Online uključivanje u trgovanje na svjetskim burzama brzo je i jednostavno. Jedini demotivirajući faktor jest to što već prvu kupljenu dionicu treba prijaviti HNB-u kao inozemno ulaganje.
Za razliku od prije desetak godina, kada se trgovanjem dionica bavio relativno mali broj stručnjaka koji su imali fizički pristup brokerima, danas postoje stotine tisuća investitora te za trgovanje dionicama nije važno jeste li fizički u Zagrebu ili pak u Londonu. Dovoljno je da imate računalo i pristup internetu. Također, fizička prisutnost na burzi više nije toliko važna.
Sve se može obaviti putem interneta i to mnogo brže, jednostavnije i, što je najvažnije, jeftinije. Zato ne treba čuditi sve češće pitanje: kako trgovati dionicama na inozemnim burzama putem interneta? Dovoljno je ‘prosurfati’ mrežom svih mreža, između tisuća online brokera izabrati onog za kojega mislite da je najbolji, pripremiti se na svima dobro poznatu hrvatsku birokraciju te početi investiranje.
Najprije treba izabrati online brokera u inozemstvu, što preporučam jer su provizije manje nego kod hrvatskih brokera. Kreću se od pet do deset dolara po transakciji, neovisno o iznosu transakcije, rekao nam je Darko Prizmić iz Splita, koji već nekoliko godina kao individualni ulagač trguje uglavnom na američkim burzama.
Slijedi jednostavan proces online registracije, nakon čega na elektroničku poštu klijenta stižu svi potrebni dokumenti za otvaranje računa.
To su ugovor/zahtjev za otvaranje računa koji treba isprintati, ispuniti, potpisati i zajedno s kopijom osobne iskaznice poslati na adresu brokera. Također, treba isprintiti W-8BEN dokument kojim potvrđujete da niste US porezni obveznik te u skladu s tim nećete u SAD-u plaćati porez, nastavlja Prizmić.
Hrvati najčešće na nečiju preporuku (prijašnjih, iskusnijih ulagača…) koriste provjerene internetske brokere poput Firstradea, Ameritradea, Interactive Brokersa, Cyber Tradera.
Većina Hrvata koja je krenula u trgovanje dionicama susrela se s istim problemom: kako prebaciti novac na račun brokera? Naime, prema starom Zakonu o deviznom poslovanju fizička je osoba u inozemstvu mogla prenijeti do tri tisuće eura. Prizmić kaže da se i on suočio s tim problemom i unatoč tome što je bio svjestan moguće kazne od 15 tisuća do 200 tisuća kuna, novac je fizički prenio preko granice i u Slovenci otvorio račun s kojega je novac, pak, prebacio na račun brokera.