom i gospodarskom odlučivanju i štetu javnoj odgovornosti i društvenom moralu. Građanima se mora omogućiti efikasna birokracija koja će im biti od koristi, a jačanje lokalne uprave i ravnomjerni razvoj svih hrvatskih krajeva nemaju alternativu ako se Hrvatska želi razvijati kao suvremena europska država – objašnjava Vojković svoje prioriteti.

Predsjednik Zagrebačke burze Roberto Motušić smatra da bi iduća Vlada privatizaciju trebala nastaviti putem tržišta kapitala jer je burza pokazala zrelost da realizira takve projekte. Drugi Motušićev prioritet za buduću Vladu jest njena dužnost da šalje pozitivne signale privatnom sektoru. Od privatnog sektora očekujemo jače okretanje prema tržištu kapitala zbog financiranja vlastitih razvojnih projekata – kaže Motušić, koji, navodeći svoj treći prioritet, iznosi da još nije vrijeme za uvođenje poreza na kapitalnu dobit.

Bude li poreza na kapitalnu dobit, to treba učiniti u razvijenijoj fazi tržišta i uz prethodnu detaljnu analizu učinaka, odnosno tako da se njegovim uvođenjem ne uznesi tržište – zaključuje Motušić. Željko Čović, predsjednik Uprave Plive, kompanije u vlasništvu američkog Barra, kao prvi zadatak buduće Vlade navodi sanaciju zdravstva, zatim traži povećana ulaganja u znanost i nove tehnologije te, na kraju, privlačenje stranoga kapitala u Hrvatsku.

Iako je u srpnju ove godine Vlada rebalansom državnog proračuna osigurala 1,7 milijardi kuna za saniranje hrvatskog zdravstva, od čega 1,2 milijarde za pokrivanje dospjelih obveza, a pola milijarde za prevenciju kumuliranja novih dugova do kraja godine, zdravstvo je i dalje jedini sektor čije sustavno financiranje još nije riješeno. Stoga od nove Vlade očekujemo da pronađe rješenja za kvalitetno i trajno financiranje sustava zdravstva i tako otkloni neizvjesnost kojoj su izloženi svi poslovni i gospodarski subjekti koji posluju sa zdravstvom – kaže Čović.

U segmentu obrazovanja i znanosti, tvrdi predsjednik Uprave Plive, već je mnogo toga učinjeno, od bolonjskog procesa do porasta ulaganja u školstvo i obrazovanje. No, kako ističe, to je tek početak. Treba osvremeniti cjelokupni sustav obrazovanja i zbog potrebe brzog transfera znanja internacionalizirati nastavnički kadar. U prioritete bi također trebalo staviti povećanje ulaganja u znanost i tehnološki razvoj. Kad je riječ o istraživanju i razvoju, društveni sektor još dominira nad privatnim, koji bi, smatram, valjalo dodatno poticati – kaže Čović.

Novi sastav Vlade prema njegovu će mišljenju morati dodatne napore uložiti u privlačenje stranog kapitala i pokazati spremnost i želju da stranim investitorima daju poticaje za ulaganja u Hrvatsku. Vjerujem da će atraktivnosti Hrvatske za strane ulagače pridobiti uspješni pregovori s Europskim unijom, ali sigurno i kvalitetna i učinkovitija administracija na državnoj i lokalnoj razini, odgovarajuće porezne mjere, uključujući i porezno rasterećenje plaća, puna pravna sigurnost i bolja infrastruktura. Bude li tako, uspjeh neće izostati – zaključuje predsjednik Uprave Plive.

Jedina žena među liderima u ovoj temi Gordana Kovačević, predsjednica Ericssonova Nikole Tesle, u svojem komentaru vraća priču na početak upozoravajući da je prvi prioritet donošenje strategije razvoja zemlje koja bi se temeljila na prioritetnim područjima strateškog pozicioniranja i rasta. To je prvi, ali presudni korak da bismo, dugoročno gledano, popravili svoje mjesto na ljestvicama svjetske konkurentnosti i svoje prioritetne sektore i područja stavili u funkciju jačanja konkurentnosti cijeloga našega gospodarstva.

Svaka zemlja EU koja je uspjela u razvoju znala je odrediti svoje razvojne prioritete i snažno ih poduprijeti. Nama vrijeme ne ide u prilog pa je prvi prioritet da Hrvatska hitno definira svoju razvojnu strategiju kojom bi odredila i poduprla svoje prioritetne sektore, među koje svakako ubrajaju informacijsko-komunikacijsku tehnologiju koja je, ako ima snažne i konkurentne razvojno-istraživačke potencijale, izvozni adut cijele zemlje – kaže Kovačević dovodeći tim stajalištem u pitanje sve dosadašnje napore administracije da uvjeri gospodarstvo kako Hrvatska ima strategiju.

Podizanje konkurentnosti većim ulaganjem u obrazovanje i znanost drugi je prioritet Gordane Kovačević. Svoje slabosti znamo: analiza robe pokazuje da postoji objektivan problem u konkurentnosti proizvoda za izvoz: struktura izvoza je nepovoljna, a komparativne prednosti u području radno-intenzivnih industrijskih grana, u kojima tehnologije i inovacije ne igraju veliku ulogu; zbog velikih troškova rada i visokih cijena naš je zaposlenik skuplji od svoga kolege u konkurentske zemljama, što je velika opasnost za razvojno-istraživačke aktivnosti; razina zaposlenosti u Hrvatskoj je niska, a struktura zaposlenih nije prilagođena novim tržišno-tehničkim zahtjevima globalnog okruženja i, konačno, ako Hrvatska uistinu želi biti društvo znanja, treba ulagati više novca u obrazovanje i znanost, što znači da se ekonomski politika mora suočiti i s nekim nepopularnim mjerama, primjerice s time da se nekomu moraju ukinuti neka prava koja je dosad uživao – tumači prva žena Ericsson Nikole Tesle, čiji je treći prioritet nastavak optimizacije tijela državne uprave upotrebom komunikacijsko-informacijske tehnologije.

Iz različitih odgovora ipak se može isčitati jedna misao: zahtjev za reformom državne uprave, pa makar to značilo povlačenje i nekih politički nepopularnih poza, a hoće li i jedna politička opcija, zbog velike vjerojatnosti da će biti koaličijska, imati najprije političke volje, a zatim i snage, da to provede, veliko je pitanje. Teško je povjerovati da hoće.