Prodaja ekološke odjeće trebala bi do 2008. postići vrijednost od 2,6 milijardi dolara. Za to novo tržište hrvatska se tekstilna industrija i ne treba uvelike mijenjati jer ima tradiciju proizvodnje od tkanina prirodnih vlakana. Ipak, proizvodi sve manje. Ljubičasto više nije u modi. Ne nosi se ni crno, ni crveno, ni metalno, nego ‘zeleno’. Trendsetteri su ove sezone svoje ormare napunili odjećom s predznakom ‘eko’ ili ‘društveno odgovorno’, koju su od organskih materijala sašili radnici pošteno plaćeni za svoj rad. Kad je nedavno mondena dizajnerica Stella McCartney pristala osmislit organsku kolekciju za slavni američki lanac Barney’s, a modna kuća Victoria’s Secret počela provoditi reklamnu kampanju uza slogan ‘Zeleno je novo ružičasto’, postalo je jasno da su zaštitari uspjeli pridobiti one koji stvaraju visoku modu, ali i odjevne kompanije koje kokećiraju s komercijalom. Put ekoodjeće do srca pomodnih potrošača uopće nije upitan, ali više cijene organske odjeće mogle bi spriječiti da za tom modom polude i prosječni hrvatski kupci. Ipak, tekstilna i odjevna industrija u Hrvatskoj za taj se veliki svjetski novitet, tvrde modni znalci, odavno pripremila.
- Hrvatska modna industrija ponaša se posve društveno odgovorno u granicama mogućnosti, ali poznata svjetska kretanja, odnosno slobodni uvoz tekstila loše kvalitete s Istoka, znatno pridonose problemima i smanjenju proizvodnje – tvrdi Marija Loborec, zamjenica predsjednika Udruženja tekstilne i odjevne industrije Hrvatske gospodarske komore i direktorica Zelinke, modne kuće koja radi i za kupce u Italiji, Njemačkoj i Nizozemskoj.
I hrvatski su potrošači, smatra, postali probirljivi, možda i zbog toga što su neki postali alergični na pamuk iz Kine. Kupci, kaže, zato sve više vjeruju domaćem deklariranju proizvoda i domaćim proizvođačima. Ipak, prema istraživanju Centra za istraživanje tržišta GfK, Hrvatska je važnije da im je odjeća načinjena od materijala koji se ne gužvaju nego od prirodnih vlakana (48 prema 24 posto).
Prema globalnom istraživanju tvrtke NPD Group provedenom na uzorku od 67 tisuća ispitanika, za kupnju organskih modnih proizvoda 2006. je bilo zainteresirano 18 posto, a dvije godine kasnije 25 posto. U svijetu, u skladu s trendom, u 2008. godini je očekuje se da će se proizvodnja organskih vlakana povećati za 20 posto.
- Sedam žličica kemikalija potrebno je za uzgoj pamuka koji će se iskoristiti za samo jednu majicu kratkih rukava. Pamuk se sadi na tri posto svjetskih poljoprivrednih površina, ali na njega otpada čak 25 posto svih insekticida koji se u svijetu upotrebljavaju za usjeve, a 10 posto svih pesticida. Više od 14 milijuna tona sintetskih vlakana proizvede se svake godine. Odjeća od sintetike zapravo je napravljena od ulja – sirovine koja se teško može iznova upotrijebiti i razgraditi. Više od 40 milijuna radnika (mahom radnica) radi u tekstilnoj i odjevnoj industriji. Radnik u toj industriji u prosjeku dobiva samo 0,5 posto maloprodajne cijene odjeće koju je izradio. Više od milijun tona tekstila baci se svake godine samo u Velikoj Britaniji.
Hrvatska je imala veliku šansu u proizvodnji ekoloških tkanina koju, tvrdi Branka Vučetić-Atletić, nije iskoristila u pravo vrijeme. Premda nikad nije bila veći proizvođač tekstila, danas, čini se, propušta i priliku zaraditi na ekološkim materijalima koji joj se sami nude. – Na područjima na kojima se uzgajaju ovce, primjerice na Pagu, koža odnosno runo velik su ekološki problem jer se bacaju neprimjerno. Ne postoje organizirane otkupne stanice, a runo naše ovce stalno se svrstava u nekvalitetno, drugorazredno, što uopće nije istina – kaže Branka Vučetić-Atletić i podsjeća da okolica Firence živi od prerade i reciklaže vunenih tkanina.
