Doigravanje

Gurnost se temelji na tome da se gorivo puni i prenosi u tekućem stanju i da se tek u isparivaču pretvori u plinovito stanje.

Treba naglasiti da postoji i druga vrsta plina – CNG (engl. compressed natural gas), visokokomprimirani zemni plin, koji se uglavnom sastoji od metana. Toga čistog energenta još ima u izobilju, a preostat će ga i kad nestane nafta, stoga se većina proizvođača priprema za njegovu upotrebu u serijskim do-rađenim modelima. Samo bi neiskorišteni zemni plin, koji se na crpilištima naftne spaljuje ili ispušta u atmosferu, bio dovoljan za pogon svih automobila u Europi.

Naime, da bi se spreminjenergetski ekvivalent 10 litara benzina, potrebno je stlačiti 50 litara zemnog plina na 200 do 250 bara. Uz to se pri punjenju zemnog plina u spremnike pod tlakom troši kilovat sat energije po kilogramu napunjenog plina. Problem je i u kapacitetu spremnika. U klasičan se automobil može smjestiti spremnik do korisnog obujma od 80-ak litara, što omogućuje doseg od 200 do 250 kilometara. Zbog toga se u razvijenim zemljama EU takva opcija sve više zagovara za gradski prijevoz. No za osobne automobile takva je oprema iznimno skupa, posebice zbog spremnika za plin, koji konstrukcijski treba biti prilagođen ekstremno visokom tlaku. U Hrvatskoj nema subvencija ni ekoloških bonusa kao, primjerice u Njemačkoj i Italiji, a zasad postoji samo jedna punionica – na Radničkoj cesti u Zagrebu, a u vlasništvu je Gradske plinare. Zbog toga je to za naše vozače ipak daleka budućnost.

Upotreba autoplina rasprostranjena je u europskim zemljama, među kojima prednjači Italija – ondje ima 2.800 crpki za punjenje plina, ali i 1,6 milijuna vozila. Nizozemska ima jednak broj punionica i 370.000 vozila na plin. Zanimljiv je i primjer Poljske, s 1,5 milijuna vozila na plin i 5.200 punionica, a slično je i u Turskoj.

Za sljedeće je razdoblje najprikladniji ukapljeni naftni plin (propan-butan), a i tu postoje dvije važne izvedbe. Klasična je, s neizravnim ubrizgavanjem (u usisnu cijev), jeftinija, ali takva oprema ne može osigurati posve pravilno doziranje plina i ne mogu se izbjeći opasne naknadne detonacije. Zbog toga se takva oprema ne smije ugraditi u automobile s usisnom granom od plastike jer bi se rasprsnula. No takva je izvedba štetna i za ostale motore jer povratne detonacije mogu oštetiti usisne ventile i unutrašnjost cilindra.

Zbog toga je preporučljivo ugraditi opremu s izravnim ubrizgavanjem, što treba platiti od 11.000 do 14.000 kuna. No takva oprema omogućava kvalitetnije izgaranje i bolje parametre. Na našem tržištu dostupna je oprema svih najvažnijih proizvođača: BRC-a, Landi Renza, Lovata, OMVL-a, Prinsa…