Intervju

GM svojom sveobuhvatnom tehnologijom ozbiljno povećava operativni doseg i podrucje koje pokrivaju pojedini senzori, što je učinkovitiji i jeftiniji način da se pruže detaljni podaci i procjena konkretnih prometnih situacija. Osim toga, tehnologija V2V je cjenovno pristupačna implementacija sustava za pomoć u vožnji u nizu najrazličitijih tipova vozila. Danas je ostvarena računalna komunikacija između automobila ali i između automobila i vozača tijekom vožnje. De facto, upravljač te papučica kočnice i gasa više nisu neposredno povezani s mehaničkim komponentama, nego vozač daje input, on odlazi u računalo, a računalo šalje input motoru, diskovima ili kotačima. Sviđalo se to hard-core ljubiteljima automobila ili ne, oni više ne kontroliraju svoje vozilo, nego to umjesto njih čine elektronski softver i hardver.

Prema posljednjim istraživanjima provedenim u Velikoj Britaniji, samo vrijednost softvera u modernom automobilu srednje klase (npr. Honda Accord ili Opel Vectra), u prosjeku iznosi 1.500 eura. Osim onoga što ne vidite i ne možete kontrolirati, informatizacija polako pretvara automobil u prava mala multimedijska čuda sposobna komunicirati jedna s drugima te ponuditi mogućnost spajanja svog iPod-a (ili bilo kojeg drugog MP3 playera), PDA, pa čak i osobnog računala. Gledanje DVD-a i televizije postalo je normalna i obična stvar, DVD playeri sa zaslonima smještenima u krovu ili na stražnjoj strani prednjih naslona za glavu već se nekoliko godina mogu naručiti i u kompaktnim monovolumenima.

Samo nekoliko dana nakon što je Apple konačno predstavio svoj dugoočekivani iPhone, BMW je objavio da su njegovi modeli serije 3, 5, 6, 7 i SUV-u X5 kompatibilni s iPhoneom. Audi je zaključio samo nekoliko dana za BMW-om, no i on u SAD-u nudi kompatibilnost s iPhoneom. Inače, BMW je bio prvi proizvođač koji je ponudio mogućnost spajanja iPod-a s vozilom.

Ian Callum, dizajner koji će izvući Jaguar iz krize limuzinom visoke srednje klase, Jaguarom XF, nadahnuće za instrumentnu ploču našao je u smartphoneovima. Za dizajn središnje konzole, vrlo jednostavan i pregledan, uzor je tražio u Appleovim proizvodima, koji su mahom privlačni i krajnje minimalistički. Čak je i mjenjač skriven u samoj središnjoj konzoli te se putem elektromotora izvlači kad vozač poželi promijeniti brzinu. Tu je i Verve, Fordov koncept koji vjerno najavljuje buduću Fiestu.

Dio njegove središnje konzole silno nalikuje tipkovnici mobitela. Osim informatizacije, tehnologije budućnosti zastupljene su i u pogonima. Odnosno, svatko razvija nešto svoje, od hibrida, naprednih sustava aerodinamike, sustava koji regeneriraju energiju i štede gorivo dok automobil koči, sve do automobila na struju, kao što je Chevrolet Volt, koji bi u serijsku proizvodnju trebao ući 2010. godine. Automobil se definitivno mijenja, no u kojem će obliku završiti, koje će gorivo koristiti i kako će izgledati zasad još nitko ne zna.

Naša je regija premala da bi mogla računati na niše u kojima opstaju samo najjači. Zato se treba orijentirati na seks scenarij, odnosno imati usluge i proizvode koji djeluju na ljudske emocije te se stoga mogu pretvoriti u globalne nišne igrače.

Može li se model korporativnog upravljanja jedne zemlje preslikati na drugu? Nikako, i upravo je u tome veliki problem. U Sloveniji smo pogriješili implementirajući zakonodavstvo u području korporativnog prava. Konzultanti su bili Nijemci pa smo preispitali njemačko zakonodavstvo. Kada smo implementirali zakonodavstvo za tržište vrijednosnih papira, savjetnici su nam bili Englezi pa imamo zakonodavstvo iz anglosaksonskog sustava. Dva sustava nisu kompatibilna. Vlasnička struktura u Njemačkoj te uloga burzi i banaka strateški su drugačije nego u Velikoj Britaniji. Veliki je problem tranzicijalnih zemalja u tome što je proces razvoja kapitalizma na Zapadu trajao od 400 do 500 godina, a mi ga moramo drastično skratiti.

