Najčešći gospodarski sporovi u Hrvatskoj

Više od dvije trećine predmeta parnični su postupci, koje se najsporije rješava – u prvih devet mjeseci riješeno ih je samo 14,3 posto. Najbrže se rješava stečajne postupke, slijede ovrhe, a brzo se rješava i malobrojne izvanparnične i registarske postupke.

Radi političkih ustupaka lokalnim moćnicima 16. srpnja 1997. osnovano je pet ‘patuljastih’ trgovačkih sudova: u Dubrovniku, Šibeniku, Zadru, Pazinu i Sisku. Prirođeno li se dotadašnja četiri ‘patuljasta’ trgovačka suda – u Varaždinu, Bjelovaru, Slavonskom Brodu i Karlovcu, u Hrvatskoj djeluje ukupno devet ‘patuljastih’ trgovačkih sudova, premda bi ih bilo dovoljno samo pet – u Rijeci, Splitu, Osijeku i Zagrebu te Visoki trgovački sud.

Na tim se sudovima odlučuje o najvećim vrijednostima u trgovačkim, plovidbenim, zrakoplovnim i autor-skim sporovima, odnosno u sporovima o zaštiti i uporabi izuma, pronalazaka, uzoraka, modela i žigova, prava na uporabu tvrtke te u sporovima iz automatskog prava, a provode se i ovršni i stečajni postupci, likvidacije, postupci gospodarskih prijestupa, vode se sudski registri u koje se upisuje trgovačka društva itd. Za takve sporove suci moraju biti osposobljeni i specijalizirani, i nije dobro da tri suca u najmanjem sudu svaštare.

Na Visokom trgovačkom sudu prije deset godina radilo je 20 sudaca. Ove godine, međutim, rade 24 redovita suca, 10 sudaca na isporuci te 13 sudskih savjetnika i 19 službenika. U prvih devet mjeseci ove godine na Visokom trgovačkom sudu zaprimljeno je 5.856 spisa, riješeno je 1.754, a ostala su još 4.102 spisa koja tek treba riješiti. Srdan Šimac, predsjednik Visokoga trgovačkog suda, rekao nam je da su suci trgovačkih sudova ponosni na to da su prepolovili broj neriješenih predmeta. Tako su 31. prosinca 2005. imali 52.298 neriješenih predmeta, a već godinu dana nakon toga samo 23.829. Prema zadnjim pokazateljima, 30. rujna ove godine imali su 24.603 neriješena predmeta, ali su zato u prvih devet mjeseci ove godine riješili 30.000 otprije zaostalih predmeta, što je više nego cijele prethodne godine.

Zanimljiva je struktura 5.856 predmeta zaprimljenih u devet mjeseci ove godine na Visokom trgovačkom sudu prema njihovoj vrsti. Više od dvije trećine predmeta parnični su postupci, a njih se najviše rješava – riješeno ih je samo 573 (ili 14,3 posto). Najbrže su riješeni stečajni postupci – od 207 zaprimljenih 169 ili 81,6 posto. I ovrhe se rješavaju brzo, od 1.393 zaprimljene riješeno je 840 ili 60,3 posto. Brzo se rješava i malobrojne izvanparnične i registarske postupke.

Među najbrojnijim parničnim postupcima najviše je onih koji se odnose na isporučenu, a neplaćenu robu ili na izvršene, a neplaćene usluge. Sporovi zbog neplaćanja, prema Šimčevoj procjeni, čine možda i do 50 posto od ukupnog broja svih sporova na trgovačkim sudovima. Brojni su sporovi vezani uz osporavanje tražbina u stečajnim postupcima ili uz pobijanje pravnih radnji u stečaju. Iz stečajnih postupaka proizlazi i mnogo radnih sporova, osobito onih vezanih uz neisplaćene plaće, otpremnine i sl. U posljednje vrijeme sve je više sporova koji također proizlaze iz stečajnih postupaka, a vezani su uz utvrđivanje vlasništva nad nekretninama u posjedu stečajnog dužnika. Vrijedi još spomenuti da je mnogo i građevinskih sporova, nastalih zbog nedovršenih ili nekvalitetno izvedenih radova, raskida ugovora i sl.

Zbog korupcije je sve manje povjerenje javnosti u sudstvo. Dolaskom Šrdana Šimca za predsjednika Visokoga trgovačkog suda, međutim, trgovački se sudovi pokušavaju otvoriti javnosti. Upravo je protekao Dan otvorenih trgovačkih sudova, ali vrijedi istaknuti i da svi trgovački sudovi odnedavno imaju svoje web stranice, a Visoki trgovački sud ima javno dostupan web upisnik predmeta te zahvaljujući sucu Mariju Vukeliću i web stečaj sa svim podacima vezanim uz prodaju u stečajnim postupcima vrijednosti veće od 50 tisuća kuna. Šimac ističe da im je želja jednog dana sve presude s cjelokupnim sadržajem učiniti dostupnim cjelokupnoj javnosti na web stranici.

Mogućnost rješenja sporova sudskom nagodbom koristi se u svega dva do tri posto od ukupnog broja sporova na svim sudovima. U trgovačkim sudovima nastoje promovirati sudsku nagodbu i rješavanje sporova mirnim putem kao najpogodnije rješenje za stranke. Stranke ne mogu ništa izgubiti pokušajući li spor riješiti nagodbom jer, ako u tome ne uspiju, ostaje parnica.

Od 2003. na snazi je Zakon o mirenju. U svijetu je postupak mirenja hit. Gotovo svugde u svijetu sudovi nisu sposobni dovoljno brzo udovoljiti zahtjevima građana ili trgovačkih društava za pružanjem sudske zaštite. Kod nas se počelo miriti izvan sudova, u Hrvatskoj gospodarskoj i Hrvatskoj obrtničkoj komori i u Udruzi poslodavaca, ali postupaka mirenja u tim centrima do danas nisu bilo vrlo malo. Iskustvo je pokazalo da znatno više stranaka prihvaća prijedlog o mirenju ili mirenju ako im to predloži sudac.

Šimac je optimističan i ističe da, bez obzira na sve što se pisalo o sudstvu u medijima, ljudi ipak vjeruju sucima i sudovima. Jasno se pokazalo koliko je važno da sudovi budu upućeni građanima, posebno onima bez pravne naobrazbe, kako bi se uvjerili da su i suci ljudi koji svakodnevno obavljaju svoj posao kao i drugi radni ljudi. Razlika je samo u tome što im je na temelju Ustava i zakona povjereno odlučivanje u sporovima između drugih ljudi, i to onda kada oni to ne mogu učiniti sami. Uvjerem sam da će tu praksu koja bi trebala biti trajna slijediti svi naši sudovi.