Lider trend

U slučaju da HDZ pobijedi samo zahvaljujući glasovima iz dijaspore, Ustav omogućuje predsjedniku Mesiću da mandat dâ Z. Milanoviću.

Ako relativnu parlamentarnu većinu HDZ osvoji zahvaljujući zastupničkim mjestima iz dijaspore, komu će predsjednik Mesić ponuditi mandat za sastavljanje Vlade? Ivi Sanaderu ili Zoranu Milanoviću? Predsjednik je već naznačio odgovor na to pitanje rekavši da će mandat povjeriti šefu stranke koja osvoji najviše mandata na izborima u Hrvatskoj.

Sada, nakon što su političke stranke iskoristile priliku da svoju izbornu ponudu prezentiraju u najljepšem svjetlu i pokazale da uistinu ne nude ništa novo, u nedjelju bi trebalo nekoga i zaokružiti. No i prije prebrojavanja glasova gotovo je sigurno da će rezultat biti tijesan, odnosno da će razlika između dviju najvećih stranaka HDZ-a i SDP-a biti mala. I tu postoji zamka zbog koje bi se hrvatska parlamentarna demokracija mogla naći na velikom ispitu. Komu će u tom slučaju predsjednik Mesić dati mandat za pokušaj sastavljanja nove Vlade? Naizgled jednostavno. Bilo bi u skladu sa zapadnom parlamentarnom tradicijom da prvu priliku za sastavljanje nove Vlade dobije šef stranke koja je dobila najviše parlamentarnih mandata. No u Hrvatskoj ne mora biti tako. Predsjednik nije obvezan ponuditi mandat za sastavljanje Vlade stranci koja osvoji najviše zastupničkih mjesta. Takvo diskrecijsko pravo intervencije u izborne rezultate omogućuje mu Ustav. Ne prvi put, Ustav je 2000. prilagođen težnjama jedne političke opcije da zadrži vlast izbornim rezultatima unatoč. Ta ustavna elastičnost već je bila na ispitu. Sjećate li se možda izborne noći 2003., izvješća o rezultatima glasovanja koja govore o pobjedi HDZ-a i poruka Vesne Pusić da HNS i SDP nisu izgubili, već mogu pregovarati i sastaviti Vlade? E, pa, to je bilo to: pokušaj da se stranke koje su izgubile na izborima dogovore o koaliciji koja ima većinu u Saboru i zatraže od predsjednika mandat za sastavljanje Vlade. Ivica Račan odbio je u tome sudjelovati. Vesna Pusić poslije mu je i javno prigovarala zbog tog ‘defetizma’, odnosno poštovanja izbornog rezultata.

Zašto danas valja na to podsjetiti? Zato što bi se u nekom obliku stvari mogle ponoviti. Pobjedi li SDP na izborima, makar i s jednim zastupničkim mandatom više od HDZ-a, sve je jasno – Zoran Milanović dobit će mandat za pokušaj sastavljanja Vlade. Pobjedi li HDZ sa samo jednim mandatom više, osvojenim u izbornim jedinicama u Hrvatskoj, Ivo Sanader dobit će mandat za sastavljanje Vlade. Ali ako relativnu parlamentarnu većinu HDZ osvoji zahvaljujući zastupničkim mjestima iz 11. izborne jedinice, odnosno iz dijaspore, komu će predsjednik Mesić ponuditi mandat za sastavljanje Vlade? Ivi Sanaderu ili Zoranu Milanoviću? Predsjednik Mesić već je naznačio odgovor na to pitanje rekavši da će mandat dati šefu stranke koja osvoji najviše mandata na izborima u Hrvatskoj. Sanader i HDZ nisu se dosad na to posebno osvrtili. Ali što ako rezultat uistinu bude takav, a to je prilično vjerojatan scenarij? Bi li se Hrvatskoj mogla dogoditi ustavna kriza?

Predsjednik Mesić savsm bi sigurno rado održao svoje predizborno obećanje, i to iz vlastitih interesa održavanja utjecaja i moći. Naime, dođe li HDZ-a na vlast, ne samo predsjednik Mesić, već i cijeli lanac ljudi vezanih uz njegov ured, preko kojeg znatno utječu na upravljanje državom, oko čega se uvijek vrti i znatan novac, postaju, zapravo, otpisani. Sanader s njima više ne mora raditi kompromise u vezi imenovanja novoga kadra u državnoj upravi, u javnim poduzećima, dovoljno je da zadrži postojeće stanje i pusti ih da padnu sami s okončanjem predsjedničkog mandata. No Ivo Sanader savsm sigurno ne bi šutke prešao preko takve interpretacije izbornih rezultata šefa države. Uz to, to više nije onaj Sanader iz 2003., koji na međunarodnom planu mora dokazivati svoju prozapadnu orijentaciju. Naprotiv, u slučaju takvog raspleta može računati na zapadnu potporu. No ključna osoba ipak bi bio Zoran Milanović. On je javno izrekao svoje stajalište o glasačima iz iseljeništva, potvrdio ga je izostavljanjem SDP-ovih kandidata na izborima u 11. izbornoj jedinici. No bi li prihvatio mandat za sastavljanje Vlade koji, doduše, nije suprotn (prilagođenom) hrvatskom Ustavu, ali je suprotn temeljnom duhu višestrančkoga parlamentarizma? Ne vjerujem u takav rasplet. To ipak nije predizborna igra spotom na spot – Jadrankom Puž na Niku Kovača. I upravo je zato dobro unaprijed znati s kakvim se zanimljivim iskušenjima razvoja parlamentarne demokracije možemo suočiti nakon dosad najdosadnije i najispričnije izborne kampanje.