Vrlo dobro pitanje na koje nema dobrog ili lošeg odgovora. Sve su vlade premalo pozornosti posvećivale edukaciji ljudi. U Sloveniji su svi državljani postali dioničari i prije nego što su shvatili što to znači, prodali su svoje dionice. Upravo zato što mnogi nisu posjedovali potrebno znanje, malom je broju ljudi koji su to znanje posjedovali, uza zakonodavstvo prepuno rupa i regulatora poput policije i tužiteljstva koji ne funkcioniraju, bila omogućena brza koncentracija vlasništva. U Hrvatskoj ste jako brzo dobili takozvane tajkune, u Sloveniji ih tek dobivamo.

Uvjeram sam da možemo. Ali zajedno možemo učiti iz iskustava ostalih. Primjerice, Henryja Forda povijest pamti po tri ekonomsko genijalnosti: proizveo je automobil dostupan običnom čovjeku, povećao efikasnost proizvodnje, a ljudi u njegovim kompanijama zarađivali su dvaput više nego igdje drugdje. Rijetko tko zna da je Ford bio jedan od najomraženijih ljudi u svoje doba. Veliki idol bio mu je Mussolini, od Hitlera je dobio odlikovanje uoči Drugoga svjetskog rata i bio je anisemit. Povijest u pozitivnom svjetlu pamti one koji su povećavali ekonomsku vrijednost korporacija, pa i onda kad su kao ljudi imali vrlo negativne osobine.

Paralela je na dlanu. Za deset do 15 godina govorit ćemo jedino o ljudima koji su svoje tvrtke, stečene legalno, ali na legitimno upitan način, uspjeli internacionalizirati i od njih stvoriti dodanu vrijednost i korist za zajednicu.

Upravo to što ste pitali naš je zadatak. Posao nam je objasniti vlasnicima da ono što ih je dovelo na vrh i priskrbilo im iznimnu moć i bogatstvo nije to što će ih na vrhu i održati. Poslije faze privatizacije slijedi faza koncentracije, a zatim konsolidacija pa internacionalizacija. U sportu smo u regiji, primjerice, jako pametni. Znamo da, želimo li ući u ligu prvaka u bilo kojem sportu, tim moramo složiti od najboljih ljudi i nitko ne pita odakle ih dovodimo. Pogledate li korporativni svijet Hrvatske i Slovenije, teško ćete naći Slovence u Hrvatskoj i Hrvate u Sloveniji na istaknutim pozicijama, što je katastrofalna posljedica pogrešnog načina razmišljanja.

Iskreno, nisu najbolji. Oprostite na sarazmu, ali muškarci često pokušavaju uvjeriti, osobito žene, da veličina nije važna. Ali istina je obrnuta, a tako je i u ekonomiji. Zbog toga će ekonomska budućnost biti dosta drugačija od onoga što vidimo danas. Opseg BDP-a Nizozemske i Rusije danas je isti, ali ruski potencijali za rast mnogo su veći od nizozemskih. U budućnosti će ruska ekonomsko snaga biti mnogo veća, a da i ne govorimo o onoj Indije i Kine. Problem internacionalizacije regije je u tome što će globalna ekonomija u budućnosti imati od tri do pet glavnih igrača u svakoj branši, a vrlo je mala vjerojatnost da u pet velikih u nekoj branši uđe netko iz regije.

U globalnim nišama, u kojima se može naći segment tržišta u kojemu nisi najveći, ali si zbog stupnja dodane vrijednosti najuspješniji. Prema Darwinovoj teoriji evolucije preživljavaju samo najsnažniji, i to svi znamo. No manje je poznato da je Darwin sedam godina nakon glavnoga djela napisao još jednu knjigu u kojoj je rekao da ne mora nužno preživjeti jedino najsnažniji, već preživjeti može i najatraktivniji. Dva su scenarija: ili si fit ili si seks. Posao je regije da koncentrira vlasništvo i da se zatim otisne u internacionalizaciju. To je zadatak trgovine i proizvodnje. Regija se treba orijentirati na seks scenarij, odnosno imati usluge i proizvode koji djeluju na ljudske emocije te se stoga mogu pretvoriti u globalne nišne igrače.

