Home / Tvrtke i tržišta / Todorić vodi hrvatske proizvođače

Todorić vodi hrvatske proizvođače

Turska je sposobna apsorbirati mnogo hrvatskih proizvoda, ali samo onih koji se uspiju dokazati i nametnuti kvalitetom i cijenom. S druge strane, proboj na tursko tržište povećao bi udjel proizvoda iz te države u Konzumovim trgovinama.

Gračka Vivartia, francuski Carrefour, švedska ICA, ruska Alfa grupa, turski Kiler i Ülker, tvrtke su koje se uz hrvatski Agrokor spominju kao potencijalni kupci najvećega turskog trgovca. Turska je tržišna vrijednost veća od tri milijarde dolara. Koja je od tih kompanija uz Agrokor prošla u drugi krug natjecanja za najvećega turskog trgovca, zasad se samo nagada, a ovisno o tome iz koje zemlje dolazi novinska vijest, razlikuje se i tvrtka kojoj se u tom natjecanju daje prednost. Tako je La Tribune Carrefour već proglasio apsolutnim favoritom, kao i mnogi drugi svjetski mediji, iako u toj kompaniji nisu željeli potvrditi jesu li uopće predali ponudu za Migros, a prema tvrdnjama Financial Timesa u prvom krugu izbačene su tvrtke koje imaju ekstremna vjerska stajališta, odnosno Ülker i Kiler.

Unatoč tomu što su najvećoj hrvatskoj kompaniji rivali u toj akviziciji neki od najvećih svjetskih trgovaca (Carrefour je drugi trgovac na svijetu s prihodima od oko 78 milijardi eura, odnosno pet hrvatskih državnih proračuna), nije nužno da će najveći dati i najbolju ponudu. Uostalom, prema nekim izvorima iz Hrvatske, u drugi krug nije prošao britanski Tesco, koji na ljestvici najvećih retailera zauzima visoko treće mjesto. U prilog Agrokoru moglo bi ići i to da je suvlasnik hrvatske tvrtke investicijska banka EBRD prije tri godine kreditirala Migrosovo širenje na makedonsko tržište. Druga je poveznica između Migrosa i Agrokora talijanski Unicredit – ta je banka savjetnica Ivica Todorića u tom preuzimanju, a u isto vrijeme je s tvrtkom koja prodaje 51 posto udjela u Migrosu, korporacijom Koč, koja je, inače, najveća privatna kompanija u Turskoj, jedna od vlasnica turske banke YKB.

Prema mišljenju konzultanta Boris Teškog, u tom će natjecanju Agrokor do kraja ostati ozbiljan taktmac. – Bitka će sigurno biti žestoka, no vjerujem da će Agrokor ići na vrlo konkurentnu evaluaciju jer kupnja turskog lanca nije strateški iskorak samo za Agrokorovu maloprodaju nego i za sve proizvodne tvrtke u grupaciji – objasnio je Teški. Navedeni Agrokorov potez, iako je prema nekim izvorima iznenadan, sasvim je razumljiv, i korist i sinergija koje bi najveća hrvatska privatna tvrtka iz toga mogla izvući više su nego jasne. Dio analitičara, doduše, postavlja pitanje njegove prezaduženosti, kao i ne baš sjajan odnos prometa i dobiti turskog lanca, ali s druge strane dio stručnjaka misli da će Migrosova bilanca na kraju 2007. biti znatno drukčija s obzirom na to da je u rujnu ove godine prodao trgovacki lanac Rumenka u Rusiji, koji je konstantno gubio tržišni udjel. Isto tako, podatak da je Migros s oko devet posto tržišta lider u turskoj maloprodaji, kao i onaj da veliki trgovački lanci u toj zemlji drže tek oko 38 posto tržišta, a ostatak se odnosi na male neorganizirane trgovine, pokazuje da taj lanac još ima veliki potencijal za rast.

Uz Migros kao lidera, najznačajniji trgovački lanac u turskoj maloprodaji je Carrefour, koji je na to tržište ušao u suradnji s jednom od najvećih domaćih tvrtki Sabanci Group prije 10 godina. Unatoč tome što je već dugi niz godina prisutan u Turskoj, što na godinu ulaže oko 100 milijuna američkih dolara u nove trgovine te što je 2005. godine akvirao lanac Gima, francuski lanac uspio je osvojiti tek 5,6 posto tržišta. Treće mjesto zauzima hard-diskonter Bim s nešto manje od četiri posto tržišta. Slijedi ga Metro Grupa, koja je Turskoj prisutna od 1990. godine s manje od tri posto tržišta, te Tesco, koji unatoč akviziciji Kipe još nije uspio osvojiti ni dva posto tržišta.

Pitanje je, naravno, hoće li cijena koju će Agrokor eventualno platiti za Migros biti opravdana ili će Todorić preplatiti akviziciju, čime bi prerastanje u globalnog igrača mogla biti i Pirova pobjeda. S druge strane, neovisno o tome hoće li Agrokor uspjeti ostvariti svoj naum, i sama namjera da osvoji tursko tržište i prolazak u drugi krug natjecanja veoma su važni za tu kompaniju, ali i za cjelokupno hrvatsko gospodarstvo.

Unatoč tomu što bi se prodaja Migrosa trebala okončati tek u ožujku sljedeće godine i što trenutačno nitko ne može predvidjeti tko će iz utrke izći kao pobjednik, dio hrvatske javnosti već je počeo slaviti Agrokorovu pobjedu, a pozitivnom ishodu nadaju se i hrvatske prehrambene kompanije. Agrokorov iskorak za neke od njih također bi mogao biti prilika za izlazak na novo tržište.

