Zličita. Npr. neke su zemlje u povijesti bilježile i deficit iznad te vrijednosti, ali s vremenom, tj. nakon razvojne faze, on se smanjio i prešao u suficit. S druge strane, za vrijeme azijske krize u drugoj polovini 90-ih neke od ekonomija pogodnih krizom bilježile su deficit manji od pet posto BDP-a, ali imale su ranjivu strukturu ekonomije i financijskih tržišta – kaže dr. Davor Galinec, glavni savjetnik u Direkciji za statistiku HNB-a, koji je nedavno doktorirao upravo na temi determinanti i granica održivosti tekućeg računa platne bilance. (Izjava dr. Galineca u ovom tekstu osobna su stajališta koja nisu nužno jednaka službenim stajalištima HNB-a.)
Rizik za Hrvatsku jest činjenica da deficit tekućeg računa platne bilance ima uglavnom negativna obilježja: posljednjih godina uglavnom raste, ali kapital iz inozemstva kojim se pokriva uglavnom se ne troši na novu proizvodnju, već na potrošnju – privatnu i javnu. To je vidljivo i iz rasta vanjskog duga.
- Visok deficit bilance plaćanja u Hrvatskoj stvara pritisak na rast inozemnog zaduživanja (posljednjih je godina bio veći od priljeva investicija) i tako posredno na aprecijaciju domaćih valute, koja se smatra nepovoljnim čimbenikom ako narušava cjenovalnu konkurentnost gospodarstva na inozemnom tržištu – kaže Hrvoje Dolenc.
Prema svim pokazateljima, Hrvatska se uklapa prije u portugalski nego u irski model. Naime, u studiji autora iz MMF-a se navodi primjer Irske i Portugala, koji su tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća bilježili veliki priljev kapitala. U Irsku se kapital ulagao u proizvodni sektor, a u Portugalu je završavao u neproizvodnim sektorima, što je poticalo domaću potrošnju i uvoz. Irski deficit tekućeg računa platne bilance uskoro je prešao u suficit, a u Portugalu se deficit naglo počeo povećavati kad je investicijski bum prestao i kada je nastupila stagnacija.
Zaustaviti rast udjela inozemnog duga u BDP-u