Najbrojniji hrvatski odred za čistoću

U tvrtki Nil zaposleno je 200 ljudi, od čega ih samo 12 sjedi u Upravi, a svi ostali zaposleni su na terenu. Za hrvatske prilike pomalo neobičan omjer u korist radnika predstavlja tvrtku specijaliziranu za pružanje usluga čišćenja i održavanja poslovnih prostora. Godine 1988. osnovao ju je Mirko Subašić. Ideju je dobio za posjeta Njemačkoj, gdje je uočio da postoje specijalizirane tvrtke koje se bave jedino poslovima vezanim uz čišćenje.

• U Njemačkoj su tada postojale tvrtke koje su od čišćenja napravile brend – objašnjava Mirko Subašić.

Prije osnutka vlastita biznisa Subašić je radio u banci, za koju je jedna tvrtka obavljala poslove čišćenja, ali bavila se i drugim djelatnostima, dakle čišćenje joj nije bilo osnovni posao. Tu je Subašić vidio svoju priliku. Napustio je siguran posao i još za vrijeme komunizma odlučio postati poduzetnik. Sve je karte usmjerio na razvijanje jedne vrste posla.

• Treba se usmjeriti na jedan brend, ne treba svaštari, a naš brend je čišćenje – kaže Subašić.

Od kasnih osamdesetih do danas Nil je izrastao u respektabilnu tvrtku u kojoj su zaposleni različiti profili ljudi, od običnih spremalica do radnika koji upravljaju strojevima za čišćenje. Tvrtka se bavi svim poslovima vezanim uz čišćenje, od čišćenja običnom metlom do čišćenja kamena i fasade, a pruža i uslugu pjeskarenja fasade. Osim što Nil obavlja poslove čišćenja, u tvrtkama za koje radi zadužen je i za nabavu higijenskih potrepština, od sapuna do papirnatih ručnika.

Od ideje dobivene na temelju njemačkog iskustva Subašićeva je dogurala do toga da Nilovi radnici održavaju prostore u različitim ministarstvima, bankama i uredima Porezne uprave, a upravo je državna uprava prepoznala prednosti eksternalizacije kad je riječ o uslugama čišćenja. Nijedna spremišćica ili domar nisu više zaposlenici državne uprave, nego tvrtki specijaliziranih za čišćenje i održavanje.

Sjedište tvrtke je u Zagrebu, ali imaju ispostavu i u Splitu, a svoje usluge pružaju na području cijele Hrvatske. Njezini djelatnici obavljaju usluge čišćenja u gotovo svakom većem gradu; cijene su svugdje iste. Ako je neko mjesto udaljenije, kao što je slučaj s Dubrovnikom, nisu ništa više nego u Zagrebu.

Kad Nil u nekoj tvrtki dobije poslove čišćenja, preuzima i čistačice zaposlene u toj tvrtki, tako da nitko ne ostaje bez posla. One potpišu ugovor s tvrtkom koji traje koliko i ugovor o obavljanju usluge čišćenja za tu tvrtku. Tako je čistačicama zajamčena i plaća koju su imale u matičnoj tvrtki.

• Menadžeri ne gledaju s podsmijehom na posao koji mi obavljamo, ali još ne percipiraju koliko mogu uštedjeti izdvojeno poslove čišćenja i održavanja iz svog poslovanja. Obično računaju da im troškove čine samo osobni dohoci čistačica, a zaboravljaju kolika im logistika uz njih treba. Ne računaju koliko stoji oprema, sredstva za čišćenje, ali i administrativni poslovi vezani – objašnjava Subašić.

Nil trenutačno surađuje s 20-ak tvrtki u kojima njegovi zaposlenici obavljaju poslove svakodnevnog čišćenja, a osim toga za stotinjak tvrtki obavljaju i interventno čišćenje. Za te tvrtke rade specifične poslove poput pranja prozora i staklenih površina, zatim skidanja, pranja, glaćanja i postavljanja zavjesa, dubinskoj strojnom pranja sagova ili čišćenja i impregnacije kamena sa zaštitom.

