Glazbenici su pokušavali zaustaviti nelegalno presnimavanje glazbe na mreži sve dok nisu shvatili da to najmanje šteti njima. Pravi gubitnici u toj priči sve su više izdavačke kuće, koje nova tehnologija čini gotovo nepotrebnima.
Četiri vodeće glazbene izdavačke kuće našle su se u škripcu. Zapravo, to je najblaji opis onoga što ih tek čeka. Naime, internetska tehnologija pomrsila im je račune jer, iako njezin prodor u kućanstva diljem zemaljske kugle znači veću glazbenu publiku, istodobno znatno smanjuje njihovu zaradu. To je jasno i glazbenicima, koji posljednjih nekoliko mjeseci sve češće raskidaju sa svojim izdavačkim kućama. Tako je prije desetak dana britanski rock sastav Radiohead svoj najnoviji album postavio na internet i pozvao obožavatelje da slobodno preuzmu najnoviji uradak i plate koliko misle da vrijedi. To je bio jasan znak izdavačima da oni tom sastavu jednostavno ne trebaju. Tjedan poslije bend Nine Inch Nails najavio je odjecpljenje od svoje kuće Interscope Records. Njihov potez nije nimalo začudio obožavatelje s obzirom na to da je frontmen benda Trent Reznor na koncertu u Sydneyu pozvao posjetitelje da ‘kradu’ njihovu glazbu s interneta iz protesta zbog visokih cijena CD-ova.
- Radim pod ugovorima punih 18 godina i sa sigurnošću mogu reći da je izdavački biznis mutirao. Stoga sam vrlo zadovoljan što sam publici izravno rekao što mislim. Pred nama su uzbudljiva vremena – objavio je Reznor na internetskim stranicama svog sastava. No čelnicima izdavačkih kuća sigurno nije nimalo uzbudljivo promatrati kako im prodaja pada strelovitom brzinom. Prošle je godine, prema podacima udruge Recording Industry Association of America, prodaja CD-ova pala 13 posto, na 9,2 milijarde dolara. Ti podaci odgovaraju situaciji u kojoj su se našle četiri vodeće svjetske izdavačke kuće Sony/BMG, Universal, Warner i EMI Group, čiji se čelnici posljednje dvije godine hvataju za glavu. Budući da je virtualni svijet glazbu učinio besplatnom, ne treba se čuditi što se promijenio i cijeli koncept glazbenog biznisa.
Prije počasti zvane internet izdavači su imali zadatak privući poznata imena ili glazbenjake s potencijalom, potpisati s njima ugovor i platiti im snimanje prvog albuma i videospota. Nakon što bi svoje pulene postavili na noge i snimili njihovo umijeće, slijedilo bi lansiranje na radiopostaje, pozicioniranje na polici trgovina te organizacija koncerata. No mnogim obožavateljima i glazbenicima to više nije dovoljno. Ako glazba već slobodno plovi virtualnim svijetom, zašto bi nekome zemaljske korporacije stajale na putu između stvaratelja i fanova? Svojedobno je Paul McCartney izjavio da je ovo sasvim novi svijet i da potrošači razmišljaju na drukčiji način, a njegov je cilj da se u to uklopi. Nedugo nakon što je to izjavio, raškinuo je dugogodišnji ugovor s EMI-jem i potpisao novi s izdavačkom kućom HearMusic u vlasništvu diva Starbucksa. Izdavačima očito ne pomažu apeli upućeni potrošačima da kupuju legalno, jadikovke da presnimavanje sadržaja na internetu vodi u propast cijelu industriju, a očito je da ne mogu više ni prijetiti tužbama jer bi vjerojatno spor vodili s milijardama potrošača.
Kako je jedanput objasnio osnivač male izdavačke kuće Messenger Records Brandon Kessler, veliki izdavači više nisu sposobni u prodaju pustiti ni CD koji bi bilo lako otvoriti od brojnih naljeplnica kojim zabranjuju kopiranje. Prema njegovim riječima, to je isto kao da trgovci prodaju karton mlijeka koji kupci ne mogu otvoriti, a to bi im se moglo obiti o glavu jer tako pokazuju koliko malo vjeruju svojim kupcima. Stoga će pametniji čelnici glazbenih kuća okrenuti ploču i, umjesto da nade polažu u prodaju, pokušati naći nove načine da otkinu komad kolača.
