Oprah Winfrey ne taji da bi u Bijeloj kući nakon sljedećih izbora najradije vidjela tamnoputog Baracka Obamu. Ne samo što to ne taji već mu je za kampanju javno dala svoj novac, što je manje važno. I svoje ime, što mu je mnogo dragocjenije. Ni Barbra Streisand nije se štedjela u predizbornoj potpori Billu Clintonu, koja je nakon pobjede završila glasovitim zagrljajem dive i predsjednika. Potpora je bila toliko zdušna da je, navodno, Hilary silno željela da ga Barbra ne podupire u tolikoj mjeri. A dala mu je, dakako, i novčanu donaciju, što je manje važno. Kad Goran Ivanišević svojim imenom i rezultatima stane iza Ive Sanadera kao svoga premijerskoga kandidata, to je jednako legitiman postupak. Bilo bi lijepo da se uz to odmah zna je li mu dao i novčanu potporu za kampanju i kolika je ona, da i tako pokaže kako je njegova potpora istinska i da se ne bi moglo prigovoriti kako iznajmljuje svoj lik u kampanji očekujući poslije neku protuuslugu od premijera. Iako je, ne zavaravajmo se, neka interesna trgovina u pravilu sa stavnio dio takvih aranžmana između političara i zvijezda koje ih podupiru. Isto vrijedi i za Niku Kovača. Prigovori predsjednika Mesića prema kojima bi ‘bilo najbolje da sport ostavimo sportašima’, ipak su dio nekog prošlog vremena, kad se s jednoga mjesta određivalo što tko treba misliti i govoriti. A dok tako postupaju – sva im je sloboda zajamčena. Čak mogu i glasovati – za jednu stranku, dakako.
Jednako tako bilo bi sasvim legitimno da Zdravko Mamić i Mirko Barišić svojim imenom i likom, svojim novcem u izbornoj kampanji stane uz Ivu Sanadera, da se stave na plakat ili sudjeluju u spotu potpore. Ne bi bilo ničeg spornog u tome da u slučaju pobjede Zdravko Mamić izvede svoj aerodromski ples za premijera i bacu mu se u zagrljaj, kao što je to svojedobno učinila Barbra Billu Clintonu. Pitanje je samo bi li planeri Sanaderove izborne kampanje procijenili da mu Mamićev i Barišićev lik i djelo pomažu u osvajanju glasova. Ili bi procijenili da isticanje njihovih likova u kampanji ne donosi ništa, ili je čak kontraproduktivno. Ali kad Zdravko Mamić i Mirko Barišić u službu HDZ-ove i Sanaderove izborne kampanje na HDZ-ov plakat stave Dinamo, koji je simbol, i to simbol koji podrazumijeva igrače kluba, a ne dvojicu mešetara, to onda doista jest izvan uzusa izbornih kampanja. Prije svega to upućuje na već nepristojni nedostatak mjere i dobrog ukusa.