Glavni poslovi tvrtke vezani su uz održavanje uredskih prostora, a to su, ističe Subašić, u svijetu čišćenja poslovi najviše razine. Uz čišćenje ureda manji dio aktivnosti tvrtke usmjeren je i na održavanje proizvodnih hala i pogona, a surađuje i s građevinskim tvrtkama za koje čisti nove stanove namijenjene prodaji. U gotovo dvadeset godina Nilova postojanja bilo je uspona i padova, obavljalo se različite poslove, od kojih i čišćenje hotelskih kompleksa, ali kao krunu karijere Subašić ističe specifičan posao – čišćenje prostorija u kojima je za posjete Hrvatskoj spavao papa Ivan Pavao II.

Uz a sve poslovne uspjehe ipak se pojavljuju i problemi, vezani uz najvažniji dio poslovanja – dobivanje novih i zadržavanje starih poslova. I za jedno i za drugo najvažniji su javni natječaji.

• Poslove dobivamo preko javnih natječaja, a na njih se javljaju i oni koji nemaju uvjete za poslovanje, ali nude dampinske cijene, a zbog odredbi Zakona o javnoj nabavi posao se daje tvrtki koja je ponudila najnižu cijenu. Natječaj bi trebao dobiti netko tko kvalitetno obavlja posao. Rješenje bi bilo da tvrtke produljuju ugovore o pružanju usluga na dulje vrijeme i nadgledaju koliki su prihodi tvrtki koje za njih obavljaju poslove, isplaćuju li redovito plaće i poštuju li ugovore. Tako bi se stvarali partnerski odnosi, a kompanije i institucije uvjerile bi se da su svoje poslove povjerile pravim partnerima – kaže Subašić.

Realnost je drukčija od želja Nilova direktora: ugovori dobiveni nakon javnih natječaja potpisuju se na jednu do tri godine, a u većini slučajeva prevladavaju jednogodišnji. Zbog toga vlada nesigurnost jer se nikad ne zna kada će tvrtka izgubiti posao zbog nekoga tko je ponudio nekoliko lipa nižu cijenu. Ne postoji mogućnost prodljenja ugovora s tvrtkom koja već neko vrijeme pruža usluge čišćenja jer zakon nalaže da se, kad istekne ugovor, mora raspisati javni natječaj.

Nered na tržištu prouzročio je damping, kojim se koriste tvrtke koje žele dobiti poslove pa zbog ne-realno niskih cijena svojih usluga posluju na rubu egzistencije. Takvi su uvjeti na tržištu prouzročili velike poremećaje. Od 2000. do 2007. cijena usluga čišćenja na tržištu je prepolovljena, a iz istog su razloga pale i plaće zaposlenima u tom sektoru. Zbog stalnog snižavanja cijene čišćenja profit je sveden na minimum i teško se dolazi do kredita potrebnih za kupnju novih strojeva pa se u Nilu snalaze i kupuju strojeve od akumulacije novca. Subašić smatra da će cijene u budućnosti morati rasti ako cjelokupna branša namjerava opstati. Niske cijene usluga čišćenja jedna su strana problema, a druga pronalaženje novih zaposlenika.

• Ovoga trena mogu zaposliti deset spremišćica, ali nema ih na tržištu iako plaćamo prekovremeni rad. Zavod za zapošljavanje na razgovor nam šalje nezaposlene ljude koji većinom imaju završenu jedino osnovnu školu, ali ne žele raditi jer tvrde da su im ponuđena prihodnica – tvrdi Subašić.

U Nilu se ipak ne boje za budućnost. Unatoč dampingu i problemima s radnom snagom vide mogućnosti za širenje poslovanja. Takav bi se prostor u budućnosti mogao otvoriti u bolnicama, na fakultetima i u velikim trgovačkim lancima, a ulazak u Europsku uniju mogao bi stabilizirati tržište jer su cijene na europskom tržištu mnogo veće nego na domaćem. U tvrtki očekuju daljnji rast poslovanja i kažu da se ne boje zdrave konkurencije te najavljuju otvaranje novih radnih mjesta do kraja godine i porast broja zaposlenika.