SDP-ova PROMOCIJA JAVNO ‘NEPOTROŠENIH’ LJUDI

Stranke lijevo od centra grade svoje izborne kampanje upozoravajući na korumpiranost vodstva vladajuće stranke, što je već potrošena forma.

Da najslikovitija predizborna poruka jamči izborni rezultat, Đurđa Adlešić bi u sljedeće četiri godine bila predsjednica hrvatske Vlade. Oni, HSLS, (i HSS) ‘žele složiti liste ljudi – iza kojih se ne vuku repovi’. I onda to vizualizirate: nudimo vam, dakle, nešto novo – ljude bez repa! Tako se šefica liberala, tradicionalnim autobusom, otisnula u kampanju tražeći podršku za ‘ljude bez repa’, vjerojatno i ne sluteći u kojoj je mjeri u jednoj rečenici ocrtao bit aktualne izborne kampanje. Stranke lijevog centra i ljevice grade svoje izborne kampanje nasuprot HDZ-u upravo na kritici ‘ljudi s repom’, ukazujući na korumpiranost vodstva vladajuće stranke, njihovo sudjelovanje u kazneno ili moralno spornim dogovorima i transakcijama. Đurđa Adlešić je pritom, doduše, mnogo suzdržana od Zorana Milanovića jer dakako ‘ljudi s repom’ su mogući posljednji koalicijski partneri. No, u kojoj će mjeri faktor ‘repa’ presuditi izbore?

Šef SDP-a Zoran Milanović predstavio je izbornu listu iz koje su očite dvije stvari. Prvo, šef stranke odlučio je definitivno preuzeti upravljanje strankom (i) stavljanjem većeg broja mladih, široj javnosti nepoznatih članova SDP-a na izborne liste. Time je preuzeo rizik otvaranja otvorenog sukoba sa SDP-ovim veteranima, ako izgubi izbore. Jer, dakako, on će tad biti glavni krivac, nitko neće rezonirati da bi onaj stari, nepromijenjeni Račanov SDP, s Matom Arlovićem i Matom Crkvencem kao nositeljima lista, osvojio još manje glasova. No takvim je izborom, kao i discipliniranjem razigranih lokalnih zvijezda, poput Zlatka Komadine, Milanović prvi put javno demonstrirao čvrstoću političkog vode, spremnost da preuzme rizik i snosi odgovornost za svoje odluke. Učinio je to, s obzirom na izborni tajming, barem dva mjeseca prekasno. Da je najkasnije početkom rujna imao dovoljno odlučnosti i deklara- rirao svoje premijerske ambicije, SDP-ova izborna kampanja imala bi mnogo veći potencijal nego sa zbunjujućom kombinacijom: Milanović – šef stranke i Jurčić – šef vlade.

Ali ni tu nije kraj Milanovićevim proturječnim porukama. Nakon napokon pokazane odlučnosti u vođenju stranke, njen se novi šef trudi javno prikazati da su te promjene rezultat demokratskih i transparentnih procesa u stranci. Jer, dakako, on prigovara Sanaderu da nedemokratski i netransparentno vodi HDZ. Zaboravlja pritom da vođenje velike stranke gotovo podrazumijeva i nedemokratičnost i netransparentnost. A onda mu se vlastite kritike upućene Sanaderu počinju vraćati kao bumerang od nezadovoljnih stranačkih članova. I pokazuju ga nedosljednim na nečem na čemu je savršeno besporebno insistirao.

Drugo, promocijom novih, javno ‘nepotrošenih’ ljudi potvrdio je da će do kraja izborne kampanje prednost svoje stranke graditi na slici – ljudi bez repa. Dakle, oni drugi, što će reći Ivo Sanader i HDZ, nepošteni su i korumpirani, dok su SDP-ovi kandidati pošteni i korupcijom netaknuti. Koliko je takva pozicija dobitna karta za izbore? Mislim da nije onoliko jaka koliko se to može učiniti kad nekoga javno prozovete kao korumpiranog lopova, i to iz nekoliko razloga. To je već dosad toliko puta ponovljeno da je izgubilo na snazi. A kad malo bolje pogledate Milanovićevu izbornu listu, nije baš da na njoj nema ljudi kojima se ne bi mogao pronaći rep. Nema sumnje da će te repove u završnici kampanje HDZ izvući na površinu i iskoristiti ih barem da relativiziraju kritike protiv sebe. I napokon, ne imati rep još uvijek ne znači da ste u stanju voditi državu. Na tome će Sanader i HDZ vjerojatno insistirati i poentirati, sukladno onoj slikovitoj Sanaderovoj o djetetu koje ne zna bi li piškilo ili kakilo. Tome će još dodati svoje popularne poteze poput prodaje dionica T-HT-a ili predizborne božićnice za umirovljenike. A u Milanovićevu udarnom timu baš nema kandidata koji bi stvorili uvjerenje da bi oni znali bolje voditi državu, počevši od premijerskoga kandidata Jurčića.

I tako – osim što će ostati zabilježeno kao slikovita dosjetka Đurđe Adlešić – imanje ili neimanje ‘repa’ vjerojatno neće presuditi pobjednika. Čak što više, prevelika fokusiranost na tud ‘rep’ može odvući pažnju takmaca u krivome smjeru.