Mogli bismo biti jaki u financijama. Socius mnogo radi s velikim fondovima i svi nam kažu da im za tu regiju treba točno onoliko analitičara koliko ih treba za Kinu, Indiju i Brazil, ali opseg poslova toliko je manji da im se to ne isplati. Oni čekaju nekoga tko će konsolidirati regiju. Tu su dosta snažni Austrijanci, Nijemci i Talijani, malo i Slovenci, a sada polako i Hrvati. Tu imamo šansu, koju netko mora iskoristiti.

Prije deset smo godina, kao pioniri na području Srednje i Istočne Europe, počeli raditi na korporativnom upravljanju. Radimo sa Svjetskom bankom, ICGN-om i OECD-om te imamo tvrtke u Švicarskoj, Srbiji, Sloveniji i podružnice u Beču, Parizu i Pragu, a radimo i na području Kine i cijele Ju-goistične i Srednje Europe, kao i na njezinu zapadu.

Tko je taj netko? Onaj tko će nadići ovakve glupih političkih pitanja i tko će ponuditi usluge koje će ljudi razumjeti.

Vjerujete li da bi na području bivše Jugoslavije moglo opstati sedam-osam burzi i da sve prežive? Odgovor je niječan. Tko je ponudio rješenje? Nitko. Nitko se nije odvažio osnovati jednu jaku regionalnu burzu koja bi bila povezana s jednom jačom burzom i koja bi u današnje vrijeme, kad se sve transakcije obavljaju računalno, snažno poticala poduzetnike da krenu u inicijalnu javnu ponudu.

I ne samo njih. I Budimpeštansku, onu u Pragu i druge. To je ekonomska činjenica. Pogledajte koji su najjači fondovi i kamo će ulagati. Govorimo li o Hrvatskoj, ne smijemo zaboraviti potencijal za vrhunski turizam. Već sam godinama nautičar, obišao sam cijeli svijet, možda sam subjektivan, ali to što Hrvatska ima, toga nema nigdje na svijetu. No kvaliteta usluga još je katastrofalna u nekim područjima i krajnje je vrijeme da shvatite kako samo ono što priroda pruža nije dovoljno i da uslugom treba ciljati najzahtjevnije goste.

Korporativno je upravljanje kućni odgoj, podrazumijeva način na koji tvrtke razmišljaju i kako upotrebljavaju ono što je pokojni Drucker nazvao ‘radnicima znanja’. Danas smo svi uvjereni da će tvrtke ići u smjeru u kojem će ‘radnici znanja’, oni koji posjeduju najvažnije znanje za uspjeh poduzeća, biti jednako važni, ako ne i važniji, od dioničara u tvrtkama.

Zato što danas u svijetu imate novca koliko želite, ali nemate prilika za ulaganje i najveći je problem naći ljude koji u svom okruženju mogu biti uspješni jer imaju ideje i inovativnost da to postignu, ljude koji znaju upravljati drugim ljudima i motivirati ih.

‘Neovisno’ kod nas, barem u Sloveniji i Srbiji, ne znam kako je točno u Hrvatskoj, ljudi više-manje shvaćaju kao nešto što je neovisno o politici. ‘Neovisno’ zapravo podrazumijeva neovisnost o sukobu interesa. Zapad je otišao korak dalje pa se danas govori o neovisnosti u mišljenju. Ustanovljeno je, naime, da su ljudi, kad su u nadzornim odborima formalno neovisni, zapravo enusi, sasvim u redu, ali ne ispunjavaju svoju osnovnu svrhu. Sukob interesa sam po sebi nije nezakonit ako je transparentan. Važno je znati da je čovjek u sukobu interesa, ali njegovo znanje treba biti toliko važno da može pomoći tvrtki. On može biti osoba neovisna u mišljenju. Neki ljudi razmišljaju na neovisan način bilo da su u nekoj političkoj stranci ili rade u nekoj kompaniji. Kod nas se ‘neovisnost’ svodi na formalne kriterije ispunjavanja uvjeta, a to što je netko nekome kum, prijatelj ili s njim redovito igra golf, postaje nevažno, a ipak je vrlo važno za neovisnost.

