Građani nemaju razloga za strah

Prema podacima analitičke kuće Gartner neovlaštene transakcije kreditnim karticama u SAD-u po žrtvi kradje identiteta učetvrenostručile su se od 2005. do 2006., odnosno u prosjeku povećale sa 734 na 2.550 dolara. Petnaest milijuna Amerikanaca u tom je razdoblju bilo žrtva kradje identiteta. Dio gubitaka koji su žrtve uspjele naplatiti smanjio se u godinu dana s 87 na 61 posto. I u Hrvatskoj je tijekom 2007. bilo nekoliko pokušaja hakerskih napada na bankarske sustave. Uzimajući u obzir sve navedeno, nameće se pitanje jesu li građani Hrvatske sigurni pri služenju internetskim bankarstvom, internetskom trgovinom i općenito karticama.

Dražen Pehar iz tvrtke Logos, specijalizirane za razvoj, integraciju i ugradnju sigurnosnih rješenja posborno namijenjenih bankarskoj industriji, rekao nam je da građani nemaju razloga za strah jer je bankarski sektor među zaštićenijima u svijetu.

• U Hrvatskoj se od 1997. svi servisi internetskoga bankarstva temelje na autentifikaciji tokenima i potpisivanju transakcije, a od 2001., kad su banke preuzele platni promet od Fine, svi e-servisi za tvrtke imaju pametnu karticu i digitalni potpis – danas jačeg od toga nema. Pokušaja napada je bilo, ali hakeri su se susreli s nepremostivim zaprekama jednokratnih zaporki – objašnjava Pehar.

Stručnjaci također kažu da banke u Hrvatskoj najprije štite klijenta pa tek onda svoje interne sustave. Zašto? Izravni financijski gubici zbog kradje identiteta samo su dio gubitaka koji prijete bankama. Jedanput izgubljeno povjerenje korisnika vrlo je teško vratiti i zato treba učiniti sve da se to izbjegne jer troškovi nastali pre-stankom korištenja pojedinim uslugama mogu biti znatno veći od izravnih gubitaka prouzročenih transakcijskim prijevarama.

Negdje u virtualnom prostoru između kupca i trgovca čući zao čovjek koji želi ukrasti podatke o kreditnoj kartici, misli većina ljudi kad se govor o elektroničkoj trgovini i bankarstvu. Pogrešno! Unatoč mišljenju da online kupnjom svoje podatke šaljemo u virtualna prostranstva u kojima ih može pokupiti bilo tko, mreža je sigurno mjesto za njih. Većina problema događa se u fizičkom svijetu. Date li kreditnu karticu konobaru ili trgovcu, ne možete biti sigurni da je neće skenirati i pohraniti podatke. Kradljivcima je mnogo lakše ukrasti ili pronaći izgubljenu karticu, čak i u slučaju da moraju kopati po smeću ne bi li pronašli nečije privatne podatke, nego provaliti u računalo.

Poslovica kaže: prilika čini lopova. Građani bi svojim postupcima trebali napraviti sve da ne dode do krađe kartica odnosno podataka, bilo u virtualnom bilo u stvarnom svijetu. Zato je važno znati da je PIN samo vaš i da ga nikome ne pokazuju. Ne čuvajte ih u listicama i na mobitelima ili, pak, ‘sigurnim’ mjestima u stanu. Umjesto njih na sigurnome mjestu u stanu spremite listu telefonskih brojeva da biste u slučaju gubitka kartice pravodobno mogli nazvati banku i obavijestiti je da je kartica izgubljena, nakon čega će blokirati račun.

Ako je, pak, riječ o internetskim transakcijama, Symantec, poznata softverska kuća specijalizirana za sigurnosnu zaštitu podataka, svima koji se upuštaju u online kupnju savjetuje – krađa identiteta sastoji se od dvaju koraka: Najprije netko ukrade vaše osobne podatke i zatim ih uporabi na štetu vlasnika kartice. Sigurnosna zaštita mora se usredotočiti na oba aspekta. Zaštitite svoje podatke. Izbjegavajte davanje tih podataka telefonski, uništite sve papire s brojevima kreditnih kartica, PIN-ovima i slično. Sve važnije dokumente zaključajte na sigurno mjesto. Budite svjesni online prijevara. Takozvani phishing sastoji se u stvaranju elektroničke pošte i web stranica koje nalikuju stvarnim online trgovinama, bankama i sličnim servisima u kojima se rabe kreditne kartice da bi se kupce namamilo da na tim lažnim stranicama ostave svoje osobne podatke. Ne vjerujte svemu što na prvi pogled izgleda autentično. Pohranite tajne podatke u direktorij i datoteke zaštićene zaporkama. Posluje samo sa sigurno zaštićenim web stranicama. Koristite vratrozd (engl. firewall), odnosno softverski alat koji blokira neovlaštene upade u vaše računalo. Također rabite antivirusne i antispam programe. Nadzirite svoje račune, bankovna i kreditna izvješća. Naime, prema statistikama više od 40 posto lažnih transakcija uoči se tek nakon šest mjeseci, što je predugo razdoblje za bilo kakvu akciju. Odmah reagirajte. Čim uočite nepravilnost, prijavite je banci, odnosno kartičaru. Pobrinite se da se ugroženi računi zatvore, a kartice ponište. I nakon toga nastavite nadzirati račune.