Da je Agrokorova potencijalna akvizicija Migrosa iznimno važna za ukupno hrvatsko gospodarstvo, slaže se i predsjednik uprave Atlantica Emil Tedeschi. – Mogućnost plasmana domaćih proizvoda na tržištu od 71 milijun ljudi koje raste stopom od šest do osam posto na godinu zasigurno može pozitivno utjecati na mnogo gospodarskih subjekata u Hrvatskoj, a sasvim sigurno i na rast domaćeg BDP-a. Treba imati na umu i europsku perspektivu Turske, koja, iako dugoročna, snažno pozitivno utječe na tamošnje gospodarstvo. Kad je riječ o utjecaju koji bi takva akvizicija mogla imati na našu moguću prodaju u Turskoj, zasad je rano govoriti, jer proizvod se ne može prodavati samo na temelju toga što će ga netko staviti u distribucijski lanac. Međutim, sasvim je sigurno da vrijednost i kvaliteta hrvatskih proizvoda mogu doći do većeg izražaja ako turski Migros bude u vlasništvu hrvatske kompanije – rekao je Tedeschi.

S njegovom konstatacijom slaže se i Marin Pucar, direktor Podravkine prodaje za Hrvatsku, jedne od rijetkih hrvatskih kompanija koje su već na turskom tržištu. – Agrokorova pobjeda zasigurno bi bila odskočna daska za ulazak na tursko tržište za nekoliko hrvatskih tvrtki. No ulazak na polici trgovačkog lanca nije dovoljan za uspjeh iako na tržištu od 70 milijuna stanovnika i mali tržišni udjeli mogu donijeti znatan volumen. Da bi hrvatske tvrtke uspjele na tom tržištu, moraju imati jake brendove i uložiti znatan novac u marketing – istaknuo je Pucar.

Isto tako, pitanje je koliko će Agrokor naplaćivati ulaz na turske police, a velik je problem i efikasnosti hrvatskih prehrambenih kompanija, koje i na domaćem tržištu teško mogu konkurirati niskim turskim cijenama. Osim toga, Turska ima izvrsno razvijenu prehrambenu industriju koja proizvodi više hrane nego što su domaće potrebe i u kojoj je zaposleno više od 100 tisuća ljudi. Snagu tog sektora u Turskoj možda najbolje oslikava podatak da je njihova najveća prehrambena kompanija Ülker 2006. imala prihod od oko tri milijarde američkih dolara, a od toga se otprilike 250 milijuna odnosi na izvoz.

Kao što je naveo Boris Teški, cijene prehrambenih proizvoda na turskom tržištu znatno su niže od hrvatskih, i vjerojatno će mnogim domaćim kompanijama biti teško konkurirati. – Vjerujem da će veći iskorak u Turskoj, pod uvjetom da Agrokor kupi Migros, moći napraviti Podravku, koja je već ondje, kao i u Rusiji, te Dukat zahvaljujući Lactalisu. Kvalitetan i konkurentan proizvod naći će mjesto u svakom trgovačkom lancu, ali ako to nije, ni lakši ulaz u trgovački lanac neće mu pomoći. A u konačnici nijedan trgovac na polici neće držati proizvod koji se dobro ne prodaje. Brojne slovenske kompanije pokušavale su se na sličan način, odnosno preko Mercatorovih polica, probiti na nova tržišta, ali su u tome uspjeli samo one koje su imale dobre brendove i koje su ulagale. Sigurno je da će Agrokorova moguća akvizicija potaknuti neke hrvatske tvrtke da se upuste u istraživanje turskog tržišta, no za postizanje većih rezultata nužno će morati tražiti partnere u lokalnim tvrtkama i ulaziti u neke oblike strateških partnerstva – zaključio je Teški.

U uspjeh hrvatskih prehrambenih kompanija na istočnom tržištu ne sumnja Đuro Popijač, glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca, koji vjeruje da je Turska sposobna apsorbirati mnogo naših proizvoda. – Mi imamo pogrešan dojam da je u Turskoj sve jeftino. To je velika i bogata zemlja koja ostvaruje visoke stope rasta i čija se platežna moć snažno povećala posljednjih godina. Dovoljan je pokazatelj podatak da na Forbesovoj listi ima 25 milijardera. Uvjerem sam da bi mnogi hrvatski proizvodi ondje mogli naći svoje kupce – rekao je Popijač.

No moguće je i obrnut smjer robnonovčanih odnosa, odnosno dolazak turskih prehrambenih proizvoda u Hrvatsku u većim količinama. Točnije, na Konzumove police. Takvo što vrlo je izvjesno s obzirom na to da se ulaskom Konzuma na tržišta Srbije i Bosne i Hercegovine na policama najvećega domaćeg maloprodajnog lanca povećao broj proizvoda iz tih dviju zemalja, pa je logično da će Todorić i ovaj put provoditi sličnu politiku. Doduše, tursko je tržište sa 70-ak milijuna stanovnika zanimljivije hrvatskim tvrtkama negoli turskim kompanijama malo hrvatsko tržište, pa bi se sukladno tomu bilanca izvoza i uvoza trebala poboljšati u korist Hrvatske. U svakom slučaju, robna razmjena između Turske i Hrvatske, uspije li Agrokorov ‘Blitzkrieg’, znatnije će se intenzivirati, a pitanje je samo hoće li hrvatske tvrtke uspjeti iskoristiti šansu na novom tržištu.