Gotovo 150 godina stara austrijska tvrtka Julius Meinl, proslavljena po prženoj kavi, uspjela je preživjeti sve turbulentne događaje 20. stoljeća i opstati, ali danas se njeni financijski temelji tresu zbog loših poslovnih odluka nasljednika. Problem je nastao nakon što je MEL, poduzeće za poslovanje s nekretninama, otkupilo 88,8 milijuna vlastitih dionica, a o tome nisu bili obaviješteni ostali ulagači.
Obitelj Meinl među najpoznatijim je austrijskim poduzetničkim dinastijama, a njezin ‘grb’, mali crni Arapin s crvenim fesom na žutoj podlozi, nestojivo je jedan od poznatijih logotipova u Austriji. Opći njemački pojam Mohr mnoge će u Austriji asociirati odmah i jedino upravo na tvrtku Julius Meinl.
Meinl se odavno pročuo u mnogim zemljama, uključujući Hrvatsku, prije svega po prženoj kavi, čaju i pekmezima, kao i raznim drugim prehrambenim proizvodima. No, posljednjih je mjeseci poslovni ugled te bečke obitelji ozbiljno uzdrman – kao i njeni financijski temelji. Imidž tog poslovnog imperija koji su od 1862. gradili Juliusi Meinli I-IV. te pritom preživjeli najturbulentnija politička razdoblja i ekonomsko krize, uključujući Prvi svjetski rat i raspad Austro-Ugarske, veliku ekonomsku krizu, a potom i doba Hitlerovoga Trećeg Reicha, čiji je dio Austrija bila od 1938. do 1945., u nemalju je opasnost doveo njen sadašnji voda, čukununuk osnivača, Julius Meinl V. Povlačeći se iz prehrambene industrije i prethodno vrlo razgranate vlastite maloprodaje, Julius Meinl V. se od 1990-ih do danas usredotočio na bankarske i druge financijske usluge, kao i na međunarodne poslove s nekretninama. U tome je, kako sada stoji stvari, napravio veliki gubitak tisućama svojih klijenata.
Godine 1866. imperijalna je Austrija izgubila rat s Bismarckovom Prusijom, što ju je natjeralo da dopusti znatno veće građanske slobode te da 1867. potpiše s Ugarskom konfederalnu nagodbu, što je bila politička osnova za niz desetljeća stabilnoga gospodarskog napretka. Nekoliko godina prije, 1862. godine u središtu Beča jedan 38-godišnji pekarski majstor rodom iz sjeverne Češke otvara prodavaonicu kolonijalnom robom. Bio je to Julius Meinl (1824.-1914.), praotac poduzetničkoga klana Meinlovih.
Nepuno desetljeće i pol potom, godine 1876., Julius Meinl postaje nesolventan, zatvara radnju te biva brisan iz trgovačkog registra. Nakon nagodbe s vjerovnicima, ponovno otvara prodavaonicu, ali na znatno manje reprezentativnoj lokaciji. Julius Meinl V. se u 1990-ima, nakon što je uvijedio da mu padajuća maloprodaja donosi vrlo mali profit, koncentrirao na financijsko poslovanje. Za razliku od svog oca, koji živi relativno skromno – Julius IV., primjerice, vozi 17 godina stari BMW, koji je i kupio već vožen, kao test-vozilo – Julius V. vozi se u Bentleyju, ima zbirku Ferraria, naomiljenije jelo mu je kavijar, a na gotovo svim snimcima je u tamnim, po mjeri izrađenim prugastim odijelima. Uopće, već na prvi je pogled očigledno da se ‘rodio sa srebrnom žlicom u ustima’. Pa ipak, njegova obitelj živi povučeno, intervjuju su mu veoma rijetki, skandal je malo, ali nije da ih nema.
U posljednjoj godini 19. stoljeća Meinl ima već 11 svojih prodavaonica u Beču. Poduzeće se naglo povećava te se pretvara u sve boljeg, čak uzornog poslodavca tadašnjega doba. ‘Meinlova škola’ za obrazovanje zaposlenih otvara vrata 1906., a godinu danas poslije Julius Meinl je prvo veće austrijsko poduzeće koje je nedjelju proglasilo neradnim danom.
