Piše: Igor Škevin

U svega desetak godina Eric D. Prince, pripadnik bogate obitelji, zaradio je, procjenjuje se, milijardu i pol dolara na ‘krvi’. Bivši specijalac uočio je trend – vojni budžet se smanjuje, a Pentagonu treba vojnika za rat u Iraku. Osnovao je kompaniju, zaposlio otpuštene vojnice i druge i počeo ih iznajmljivati – Pentagonu. Pripadnici njegove ‘vojske’ poznati su po tome da najprije pucaju, a onda pitaju tko je.

Kamera snima iz automobila u pokretu, u kadru je prozor na desnom krilu stražnjih vrata velikog terenca i cesta koja odmiče iza njega. Dopire se glas s radiostanice, poput vojničke. Čuju se pojedinačni pucnjevi – zvuče kao da kiše pas. Bijela omanja limuzina u kadru skreće naglo s ceste i zauzima se, ali bijeli terenac koji je bio malo ispred nje nastavlja put. U jednom trenutku u vidno polje ulazi obris puščane cijevi, pucnjevi postaju rafalni, a bijeli ih terenac nastoji izbjeći. Nakon dobrih tridesetak metaka i bijeli terenac zaostaje. Ne vjerujete svojim očima – mislite da se radi o zafirkanciji. Tko bi normalan pucao nasumce, kao da vježba gađanje, po automobilima u gradskom prometu!? U sljedećem kadru na cesti se vidi zaustavljeni bijeli automobil, vjerojatno japanske proizvodnje iz osamdesetih godina, s crvenim blatoobranima. Iz daljine dolazi svijetli mercedes, također iz 80-ih. Čuje se pucanj, pa drugi, mercedes skreće i udara u ‘japanca’ iz kojega bježe ljudi. Pomislite da je možda posrijedio samo snimka nesreće. Ali, u sljedećem se kadru začuje komanda vozača da stane, pa pucanj, a automobil koji nailazi iz daljine kao da je netko bacio grudu prašine u vjetrobran. Pa pucanj i prašina. I opet. Automobil se toliko približio te se vidi da nije riječ o prašini, nego o komadićima stakla koji prste s vjetrobrana dok automobil skreće prema rubu ceste. I tada shvate da netko doista iz zabave puca po živim ljudima i preplavi vas užas…

Scena je to iz filma Blackwaterovi plaćenici masakriraju nenaoružane civilne – ufl! (engl. BlackWater mercenaries slaughtering unarmed civilians…wow!) koji se vrti na YouTubeu. Svi koji ga pogledaju skloni su povjerovati da po ljudima u Bagdadu iz jurećih automobila doista pucaju plaćenici tvrtke Blackwater, koja je posljednji put na sebe skrenula pozornost javnosti incidentom u Bagdadu 16. rujna ove godine, kada su Blackwaterovi zaštitari, u pucnjavi nastaloj dok su štitili američkog diplomata koji je putovao gradom, ustrijelili 17, a ranili 27 Iračana.

Tjelohranitelj laki na okidaču rade za tvrtku za koju nitko nije čuo do 31. ožujka 2004., kada je bijesna rulja u sunitskome iračkom gradu Faludži iz zasjede ubila i u njihovim automobilima zapalila četvoricu zaposlenika tvrtke, a potom njihova tijela vukla ulicama i objesila na most preko Eufrata. Četvorica ubijenih, među njima i američki Hrvat Jerry Zovko, stradali su dok su osiguravali prazne šlepere za prijevoz teških strojeva. Dotad nitko nije ni spominjao da u Iraku rade privatni zaštitari, točnije privatni vojnici, a kamoli da je njih čak 10.000 u Irak dovela jedna jedina tvrtka – Blackwater. A ta je tvrtka toliko moćna da nudi i vlastite ‘rent-a-špajune’, što se doznalo tek nedavno.

Tko stoji iza tako moćne tvrtke? Vlasnik i utemeljitelj Blackwatera zove se Erik D. Prince, kršćanski je fundamentalist i navodni bankar predsjednika Busha te njegovih saveznika. Jedini vlasnik privatne vojne kompanije Blackwater International rođen je 6. srpnja 1969. godine u gradu Hollandu u američkoj Saveznoj Državi Michigan. Bio je iznimno nesklon publicitetu, pa tako nije postojala gotovo nijedna njegova javno objavljena fotografija sve do 7. listopada ove godine kad je morao svjedočiti pred kongresnim Odborom za nadzor reformi Vlade, a tada se predstavio funkcijama predsjednika i glavnoga izvršnoga direktora Grupe Prince i Blackwater International, tada još pod imenom Blackwater USA.

Erik Prince rođen je u bogatoj i utjecajnoj obitelji nizozemskih korijena, kao najmlađe i jedino muško od četvero djece Else i Edgara D. Princea, utemeljitelja Korporacije Prince koja se bavila proizvodnjom i prodajom automobilskih dijelova. Stariji je Prince popriličan imutak stekao izumom zrcala na automobilskim štitnicima od sunca, ali zrcalima koja imaju poklopcu čijim se dizanjem pali svjetlo.

