Umijeće ratovanja jedno je od zaista kapitalnih djela koje svoju primjenu nalazi u svim ljudskim bavljenjima do današnjeg dana. Staro nekoliko tisuća godina, ostaje i danas najsvježuvahtnijom i najdubljom analizom ne samo ratovanja kao takvog već i sukoba kao, nažalost, jednog od temeljnih ljudskih obilježja. Od vremena Sun Tzua, velikoga kineskog ratnog zapovjednika, čije se vrijeme procjenjuje oko 6. stoljeća pr. K., do modernih vremena, njegovo djelo postalo je sinonim za ratnu strategiju, Biblijom sukoba, s čijom se relevantnošću može usporediti samo veliki von Clausewitz i njegovo djelo O ratu.
Osim što nudi konkretne upute o raspoređivanju i korištenju snaga, potkrijepljene povijesnim primjerima, Umijeće ratovanja je mnogoviše, ono je simbol lukavstva, vještine, taktike i strategije ali i svjetonazor i pristup, a Sun Tzu vjerojatno prvi čovjek koji je konflikt i rat shvatio kao nužnost, prijeko potrebnog segmenta života i razmotrio ga trezveno i objektivno, apstrahirajući moralne i etičke dileme.
Za razliku od Clausewitza čije je ishodište politika, a kao što je poznato rat samo njena logična ekstenzija, Tzu se ne opterećuje suvišnim društvenim elementima, on jednostavno shvaća rat kao djelatnost, ništa drugačiju od bilo koje druge, koju se može dovesti do razine umijeća, čak i umjetnosti. Kao takav, svoju je primjenu našao, naravno, i u ekonomiji, pa tako ne čudi da u filmu Wall Street, glavni zlikovac Gordon Gekko navodi njegovo djelo.
Ako želite mudro voditi svoje ljude, pametno raspoređivati resurse, održati trenutak, iznenaditi neprijatelja, imati dugoročnu strategiju, skupiti podatke, unijeti pomutnu i razdor i još toliko drugih stvari – Sun Tzu je doktor koji ima lijek za vas. Prema mnogim tumačima nit vodilja njegove mudrosti jest da se u bitku ide tek kad je neprijatelj već pobijeden.
