Aktivisti dioničari

Koliko je dioničarska demokracija razvijena u SAD-u, najbolje se može vidjeti iz utjecaja koji na vođenje kompanije imaju tzv. aktivisti dioničari (engl. activist shareholder). Riječ je o dioničarima koji se koriste javnim pritiskom na menadžment da bi postigli određene ciljeve, najčešće financijske (povećanje vrijednosti dionica promjenom korporativne politike, financijske strukture ili rezanjem troškova), a iako najčešće imaju manje od 10 posto udjela u kompaniji, često su vrlo uspješni. Da bi postigli svoje ciljeve, dioničari aktivisti koriste se različitim sredstvima: javnim kampanjama, pregovorima s menadžmentom tvrtke, tužbama, udruživanjem s drugim dioničarima, slanjem pisama menadžerima, potpisivanjem peticija, plaćanjem oglasa u novinama…

Zahvaljujući takvim istupima i utjecaju na uprave tvrtki neki su aktivisti stekli priličnu popularnost; jedan od poznatijih svakako je Daniel Loeb, koji je na čelu Third Point Managementa. Nepopravljivi Robin Hood, kad je riječ o dioničarima, svakako je i ulagač Carl Icahn, 18. najbogatiji Amerikanac. Prije tri se godine kao dioničar tvrtke Mylan Laboratories suprotstavio akviziciji King Pharmaceuticalsa tvrdeći da je preskupa. Mylan je sljedeće godine odustao od akvizicije, ali Uprava nije željela priznati da se na taj potez odlučila zbog Icahnovih pritisaka. Jedan od poznatijih Icahnovih poteza jest i inzistiranje na restrukturiranju Time Warnera. Na 343 stranice dugom dokumentu napravio je plan podjele Time Warnera na četiri tvrtke. Prema njegovim izračunima vrijednost dionice bi se takvim restrukturiranjem povećala s 18,5 na 23,3 do 26,57 dolara. Njegov prijedlog, doduše, nije prihvaćen, ali Time Warner ipak je popustio i odlučio da će do 2007. tvrtka srezati troškove za milijardu dolara.

U posljednje su se vrijeme i u Europi počeli javljati slični aktivisti. Jedan od pinira je Eric Knight, koji vodi 1,5 milijardi dolara vrijedan fond Knight Vinke Asset Management. Prije tri godine uspio je nagovoriti naftnog diva, tvrtku Royal Dutch Shell da ujedini britansko i nizozemsko poslovanje, a trenutačno pokušava uvjeriti poznatu HSBC banku da se riješi dijela poslovanja u Zapadnoj Europi i SAD-u i usmjeri na širenje u Aziju. Koliki dioničari u SAD-u utječu na vođenje kompanija pokazuje i primjer američke osiguravajuće tvrtke Aflac, koja im je nedavno dopustila da glasaju o plaćama svojih pet vrhunskih menadžera. Iako odluka dioničara neće biti obvezujuća, smatraju analitičari, tvrtka će je teško moći ignorirati.

Prema nalogu Mijića, vrijednost tvrtke procijenjena je na 50 milijuna kuna te su manjinski dioničari dobili 712 kuna otpremnine za dionice. Nezadovoljni tako niskom otpremninom, manjinski dioničari su zatražili reviziju procjene vrijednosti tvrtke i uspjeli dokazati da ih je glavni dioničar zakinuo: Visoki trgovački sud potkraj rujna ove godine presudio je da je Josip Mijić manjinskim dioničarima dužan isplatiti veću otpremninu, još 1.000 kuna za dionicu.

Brojni su primjeri zloporaba prava malih dioničara, no jednako su tako brojni i primjeri da nadglasani dioničari zloporabe zakonske mo-

Svaki dioničar ima pravo sudjelovati na skupštini tvrtke čiji je dioničar. No to pravo katkad nije lako iskoristiti, osobito ako dionice tvrtke imate u drugoj zemlji ili ako je riječ o kompaniji s tisućama dioničara. Nije lako pronaći dvoranu u koju će se smjestiti 20 tisuća dioničara, a kamoli više od 300 tisuća, koliko ih ima T-HT. Naravno, ako se svi prijave za sudjelovanje na skupštini. U nekim je kompanija jama taj problem riješen elektroničkim glasovanjem, koje bi uskoro trebalo postati uobičajeno u svim članicama Europske unije. Naime, u lipnju ove godine EU je usvojio Smjernicu o pravima dioničara, prema kojoj će kompanije svih zemalja članica morati dioničarima omogućiti elektroničko glasovanje. Tu bi smjernicu članice EU u svoje zakonodavstvo trebale ugraditi u roku od dvije godine.