Kad je Eriku bilo 17 godina, stekao je pilotsku dozvolu, a nakon srednje škole upisao je Vojnopomorsku akademiju Sjedinjenih Država, ali ju je ubrzo napustio te diplomirao na koledu Hillside. Tijekom mandata predsjednika Busha starijega, s kojime je njegov otac bio u izvršnim odnosima, radio je u Bijeloj kući kao pripravnik.

Za starijeg Princea Edgara priča se da je tijekom kampanje Georgea Busha starijega za Bijelu kuću, u fondove Republikanske stranke uplatio oko 1,2 milijuna dolara. Jedan je od suosnivača Family Research Councila (savjeta za istraživanje obitelji), kršćanske desničarske institucije i lobističke organizacije osnovane 1983. radi lobiranja za konzervativne zakone na Capitolu, s planom da promovira ono što se smatra tradicionalnim obiteljskim vrijednostima.

Erik Prince je odgojen u obitelji pripadnika kalvinističke reformirane nizozemske crkve, ali prešao je na katoličanstvo. Inače, njegova sestra Betsy DeVos, nekadašnja predsjednica michiganske Republikanske stranke, udala se za Dicka DeVosa, svojedobnog kandidata za guvernera Michigana i bivšeg predsjednika tvrtke Alticor, kod nas poznatije pod imenom Amway. DeVosov otac, Richard stariji, našao se na popisu najbogatijih ljudi svijeta za 2007. godinu u časopisu Forbes koji mu je imovinu procijenio na 2,4 milijarde dolara. Erikova prva supruga Joan Nicole Prince, izgubila je bitku s rakom 2003. godine i ostavila ga s četvoro djece. On se potom oženio s Joannom Ruth Houck koja mu je rodila još dvoje djece.

Mladi Prince obnaša dužnost predsjednika zaklade Edgar i Elsa Prince, koja daje novac organizacijama kršćanske desnice, pa je tako od 2003. do 2006. Family Research Councilu darovao najmanje 670.000 dolara, a 531.000 organizaciji Focus on Family, također desničarskoj organizaciji, kakvih je podulj popis na listi daroprimatelja te Zaklade.

Od 1998. Prince je ‘iz vlastita džepa’ darovao Republikanskoj stranci najmanje 200.000 dolara, ali je opovrgnuo da se koristi obiteljskim vezama kako bi dobio poslove za Blackwater. Mnogo poslije, Erik Prince kritizirao je politiku administracije Georgea Busha starijega riječima: ‘Vidio sam mnogo stvari s kojima se nisam slagao – pozive na sastanke u Bijeloj kući grupama za zaštitu prava homoseksualaca, sporazume o budžetu, Zakon o čistom zraku i takav tip zakona.’ Kao pripravnik radio je i kod kalifornijskoga republikanskoga kongresmena Dane Rohrabachera.

Nakon diplomu na koledžu, postaje časnik Ratne mornarice Sjedinjenih Država u koju je ušao upisom u časničku akademiju. Služio je kao časnik u elitnoj specijalnoj mornaričkoj postrojbiji SEAL (nazvanoj prema elementima u kojima može ratovati: moru, zraku i zemlji, engl. SEa, Air, Land) na Haitiju, i Srednjem istoku te u Sredozemlju, uključujući i Bosnu. U mornarici još postoji izreka, ustvari šaljiva igra riječi na račun njegova prezimena koje znači ‘princ’, da je mladi Prince bio najbogatija osoba koja je ikad služila u SEAL-u.

Kad je njegov otac Edgar neočekivano preminuo 1995. godine, a prvoj suprugi bio dijagnosticiran rak, Erik je prekinuo karijeru mornaričkog specijalca. Njegova majka Elsa prodala je korporaciju Prince za 1,3 milijarde dolara korporaciji Johnson Controls.

Najbogatiji specijalac uočio je trend, i to na području u koje se razumio, a imao je i kapital koji je mogao uložiti i otvoriti biznis. Uočio je da se vojni budžet smanjuje, ali da za Pentagon radi sve više privatnih tvrtki. Sinulo mu je da će Pentagonu trebati vojnici za rat u Iraku, ali da ih vojska otpušta, pa bi ih on mogao zaposliti u svojoj kompaniji i iznajmljivati – Pentagonu.

Nakon što mu je obitelj ušla u društvo miliardera, Prince se preselio u Virginia Beach i iz vlastitog imutka potkraj 1996. i početkom 1997. godine financirao osnivanje Blackwater Worldwidea. Kupio je 6.000 jutara terena u močvari Great Dismal u državi Sjevernoj Karolini i tamo utemeljio školu za specijalne operacije. Ime Blackwater dolazi od baruština u kojima je voda crna od treseta na kojemu je škola. Kako je riječ o nenaseljenom terenu, u okolici škole je dosta medvjeda, pa je Prince za projekt nazvan Rješenja totalne inteligencije (engl. Total Intelligence Solutions – TIS), okupio cijeli karusel bivših špionja – visokorangiranih likova iz agencija poput CIA-e i kontraobavještajnih zajednica – koji je obavještajno zrcalo ergele bivših vojnih časnika koji vođe Blackwater.

