Najviše automobilskih osiguranja

Iako posljednjih godina industrija osiguranja ima visoke stope rasta, povećanje broja polica najčešće proizlazi iz određenog oblika obveze osiguranja. Stoga se na obvezna automobilskog osiguranja i dalje odnosi najveći dio tržišnoga kolača.

Nakon 11. rujna u Sjedinjenim Američkim Državama rapidno je porasla potražnja za životnim osiguranjima. Amerikanci u 30-im i 40-im godinama, dotada prično nezainteresirani za osiguranje, pohrli su u osiguravajuće kuće. Teroristički napad promijenio je njihovo dotadašnje stajalište da se nesreće događaju drugima.

Iako i u Hrvatskoj svakodnevno svjedočimo mnogim neštetnim slučajevima, od požara na Kornatu, rušenja kuća u Kupskoj ulici do misterioznog pada helikoptera u Vukovaru, kod nas se svi jest o potrebi osiguranja imovine ili života nije znatno promijenila. Naime, unatoč tomu što iz godine u godinu industrija osiguranja bilježi visoke stope rasta, povećanje broja polica najčešće proizlazi iz obveze osiguranja.

Stoga se na obvezna autoosiguranja i dalje odnosi najveći dio tržišnog kolača te industrije. Njihov udjel u posljednjih godinu dana čak se i povećao – s 29,8 na 30,08 posto. Uz to, razvoju osiguravajuće djelatnosti poprilično je pridonio i bankarski sektor. To što banke nameću ugovaranje životnog osiguranja pri podizanju kredita jedan je od bitnih razloga rasta te kategorije.

Prosječni Hrvat u prosjeku izdvaja 800-tinjak kuna na godinu za autoosiguranje, 388 kuna za životno osiguranje, a za zdravlje samo 50-kakuna. Sudeći prema izdavanjima za različita osiguranja, Hrvatima je uza zdravlje prično nebitna i imovina – premija na osiguranje imovine u posljednjih godinu dana povećala samo otprilike četiri milijuna kuna.

Zbog navedene statistike, uzme li se u obzir poznata rastrošnost Hrvata i nesklonost štednji, ne treba čuditi. Ulaganje u budućnost do sada nije bilo u vrhu prioriteta hrvatskih građana i mnogi su se najčešće povodili za poznatom biblijskom rečenicom ‘kruh naš svagdašnji daj nam danas’.

A i oni koji ulažu u budućnost prilično su konzervativni i preferiraju sigurne oblike štednje: prema GfK-ovu istraživanju čak 75 posto preferira ulaganje u nekretnine, oročavanje novca te klasično držanje novca u čarapi. Za suvremenije oblike ulaganja odlučit će se tek ako u tome vide mogućnost brze i izvrsne zarade, a očit je primjer nedavnog IPO-o TH-T-a. Sudeći prema tome, suvremene oblike ulaganja izabrat će ako u tome vide ostvarenje ekstraprofiti ili ako dobivaju određene pogodnosti. To je vidljivo i iz podatka da je najveći porast životnih osiguranja ostvaren 2002., kad je donesena odluka o poreznim olakšicama.

Uvjeti za novi zamah na tom tržištu, dakle, stvorit će se ako konačno ‘upali’ inicijativa sindikata da se poslodavce oslobodi obveza plaćanja doprinosa i poreza na mjesečnu uplatu od 150 kuna po zaposlenom za kolektivno osiguranje radnika.

Ne prođe li taj prijedlog, osiguravajuća društva morat će još neko vrijeme pričekati da dođe do promjena u stajalištima Hrvata ili uložiti više truda da objasne prednosti ulaganja u osiguranja i pronađu metode kojima će ih uvjeriti kako je za njih upravo to najbolji oblik ulaganja. Za sada se pokazalo da strah od potencijalnih hvaranja nije najbolji argument. Hrvatima su, čini se, mnogo bolja motivacija visoki prinosi mirovinskih fondova ili izazovno odjevene zastupnice osiguravajućih kuća.