Uvijek upotrebljavam dva jednostavna parametra. Najprije pitam odjel za ljudske potencijale da li najbolji mladi kadar posljednjih godina u tu tvrtku u četima dolazi ili odlazi. To je jedan od najboljih pokazatelja atraktivnosti tvrtke, a ne nalazi se u njezinoj bilanci. Inwestitori i banke drugi su pokazatelji. Obično svi nude novac onima kojima ne treba, a oni koji ga trebaju, nikako do njega ne mogu doći. Ako banke nude novac, tvrtka je dobra. Treći je kriterij razgovor s ljudima u cijeloj hijerarhiji, od ulaza preko proizvodnje do generalnog direktora. Na osnovi takvih jednostavnih pitanja shvatit ćete je li tvrtka uređena ili nije.

Pitate ljuđe znaju li koji su ciljevi tvrtke, znaju li kamo tvrtka ide i kakvi su odnosi u njoj, je li atmosfera za komunikaciju otvorena, jesu li ljudi iz top-menadžmenta dosta prisutni među zaposlenicima i jesu li svjesni međusobnih odnosa, odnosno kakva je kultura tvrtke. Upotrebljava se i mnogo sofisticiranih alata, ali prvi je dojam važan. Pravi kriterij je i struktura nadzornog odbora. Iščitavajući zaključke rasprava nadzornog tijela, vidjet ćete je li se razgovaralo o važnim stvarima ili samo o onome o čemu se formalno mora razgovarati i odmah vam je jasno jesu li ti ljudi dodana vrijednost tvrtke ili su ‘članovi društva za međusobno divljenje’, kako u SAD-u zovu nefunkcionalne odbore.

Mi se učimo kapitalizmu iz knjiga koje razmatraju takvo društveno uređenje 30-ih, 40-ih godina prošlog stoljeća. Kapitalizam je danas sasvim drugačiji nego što je bio čak i prije deset, 15 godina. To primjećujemo svaki put kad se sastanemo na Harvardu. Meni ono što zapadni profesori i stručnjaci govore zvuči jako socijalistički, a oni su se tek sada s time upoznali u smislu samoodgovornosti i samoinicijativnosti ljudi i shvaćanja da su pojedinci koji posjeduju najvažnije znanje iznimno dobro plaćeni, čak i više od generalnih direktora. Ono što se u kapitalizmu veoma razlikuje od onoga u čemu smo mi živjeli jest vjerovanje da smo svi jednaki. Svi, naime, nismo jednaki.

Na Zapadu je sada najveći izazov svrha korporacije. Poslije Drugoga svjetskog rata svrha je bila otvaranje radnih mjesta, a zatim postizanje vrijednosti za dioničare, a nakon Enrona to je održava vrijednost korporacije. Danas Zapad kreće iz nove pozicije odbora direktora korporacije. To je nekada bila čast bez naloga, a danas 90 posto ljudi ne želi biti nadzornicima jer to zahtijeva dosta snage, znanja i vremena, a ne plaća se tako dobro. Neovisnost u mišljenju je sljedeći izazov, a na kraju imamo kapitalizam bez kapitalista. Danas je najveće financijsko udruženje International Corporate Governance Network (ICGN). Jedini sam član njegova Odbora iz naše regije. Članovi ICGM-a su najveći svjetski fondovi, pa ICGM ima 13 tisuća milijardi (triljuna) dolara uloženog novca. Kada pak pitate koliko prosječni ulagač ima novca u tim fondovima, riječ je o svega 20 tisuća eura. To nisu tajkuni, oligarsi ili bogataške obitelji, već prosječni ljudi, njihova zarada i novac za mirovinu. To je kapitalizam bez kapitalista jer kapitalisti su obični ljudi širom svijeta koji se zastupaju fond-menadžeri stječući, kao ‘radnici znanja’, veliku moć i snažnu poziciju. Najsnažniji pokretač korporativnog upravljanja u svijetu su mediji.