Prema UN-ovim kriterijima siromaštva i bogatstva Hrvatska nije visoko na ljestvici, ali nacija koja je spremna istresti 12,5 milijardi kuna u deset dana fenomen je za sebe.
Svi novi dioničari s nestrpljenjem su očekivali 5. listopada, kad je najpoznatija i najpoželjnija dionica u Hrvatskoj izasla na burzu i počela pokazivati koliko doista vrijedi. T-HT ih nije iznenadio i ubrzo je postao mjerilo vrijednosti tržišta kapitala oko kojega će se sve vrtjeti. Burza je poprimila masovne razmjere, ima mnogo dioničara i gola lema je količina kapitala izložena tržištu. Nova prorazredna (blue-chip) dionica podignula je na optimističnom valu i ostale dionice. To je zapravo već napravila jer je burza dva tjedna prije izlaska T-HT-a na tržište već pokazala da entuzijazam građana koji čekaju u redovima za upis dionica ne treba podcijeniti. Veliki snažni rast dionica, što zbog višetjednog pada i nižih cijena, što zbog novog optimizma, gotovo je logičan slijed događanja ove jeseni. No dokad će trajati taj ciklus, jer burza, naime, ima svoje zakonitosti koje se redovito ponavljaju – ciklus rasta, stagnacije i korekcije. ‘Stare’ dioničare već muči to pitanje, novi još ne znaju što ih čeka. Nije jasno ni velikim fondovima koji su i do sada ostajali zatečeni razvojem događanja na hrvatskoj burzi.
Očekivani veliki pad burze nakon gotovo trogodišnjeg kontinuiranog rasta tržišta kapitala nikako da se dogodi, pa i unatoč gladi za kapitalom zbog ulaganja u T-HT. Burza je izdržala taj udar relativno bezbolno jer investicijski fondovi imaju dovoljno kapitala. Dionički i uravnoteženi, primjerice, imaju imovinu vrijednu 23 milijarde kuna. Samo oni prema zakonu o ulaganju investicijskih fondova mogu u T-HT uložiti 10 posto ili 2,3 milijarde kuna, a mogli su manje od pola. Iznenadili su i građani, koji će većinu dionica T-HT-a financirati gotovinom iz depozita ili novca skrivenog ‘u čarapama’. Manji dio posegnuo je za kreditima, procjenjuje se samo oko šest posto. Mogao bi se nametnuti zaključak da u Hrvatskoj ima dosta investicijskoga kapitala pa burza može samo rasti, gotovo da joj nema granica. No ta relativno dobra i likvidna scena nosi mnogo zamki na koje mnogi ne računaju. Smjer će opet dijelom odrediti T-HT i kretanje cijene te dionice. Procjenjuje se da će gomila malih ulagača odmah prodati svoje dionice, a dio njih novi kapital će ponovo ubrizgati na burzu. To se i događa, makar rasprodaja dionica nije uhvatila takva maha kao što se u prvi mah predvidalo. Mnoštvo malih preplašenih ulagača koji su tek zakoračili na burzu može zbog prve krize prouzročiti paniku i veću rasprodaju dionica, što je situacija koju je teško kontrolirati. Skorašnji su izbori najveći rizik za tržište kapitala. Svagdje, pa tako i u Hrvatskoj, što je iskustvo već pokazalo, predizborno vrijeme nije poticajno za ulaganja. U tom dinamičnom i inače zanimljivom razdoblju, u kojem se stranke nadmeću za vlast, ulagači nemaju osnovnih smjernica – tko će pobijediti, što će novo donijeti, kakve će restrikcije uvesti. Sve su to nepoznanice koje stvaraju osjećaj nesigurnosti pa je logičan slijed da je gotovina najsigurnija, pa makar i bez zarade i bez kamata. Na izborima se kao jedno od ključnih pitanja nameće odnos prema kapitalnoj dobiti ili zaradi na dionicama. HDZ je kategoričan: nema oporezivanja kapitalne dobiti, treba poticati razvoj financijskog tržišta, a s obzirom na gomilu malih dioničara koju je ‘stvorio’, HDZ ide na izbore s jasnim i za uši ulagača primamljivim stajalištem. SDP, jedna od najjačih stranaka i moguća politička snaga koja će slagati novu vladu, potpuno je oprečna HDZ-u. SDP-ov kandidat za premijera Ljubo Jurčić nepokolebljiv je u tome da treba uvesti oporezivanje zarade na kapital jer je dohodak od svakoga rada oporeziv. Posljednjih dana Jurčić se ograničava na oporezivanje velikih, a zaštitu malih ulagača, pa kaže da kapitalna zarada do 50.000 kuna na godinu neće podijeliti po rezom pritisku. Bio veliki ili mali ulagač, takvo što nitko od njih ne želi čuti niti razmišljati o tome kolika je granica za plaćanje poreza.