Predsjednik im je Cofer Black, bivši šef protuterorističkog odjela CIA-e poznat po svojoj vodećoj ulozi u mnogim agencijnim kontroverznim programima, uključujući uhićenja i ispitivanja osumnjičenih za pripadnost al-Q’aidi u tajnim zatvorima u Istočnoj Europi. Glavni izvršni direktor je Robert Richer, bivši pomoćnik zamjenika direktora operacija CIA-e. TIS je jedna od mnogih tvrtki koje nude obavještajne usluge poput analize rizika tvrtkama i vladama, ali je mnogo logotip uzeo snajperski cilnik i otisak medvjeđe šape. Još se pamti prvi javni nastup Blackwatera kad su njegovi pripadnici preuzeli patroliranje dijelom New Orleansa nakon što je grad opustošio uragan Katrina. Dio američke javnosti ostao je zgrožen činjenicom da gradom patroliraju do zuba naoružani pripadnici privatne tvrtke i da im je savezna vlada dala ovlasti da uhićuju te pucaju i ubiju. No, malo je tko tada mario za to.

Osim što je ugovorom o zapošljavanju svojim direktorima zabranio da o njemu govore u medijima čak i nakon što napuste tvrtku, Prince je prilično tajnovit u vezi s odnosima s javnošću, pa je čak zamolio novinare da ga ne snimaju na nekom javnom skupu prije nekoliko godina. No, čak ga je i jedan njegov žestoki poslovni suparnik opravdavao tvrdnjom o pokušaima terorista iz Iraka da se osvete obiteljima privatnih poslodavaca koji rade za američku vojsku u Iraku. No, nakon rujanske pucnjave u Bagdadu, u svega 48 sati pojavio se u čak tri udarne političke emisije na američkim televizijama. Doduše, u prva 24 sata nakon pucnjave povučena je dozvola za rad Blackwatera u Iraku. Koji direktor na svijetu ne bi pristao pogaziti pravila vlastite privatnosti kad je u pitanju posao za njegovih 10.000 radnika?

Ako mislite da je problem ‘zašpricanja metcima’ građana Bagdad jedini problem Blackwatera, daleko ste od istine. Naime, 22. rujna ove godine američki su federalni istražitelji najavili da pokreću istragu protiv Blackwatera zbog krijumčarenja oružja koje je dospjelo u ruke PKK, Radničke partije Kurdistana, organizacije koju su terorističkom proglasile Europska unija i NATO.

Zanimljivo je bilo gledati Princea kako se kopca pred optužbama kongresne komisije i u emisiji Wolfa Blitza. On je naglasio da njegovi ljudi prolaze vojni trening i psihološka testiranja posve istovjetna onima vojnika američkih oružanih snaga te da su upravo bivši vojnici do jučer bili dobri kao vojnici, a sada, kad su prešli u privatnu tvrtku, uskraćuje im se prethodno povjerenje u sposobnost prosudbe. Oni poštuju procedure koje su naučili kao vojnici, a koje je propisala američka vojska, američka Vlada opskrbljuje ih oružjem, a unajmljuje Ministarstvo vanjskih poslova.

Toga, drugog listopada Prince se, svjedočeći o aktivnostima Blackwatera Internationala u Iraku ispred Kongresnog odbora požalio na nedostatak mjera kojima se njegova kompanija može poslužiti u slučaju zlodjela koje počini etko od zaposlenika. Kad su ga upitali zašto je zaposlenik upleten u smrtonosni incident bio ‘izvučen iz zemlje’, Prince je odgovorio: ‘Ne možemo ga ni izbičevati, niti ga zatočiti.’

Pred istim je odborom uskratio odgovor kongresniku koji ga je pitao za financijske pokazatelje njegove korporacije. ‘Mi smo privatna kompanija, a ključna je riječ pritom – privatna.’ Poslije je ustvrdio da kompanija može dati te podatke, ali samo ako se pitanje dostavi u pismenom obliku. Ionako su novinari Washington Posta provalili da tvrtka na godinu okrene milijardu i pol dolara. Kad je netko od kongresnika nazvao Blackwaterove zaposlenike plaćenicima, Prince se tome usprotivio i umjesto toga nazvao ih ‘lojalnim Amerikancima’, zaboravljajući da u Blackwateru rade ljudi raznih nacionalnosti.

No, nedavno je objavljeno da je Prince Group, holding koji je vlasnik Blackwatera Worldwide, pokrenuo operaciju koja će nanušiti podatke o prirodnim katastrofama, o vladama prijateljski nastrojenima biznisu, zakonima u stranim državama i događanjima u svjetskoj politici za svoje klijente iz industrije ili vladinih organizacija.