Godine 1912. u 16. bečkoj općini, jednoj od onih s većom industrijskom koncentracijom u gradu, podiže se centrala moćne kompanije Meinlovih. Ta je ulica poslije nazvana Julius-Meinl-Gasse, a to ime nosi i danas. Sljedeće godine Julius Meinl II. posve preuzima poduzeće od starog oca. U 1914., godini smrti osnivača tvrtke i početka Prvoga svjetskog rata, Meinl posluje na 115 svojih lokacija, od kojih su 44 u Beču. Meinlove prodavaonice nalaze se diljem Austro-Ugarske, u svim važnijim gradovima. Osim svojih, tada je Meinlovu robu prodavalo i oko 200 partnera u sustavu nalik onom što danas zovemo franšizing.
Zanimljivo, 1917. godine, u pretposljednjoj godini Prvoga svjetskog rata, Meinl odbija ponudu Ministarstva rata Austro-Ugarske za proizvodnju velikih količina suhog povrća, zbog bojazni da bi takva proizvodnja narušila ugled kompanije. Ipak, taj rat nije bio loš za poduzeće, naprotiv, kava i keksi za državne naručitelje donose Meinlu veliku zaradu. U studenome 1919., godinu danas poslije završetka rata i raspada habsburškog imperija, Meinl se iz obiteljskog poduzeća preobražava u dioničko društvo, Meinl AG.
Štedionicu i kreditnu udrugu, temelj današnje Meinlove banke, poduzeće za svoje zaposlene osniva 1923. godine. Meinl te godine ima već 2.000 zaposlenih. Sljedeće se godine prvi put pojavljuje Meinlov Mohr, ‘crni Arapčić’, znak poduzeća čiji je autor bio Joseph Binder, najpoznatiji grafički dizajner Austrije.
Julius Meinl V. je 1986. godine, nekoliko tjedana prije termina vjenčanja s već u trećem mjesecu trudnom Franziskom Preuschl von Halldenburg, odlučio otkazati vjenčanje. Buduća punica, također iz industrijske obitelji, poduzela je pravne mjere, preko advokata, tražeći da se vjenčanje održi. Ipak, Franziska je rodila sina Juliusa VI. izvan braka, da bi se napokon, nešto poslije, ipak vjenčala s Julijom V. Njihov sin Julius VI. sada je u internatu u švicarskom St. Gallenu, a bečki bulevarski tisak piše da je brak Juliusa V. i Franziske Meinl u krizi, navodno zbog Juliusove ljubavnice.
Meinl je, zahvaljujući mudrim upraviteljima, prebrodio čak i veliku gospodarsku krizu, potkraj 1920-ih i početkom 1930-ih. Štoviše, poduzeće je tih godina povećavalo dobit. U to vrijeme, godine 1931. radnicima Meinla odobrava se petodnevni radni tjedan. Unatoč činjenici da su nekadašnje zemlje habsburške krune sada bile inozemstvo, s velikim carinskim i drugim davanjima na propušćenu robu kao što su kava i čaj, Meinl je u drugoj polovini 1930-ih imao, što svojih što franšiznih, oko tisuću prodavaonica u ukupno osam država. S takvom mrežom i 3.000 vlastitih uposlenih bio je najveći trgovinski koncern u Srednjoj Europi.
Mreža Meinla je, zbog poslijeratnih političkih promjena, nestala u susjednim državama koje su postale komunističke, ali desetljeća poslije Drugoga svjetskog rata godine su ponovno uspona poduzeća. Od 1959. Meinl uvodi sustav samoposluge u svojim prodavaonicama, a od 1967. ima svoju prodavaonicu delikatesne robe u srcu Beča, na uglu Grabena i Kohlmarkta, na lokaciji koja je bez sumnje i danas trgovinski najekskluzivnija u Austriji. Danas Meinl am Graben na tri kata nudi prehrambene specijalite, bezalkoholna i alkoholna pića iz cijelog svijeta, a unutar te delikatesne robne kuće je i jedan od boljih bečkih restorana. Subotom prijepodne u njoj ćete sigurno vidjeti neko medijsko poznato austrijsko lice.