Zašto se ne treba riješiti dionice hidroelektre i na 4.500 kuna

Iako mislim da je nepristojno prodati Hidroelektru na manje od dva prihoda, za manje od 3.000, a ugrađujući u cijenu očekivane buduće prihode, nepristojno bi bilo riješiti je se i na 4.500 kuna, palo mi je na pamet učiniti to pobijedi li na izborima SDP. Razmišljao sam o tome čak usprkos razgovoru s analitičarom Dragim, koji sam u Dnevnik malog ulagača zapisao još 3. srpnja ove godine.

• Dakle, 95 posto populacije, za koju ne mogu reći da analizira, koja nešto usmjerava, radi, svakako je suboptimalna. Ta suboptimalnost će, od sada nadalje, svakim danom sve više i dramatičnije dolaziti do izražaja samo zbog jedne stvari. Jer, svi su ovdje educirani na ‘value’, na čistu podcijenjenost koja se vidi iz aviona. Samo na statičku podcijenjenost – rekao mi je tada Dragi.

• Što sad košta, to danas, u ovom trenutku, vrijedi. Analize služe kao dekoracija izvještajima koje su pisali na osnovi ‘multipla’. A ono na čemu se temelji svijet investiranja vani, a to je procjena budućnosti i svedočenje budućnosti na današnju vrijednost i ugrađivanje u cijenu, tu nitko nema osjećaj. Hidroelektra je kontinuirano skupa. Kad god je pogledaš, u svakoj prijašnjoj godini, po ‘multiplama’ je skupa. Pa naravno da ti je non-stop skupa kad je gledaš sada, danas, tu, i u prošlost pet godina. Naravno, u prošlih pet godina treba rekonstruirati logičnu analizu, petogodišnje prošjeke, izbaciti izvanredne stavke, izbaciti sve što nije redovito… To bi bila nekakva prava analiza. I na temelju toga pokušati, zato sve to i radiš, predvidjeti novih pet godina. Eventualno snimiti sektor, i onda snimiti ‘forward’. Ugraditi ‘forward’. Odrediti ‘forward’ P/E, P/EBITD… Ako si dobro procijenio, ako si za to preuzeo rizik, bit ćeš nagrađen, kao što su bili dioničari Hidroelektere od 80 do današnje cijene. I bit će do 5.000, ako je ‘forward’ dobro procijenjen.

• Dakle, kad je riječ o hrvatskim građevinarima, ključ je o održavanju i povećanju prihoda, plus iskoraku u inozemstvo.

• Hrvatski građevinari su mrak! Pusti novac. Novca ima, zna se kolika mu je cijena. Ako ti je skup u Europi, uzmi ga u Japanu. Resursi, znanje, ‘know how’… ‘Know how’ je iznimno oskudan faktor.

• Hoćeš reći da su naši tu jaki?

• Naravno da su jaki! Tko će sagrađiti 400 kilometara autocesta u Makedoniji, 1.000 kilometara u Srbiji, probijati te tunele?

Na zrelim tržištu ni eventualni gubitak posla na gradnji pelješkog mosta ne bi bio razlogom da prodam Hidru, no svjestan utjecaja psihе ulagača na cijenu dionica, bavio sam se mišlju da bar kratkoročno otpustim HDEL. Odgovorila me je, ni manje ni više, Željka Antunović.

Bio je pravi užitak gledati kako Mislav Bago u Otvorenom, kao u američkim sudskim dramama, nekoliko puta Antunovićku pita hoće li SDP, osvoji li vlast, zaustaviti gradnju pelješkog mosta, a ona ne može prevaziti preko usta da će tako biti. Te ‘Mi nismo zaustavili ni gluplje HDZ-ove projekte’, te ‘Mi želimo pronaći najbolje i najjeftinije rješenje’. U redu, treba u jednadžbu ukalkulirati i da se Antunovićka na izborima natječe u jedinici koja joj ne bi oprostila izjavu da će zaustaviti gradnju, ali rekao bih da je ona šutjela ono što je Dragi izgovorio: ‘Ma ide, koja god da je opcija!’ Prema njezinu nastupu reklo bi se da bi SDP gradio ne samo most nego i građevine koje smatra i glupljima od mosta. Također, i Čačić je rekao da će se pelješki most kad-tad sagraditi.

Uz fundamente, plus šanse da na izborima pobijedi HDZ, ili da HDZ i SDP podijele i vlast i interesne zone, a na kraju i uz nedjeljnu izjavu Njegove Uzoritosti kardinala Bozanića, koju nekako ne mogu shvatiti kao vjetar u SDP-ova leda, odlučio sam čvrsto držati HDEL.